Švedska Kraljevska akademija nauka objavila je da je Nobelova nagrada za ekonomiju za 2019. godinu pripala Amerikancu indijskog porekla Abhijit Banerjeeu i njegovoj supruzi Amerikanki francuskog porijekla Esther Duflo koji rade na Massachusetts Institute of Technology (MIT), te Amerikancu Michaeul Kremeru sa Univerziteta Harvard. Troje ekonomista nagradu je dobilo za kreiranje eksperimentalnog pristupa problemu ublažavanja globalnog siromaštva
“Istraživanje koje su proveli ovogodišnji laureati značajno je poboljšalo naše kapacitete za borbu protiv globalnog siromaštva. U samo dvije decenije njihov novi pristup, temeljen na eksperimentu, transformirao je ekonomiku razvoja, područje istraživanja koje u posljednje vrijeme doživljava procvat”, rečeno je iz Akademije.
Smanjivanje jaza
Nakon što je lani najviše priznanje za ekonomiju otišlo naučnicima koji se bave utjecajem ekonomije na klimu, Williamu Nordhausu s Yalea i Paulu Romeru s programa Stern School of Business na Sveučilištu New York, dileme o tome koji su najvažniji globalni ekonomski problemi nema – rastuća nejednakost ono je čime bi se naučnici, države i javnost trebali baviti više nego bilo čime drugim.
“Uprkos dramatičnom poboljšanju na određenim područjima u posljednje vrijeme, smanjenje globalnog siromaštva u svim njegovim oblicima spada među probleme koji najhitnije zahtijevaju rješenje”, istaknuto je u saopćenju Švedske Kraljevske akademija nauke. Komentirajući priznanje, Duflo je poručila kako je osnova rada troje laureata pokušaj da se borba protiv siromaštva zasnuje na naučnim činjenicama jer ljudi koji im pokušavaju pomoći zapravo ne adresiraju dobro svoju pomoć i ne pokušavaju razumjeti dubinu uzroka siromaštva.
“Nas troje prošli smo stotine istraživanja s nevladinim organizacijama, kako bismo zajednički zaokružili svoj rad. Nismo se bavili samo najsiromašnijima. Mnogi pojedinci u bogatim zemljama zabrinuti su zbog svoje pozicije u svijetu, smatraju da nemaju dignitet i mjesto koje zaslužuju. Pokušavamo se zauzeti i za ljude koji žive u bogatim zemljama koji nisu zapravo veoma siromašni, ali isto imaju veoma težak život koji im pruža manje šansi – rekla je Duflo.
Inače, Duflo je tek druga žena koja je osvojila Nobela za ekonomiju otkako se ona dodjeljuje od 1969. godine, nakon američke ekonomistice Elinor Ostrom koja je nagrađena 2009. godine i koja je također razrađivala ideje usmjerene na smanjivanje društvenih nepravdi i bavila se upravljanjem zajedničkim resursima, poučavajući da su tradicionalne zajednice stoljećima na kvalitetan način održavale zajedničko vlasništvo (lovna i ribolovna područja, šume, pašnjake, sisteme za navodnjavanje), a i danas to bez vanjskog uplitanja uspješno rade.
Sa 46 godina je Duflo je i najmlađa laureatkinja koja je nagrađena Nobelom. Rođena Parižanka je i nakon školovanja u Francuskoj doktorirala na MIT-u s 29 godina te postala najmlađa profesorica u stalnom zvanju.
“Nisam mislila da je moguće osvojiti Nobelovu nagradu za ekonomiju u našim godinama. Također, ovo je pokazatelj da je moguće da žena uspije i bude prepoznata za uspjeh. Nadam se da ću nadahnuti mnoge, mnoge druge žene da nastave raditi i mnoge druge muškarce da im odaju poštovanje koje zaslužuju kao i svako ljudsko biće “, rekla je Duflo dodajući da je nagrada čini “veoma poniznom”.
Pogubno pojednostavljivanje
Dufloin suprug Abhijit Banerjeeu bio je nadzornik doktorata, a njihov se rad, uz rad profesora Kremera, fokusirao na siromašne zajednice u Indiji i Africi.
Benerjee je još kao dijete u rodnoj Kalkuti upoznao svijet siromaštva. Tamošnja djeca su imala mnogo slobodnog vremena i pobjeđivala su ga u svakom sportu, što ga je činilo ljubomornim, piše BBC.
„U svom radu želio sam ukinuti klišeje i binarne opozicije prema kojima su siromašni lijeni, nemoćni, ljuti i pasivni, a bogati poduzetni i plemeniti. Ne iznenađuje zato da su pogledi na siromašni svijet jednostavno formulirani u krilatice Slobodna tržišta za siromašne ili Dajte više novca najsiromašnijim. Poblem je što je pogled na siromašni svijet ili idealizirani ili potcjenjivački. Takvo karikiranje siromašnih i pojednostavljivanje njihovih problema, potkopava borbu protiv globalnog siromaštva – pojednostavljenim problemima ponuđena su pojednostavljena rješenja“, napisao je Banjaree ranije u svom radu Loša ekonomija, koji je ispitivao pravu prirodu siromaštva i kako siromašni reagiraju na poticaje, prenosi BBC.
Veliki dio posla troje ekonomista donedavno je nadgedala supruga Michaeula Kremera Rachel Glennerster, s kojom je Kremer u koautorstvu objavio knjigu Strong Medicine o stimulaciji poticaja za farmaceutska istraživanja zanemarenih bolesti kako bi više vakcina bilo dostupno siromašnim zemljama, piše the Guardian.
