Teška godina za pčelare, meda skoro da i nema

Majske kiše, nepovoljni klimatski uvjeti te bolesti koje su pogodile pčelinja društva uzrokovali su niske prinose meda i visoke troškove održavanja društava, zbog čega su pojedini pčelari već digli cijene meda.

247
Med

Vremenske neprilike u maju odrazile su se negativno i na pčelare u Bosni i Hercegovini. U svim dijelovima naše zemlje pčelari bilježe manje prinose, a suočavali su se i sa bolestima zbog čega su se morali boriti za opstanak pčelinjih društava.

„Pčelarska 2019. godina je godina koja sigurno neće ostati upamćena po dobrim prinosima meda. Majske kiše doprinijele su da najizdašnija paša -bagrem podbaci, a zatim i bagremac. Nakon toga i ostale paše koje su uslijedile bile su izuzetno skromne, prije svega mislim na kesten. Drugi dio sezone prošao je u nešto povoljnijim klimatskim uslovima i pčelari koji su imali pčele na planini uspjeli su prikupiti nešto meda. Sve u svemu, jedna izuzetno teška i loša godina za sektor pčelarstva“, za Business Magazine kaže Damir Barašin, predsjednik Saveza pčelara Republike Srpske.

Nestručna administracija

Evgenije Žolkević, predsjednik Upravnog odbora Udruženja pčelara Kantona Sarajevo, za Business Magazine kaže da su pčelari koji pčelare na području do 300 metara nadmorske visine sretni ako su sačuvali sva društva.

„Mnogi su u maju morali prihranjivati društva. Prve paše vrbu, ranu livadu i voćnu pašu omeo je mraz, a kasnije kiša. Glavna paša bagrem prošla je u kiši tako da pčele nisu ništa donijele, a kako su bile u najvećem razvoju samo su potrošile i ono malo što su imale. U kiši je prošao i bagremac- amorfa, a zatim je jako ugrijalo pa ni lipa koja je cvjetala nije bila izdašna. Pčelari koji tada nisu pregledali društva, a nisu imali SMS vagu, nisu prihranili pčele i imali su velike gubitke. Nakon tog perioda u ovim nižim predjelima vaga je oscilirala od +150 do -250 grama što nije bilo doboljno za razvoj, a još manje za zimnicu. U višim krajevima iznad 400 metara nadmorske visine bagrem prispjeva oko 20. maja i traje još 15-ak dana, kad su kiše već prestale, tako da su u tim krajevima pčele uspjele nešto donijeti i pčelarima. Ova godina je specifična i po tome što je šuma izvrsno medila te su je u nekim krajevima i dva puta vrcali. To je dobra strana, a loša strana je što je medljika vrlo opasna kao zimska hrana što je predstavljalo veliki problem za pčelare“, objašnjava Žolkević.

Zbog svega ovoga već je došlo do rasta cijena meda u pojedinim područjima BiH. Tako je na području Velike Kladuše zbog male količine meda Upravni odbor Udruženja pčelara Krajiška pčela donio odluku o povećanju cijene meda sa 15 na 18 KM po kilogramu. U Cazinu cijena meda je sa 18 KM skočila na 20 te se očekuje rast cijene bagremovog meda koji već neko vrijeme košta 20 KM po kilogramu. S druge strane, Barašin smatra da ne bi trebalo doći do rasta cijena, te da će unatoč skromnim prinosima i visokim troškovima održavanja pčelinjaka nastojati pratiti standard građana.

Međutim, čak i oni koji su spremni izdvojiti novac za pravi bosanskohercegovački med to neće moći s obzirom na to da proizvedene količine godinama ne mogu zadovoljiti potrebe tržišta, a svake se godine uveze od 250 do 300 tona meda.

„Naša proizvodnja nikada nije mogla podmiriti naše tržište te će se nedostatak namiriti uvozom meda sumnjivog kvaliteta. Manja proizvodnja domaćeg meda neće uticati na cijenu jer će se cijena regulirati uvozom. O tome da je cijena proizvodnje našeg domaćeg meda visoka nikog nije briga i to će na kraju platiti domaći pčelari“, dodaje Žolkević.

Upravo je uvoz velikih količina meda, kako naši sagovornici kažu, sumnjivog porijekla zbog kojeg trpe i pčelari ali i konzumenti jedan u nizu problema s kojima se suočavaju proizvođači meda u BiH.

