Podstaknut rastom globalnih akcija i snagom eura i dolara, Norveški globalni penzioni fond (Statens pensjonsfond utland – SPU), koji slovi kao najveći na svijetu, uvećao je svoju vrijednost na rekordnih 10.053.993.562.824 milijardi norveških kruna (1.092 milijardi dolara), što znači da na svakog muškarca, ženu i dijete u Norveškoj otpada više od 200.000 dolara.
Vrijednost norveškog državnog stabilizacijskog fonda, najvećeg na svijetu, dostigla je rekord zahvaljujući rastućim cijenama dionica na globalnom tržištu i snažnom euru i dolaru.
Ta vrijednost je trenutno skoro tri puta veća od vrijednosti godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Norveške, čime je znatno nadmašio prvobitne projekcije.
Fond je utemeljen 1996. godine kako bi osigurao odgovorno i dugoročno upravljanje prihodima od norveških naftnih i plinskih izvora u Sjevernom moru te kako bi to bogatstvo bilo na korist sadašnjim i budućim generacijama.
Investicijska mašinerija
Vlada Norveške je prije 29 godina odlučila od izdašnih prihoda od “podzemnih izvora” stvoriti Norveški globalni penzioni fond, svojevrsnu garancijsku shemu za budućnost kad nafte više ne bude. Kako smatraju čelnici Fonda, jednog dana nafte će nestati pa će povratak Fondu bit nastavak prosperiteta za norveške građane.
Bloomberg piše da je upravo nafta otkrivena u Norveškoj prije 50 godina, donijela prosperitet građanima ove zemlje. Inače, Norveška je najveći zapadnoevropski proizvođač nafte, a naftna industrija i izvoz energije predstavljaju temelj dobroga života u ovoj zemlji. Zemlja čak 98 posto energije generira iz hidroelektrana, a naftu i plin uglavnom izvozi. Izvoz nafte i plina doprinosi oko 17 posto nacionalnog GDP-a, a vrijednost izvoza na godišnjem nivou dostiže oko 100 milijardi dolara, piše Life in Norway.
Fond utemeljen 1996. godine nije tipičan penzioni fond kako sugerira njegovo službeno ime, i njegov izvor nije penzioni doprinos iz plaća. Fond pokazuje veliku vjeru Norveške u tržište kapitala, budući da su prihodi od nafte i plina većinom prebačeni u strane dionice u 73 zemlje, dakle, ne u javni dug.
Ovim državnim stabilizacijskim fondom upravlja poseban odjel Norveške centralne banke.
Poznatiji kao Oljefondet ili naftni fond, koji isključivo ulaže izvan Norveške, u međuvremenu je postao vrlo moćna globalna investicijska mašinerija i dogurao do imovine vrijedne 1.087 milijardi dolara, raspoređene najvećim dijelom u dionice kompanija širom svijeta.
Naime, Fond približno 70 posto sredstava ulaže u dionice na globalnim tržištima i oko 28 posto u portfelj obveznica. Ostatak je usmjeren u nekretnine, prenose agencije.
Od 1998. godine, kad su 40 posto svog portfolija iz državnih obveznica prebacili u dionice, do kraja trećeg kvartala 2019. godine, prosječni godišnji prinos bio je 5,9 posto (neto 4,0 posto, kad se oduzmu troškovi upravljanja), piše na zvaničnoj stranici Fonda.
Ipak, prema pisanju The Finacial Timesa, Fond je u 2018. godini zabilježio najveći godišnji pad i prinose od -6,1 posto, što je najgori rezultat zabilježen od 2008. godine i velike finansijske krize. Mnogi zbog ovoga preispituju investicijsku strategiju Fonda, odnosno strukturu ulaganja – odnos obveznica i dionica.
„Čak i 2008. godine kada su investicije Fonda imale negativan prinos od -23 posto, Fond je rastao zbog kursa i državnih prihoda od nafte“, piše The Financial Times.