Istraživanja troje ekonomista pokazala su koja ulaganja pomažu najviše ovim zajednicama, a također i ono što ima najveći utjecaj na živote najsiromašnijih ljudi.
Kraljevska švedska akademija nauka saopćila je da su laureati uveli “novi pristup dobijanju pouzdanih odgovora o najboljim načinima borbe protiv globalnog siromaštva”. Iz Akademije je rečeno su nagrađeni ekonomisti složene probleme učinili puno jednostavnijim i tako omogućili njihovo lakše rješavanje.
Pokazali su da se rješenja za konkretne probleme lakše pronalaze putem pomno osmišljenih eksperimenata među najteže pogođenim skupinama građana. Njihov pristup uključuje podjelu problema siromaštva na niz manjih, lakše rješivih pitanja, uključujući intervencije za poboljšanje obrazovnih ishoda i zdravlja djece.
„Više od 700 miliona ljudi u svijetu prima izuzetno niske dohotke. Svake godine oko pet miliona djece mlađe od pet godina i dalje umire od bolesti koje su se često mogle spriječiti ili izliječiti jeftinim lijekovima. Polovina djece u svijetu još uvijek napušta školu bez temeljnih vještina po pitanju pismenosti i računanja“, navedeno je iz Akademije.
Podjela problema
Rezultati istraživanja troje laureata dramatično su poboljšali borbu protiv siromaštva u praksi.
„Tako je zahvaljujući rezultatima njihovog istraživanja više od pet miliona djece u Indiji imalo koristi od dopunske nastave u školama. Ostali primjeri uključuju izdašne subvencije za preventivnu zdravstvenu zaštitu u mnogim zemljama“, navedeno je u saopćenju.
Naime, sredinom 1990-ih, Kremer i njegove kolege pokazali su efikasnost nagrađenog pristupa u Keniji, provjeravajući uspješnost intervencija usmjerenih na poboljšanje obrazovnih ishoda. Banerjee i Duflo proveli su slične eksperimente, često u saradnji s Kremerom, na drugim područjima i u drugim zemljama.
Njihovo istraživanje u Indiji pronašlo je uzrok hroničnog nedostatka kadra nastavnika u školama. Otkrili su da bi zapošljavanje na kratkoročne ugovore, koji bi bili produženi ukoliko nastavnici pokažu dobre rezultate, dovelo do znatno boljih rezultata kod studenata.
Drugi je projekt bio usmjeren na istraživanje kako bi cijena pilula protiv parazita utjecala na njihovu potražnju. Ekonomisti su otkrili da su tri četvrtine roditelja svojoj djeci davali ove tablete samo kada je lijek bio besplatan, a kada su koštale manje od američkog dolara, tablete je kupovalo samo 18 posto roditelja. Ovo istraživanje pomoglo je u odlučivanju o tome treba li zdravstvo naplaćivati tablete protiv parazita i po kojoj cijeni.
“Njihove metode eksperimentalnog istraživanja sada u potpunosti dominiraju ekonomikom razvoja”, istaknuto je u saopćenju Švedske akademije.
Rad troje ekonomista je fascinanstan u svojoj detaljnosti. Preispitali su čak i navike u ishrani siromašnih ljudi i ustaljeno mišljenje da siromašni jedu onoliko koliko mogu. Koristeći podatke iz 18 zemalja o životu siromašnih, otkrili su da troškovi ishrane predstavljaju 36-70 posto ukupne potrošnje izuzetno siromašnih stanovnika ruralnih područja i 53-74 posto njihovih sunarodnjaka iz gradova. Također, pokazalo se da oni iz ruralnih zajednica troše više na kaloričniju hranu boljeg ukusa, nego na hranu bogatu mikronutritijentima. Također, ekonomisti su izračunali da u siromašnoj indijskoj državi Rajastan, izuzetno siromašni troše 14 posto svog budžeta na festivale, a suprotno tome, u Nikaragvi gdje 56 posto seoskih domaćinstava posjeduje radio, a 21 posto njih ima TV – manje stanovnika trošilo je novac na festivale. Rad troje ekonomista sugerirao je da vlade i međunarodne institucije trebaju u potpunosti preispitati politiku ishrane. Snabdijevanje siromašnih žitaricama što je u osnovi svih programa vezanih za hranu, često ne polučuje dobre rezultate i ne doprinosi boljoj ishrani siromašnih, jer problem nisu kalorijske tablice, već nedostatak kvalitetnih nutritivnih sastojaka u ishrani.
Inače, iako ekonomski Nobel, inače poznat kao nagrada Sveriges Riksbank, nije klasična Nobelova nagrada i ne isplaćuje se iz originalne Nobelove zaklade, već je uspostavljena 1968. godine povodom 300. godišnjice švedske centralne banke koja je i finansira – laureati se biraju po istom principu kao i za ostale nagrade. Sama nagrada naknadno je pridodana ostalim Nobelovim nagradama koje se dodjeljuju od 1901. godine prema oporuci švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela, te se dodjeljuje na istoj ceremoniji s dobitnicima Nobela za hemiju, fiziku, medicinu, književnost i mir.
Iznos nagrade koju će podijeliti troje laureata za područje ekonomije je devet miliona švedskih kruna (oko 915.300 dolara).