Norveški fond različite berzovne udarce do sada je mogao dobro amortizirati jer ulaganja snažno disperzira, a vodi ih prema klasifikaciji Londonske berze u tri vrste tržišta – razvijena (SAD, Japan, zapadna Evropa), tržišta u nastajanju (Kina, Rusija, Indija, Brazil) te granična tržišta (uglavnom mala i nelikvidna tržišta među kojima je i Hrvatska), piše na oficijelnoj stranici Fonda.
“Kad je Fond osnovan, niko nije mislio da će mu vrijednost premašiti 10.000 milijardi kruna. Posrećilo nam se što smo otkrili naftu. Povrat od ulaganja na globalnim finansijskim tržištima tako je visok da se može uporediti s ponovnim otkrivanjem nafte “, rekao je izvršni direktor Fonda Yngve Slyngstad u saopćenju u kojem potvrđuje rekordnu vrijednost imovine fonda, prenosi Reuters.
Ipak, Bloomberg piše da je 56-godišnji Slyngard odlučio odstupiti sa ove pozicije početkom naredne godine i da je tu odluku donio nakon što je 12 godina „gradio“ rekordnu vrijednost Fonda.
Odmak od naftaša
Fond se, međutim, našao na prekretnici i regulatori “muku muče” s promjenom investicijske strategije koja bi trebala uključiti rješenje za rizike klimatskih promjena. Prema pisanju Bloomberga, Norvežani već neko vrijeme propituju svoj status naftne velesile u kontekstu klimatskih promjena. Norveška se odlučila za radikalni zaokret u svojoj politici prema naftnoj industriji, piše Bloomberg.
Kako Fond ulaže norveške prihode od nafte i plina u dionice, obveznice i nekretnine u inozemstvu, a prinose koriste za finansiranje mirovina, do sada je bio veliki ulagač u naftne kompanije te je na kraju prošle godine držao 2,45 posto udjela u Shellu, 2,31 posto u British Petroleumu, 2,02 posto u Totalu, 0,99 posto u Chevronu i 0,94 posto u ExxonMobilu.
Na kraju prošle godine dionice proizvođača nafte i plina činile su 5,9 posto dioničkog portfelja Fonda, što odgovara vrijednosti od oko 37 milijardi dolara, piše CNBC.
“Vlada predlaže da se kompanije uvrštene u kategoriju traganja i proizvodnje u energetskom sektoru isključe iz Fonda kako bi se smanjio ukupni rizik koji cijene nafte predstavljaju za norvešku ekonomiju “, saopćenje je iz Norveškog ministarstva finansija, prenosi CNBC.
Cilj prijedloga koji je iznijela Centralna banka, upravitelj Fonda, jeste ublažiti ovisnost stabilizacijskog fonda o mogućem trajnom padu cijena nafte s obzirom na povećanu izloženost dionicama.
Inače, oko 34 posto imovine uloženo je u Evropi, a 43 posto u Sjevernoj Americi, gdje je Fond uložio u sve vodeće tehnološke kompanije (Microsoft, Apple, Alphabet i Amazon).
U portfelju dionica u iznosu od 750 milijardi dolara, ulozima u Evropu podupiralo se tržište iz kojeg je Norveška najviše uvozila.
Sada je međutim predloženo i preusmjeravanje velikog dijela ulaganja Fonda na tržišta u SAD, prenosi Reuters. Krajem augusta, Centralna banka predložila je promjenu strategije prema kojoj bi u konačnici više od 100 milijardi dolara s evropskih tržišta dionica preusmjerilo na američka tržišta, premda bi finalizacija takvih poteza, ako budu odobreni, mogla potrajati godinama, prenose agencije.
“Povlačenje iz Evrope, kako ustrajavaju u Fondu, ne bi impliciralo negativnu ocjenu o perspektivama Starog kontinenta, već bi odražavalo težnju Fonda neutralnom stavu prema globalnim tržištima, čime bi povrat od ulaganja bio manje ovisan o određenoj regiji”, piše Reuters.
Naftni fond je posljednjih godina počeo ulagati i u nekretnine, koje sada čine oko tri posto njegovog portfelja i mogu rasti, međutim, u investicijskoj politici Fonda, Bosna i Hercegovina se nije našla ni na mapi privlačnih nekretnina. Tu se drže isključivo elitnih globalnih pozicija.