„U BiH je izuzetno niska potrošnja meda po glavni stanovnika, a i mali su nam prinosi po košnici. Nedostatak kvalitetnih selekcionisanih matica i „uvoz“ matica koje nisu sa našeg podneblja predstavlja dodatan problem uspješnom pčelarenju, a o čemu se veoma malo razgovara.  Kada govorimo o prinosima, ne možemo a da ne pomenemo i klimatske promjene koje su očigledne, neodgovoran pristup pojedinih poljoprivrednih proizvođača koji prskaju voće i ostale kulture bez ikakve prethodne najave, iako ih zakon na to obavezuje. Jedan od najvećih problema je svakako i širenje bolesti o čemu se šuti i čiji se podaci prikrivaju jer pčelari nisu dovoljno osviješteni da to na adekvatan način prijave, a tome doprinosi i vrlo troma administracija koja veoma nestručno i sporo djeluje na terenu. O ovoj temi bi se moglo još dosta toga reći ali ono što je sigurno, bez adekvatnijeg uključenja državnih institucija pčelarski problemi će se teško rješavati“ naglašava Barašin.

Borba za opstanak

Žolkević dodaje da problem predstavlja i neuređeno tržište lijekova za pčele, ali i neorganiziranost pčelara te sve veći broj pčelarskih udruženja čime se sami pčelari razjedinjuju i slabe.

„Poseban problem predstavlja tržište hrane, tako da se u velikim trgovačkim lancima može naći patvoreni med. O tezgama uz magistralni put M 17 pčelari su govorili bezbroj puta u svim mogućim institucijama, ali te tezge i dalje stoje nudeći kupcima ”pravi med” koji pčele nisu ni vidjele“, ističe Žolkević.

Naglašava da je i politika poticaja pčelarima neuređena tako da pčelari ne mogu na nju ozbiljno računati.

„Nije reguliran način poticaja, da li je to po društvu ili po predanom medu u punionice. Ne potiče se reprodukcija, to jest ne potiče se razvoj pčelinjaka i pčelara. Poticaj treba dati pčelaru bez razlike gdje su mu pčele. I društvo i pčelari mogu imati mnogo koristi od poticaja“, dodaje Žolkević.

S druge strane Barašin naglašava da Savez udruženja pčelara RS ima za sada korektnu saradnju sa nadležnim institucijama te očekuje ne samo da će se nastaviti nego da će se i poboljšati. Kao i prethodne godine, pčelari će dobiti subvencije po košnici, imali su pravo da učestvuju na konkursu za kapitalne investicije te dodaje da ne treba zanemariti ni pomoć lokalnih zajednica.

Pčele čine neizostavnu kariku u prirodi. Neophodne su za održivu poljoprivredu, prehrambenu sigurnost i biotičku raznolikost. Osim pružanja prehrambene sigurnosti i vitalne poljoprivrede pčele i drugi oprašivači su neprocjenjivi za privredu i okoliš. Također, predstavljaju važan izvor prihoda poljoprivrednicima, a o ljekovitim svojstvima meda suvišno je i govoriti. S toga se postavlja pitanje kakva je budućnost pčelarstva u BiH uzimajući u obzir sve probleme s kojima se pčelari susreću.

„Kako kažu naučnici, pčela je na ovoj planeti prisutna 150.000.000 godina i nadam se da je ni mi nećemo uspjeti utamaniti. Najveći neprijatelj pčela je čovjek (direktno ili indirektno) onaj koji trči samo za svojm profitom pa mu je osim profita sve drugo nevažno i nepotrebno“, kaže Žolkević.

Barašin ističe da ovo nije ni prva ni posljednja loša godina za pčelarstvo te se pčelari moraju boriti i prije svega voditi računa o zdravlju pčela.

„Pčele moramo zaštiti od varoe, kvalitetno uzimiti i čekati sljedeću sezonu za koju se nadam da će biti bolja od ove. Generalno, ako govorimo o opstanku i poboljšanju uslova u sektoru pčelarstva, moramo se više angažovati kod državnih institucija jer bez ozbiljne podrške pčelarstvu, upitni su i drugi poljoprivredni proizvodi koji zavise od oprašivanja pčela“, dodaje Barašin.

Teška situacija i u regionu, ali i u Evropi

Pčelari u Hrvatske bilježe gubitke i do 70 posto. Od pojedinih vrsta meda možda bude tek pokoja teglica. Zato ovu godinu, kako kažu, žele što prije zaboraviti. Ovogodišnji rod meda u Srbiji, zbog majskih poplava i loših vremenskih prilika, gotovo je prepolovljen. Tako je i u subotičkom regionu, gdje su pčelari imali veoma male prinose bagremovog meda, što utiče na povećanje cijena. Manja proizvodnja i ponuda donosi veliki rizik za potrošače. Zbog toga pčelari savjetuju kupce da kupuju od poznatog pčelara, jer sad tek može doći do veoma velikih razlika u kvalitetu meda.

Ova  godina veoma je loša i za mnoge evropske pčelare, posebno u Francuskoj i Italiji, budući da je zbog nepredvidivog vremena količina proizvedenog meda daleko najgora do sada. Italijanski pčelari ističu da je 2019. “crna godina” jer je berba meda gotovo prepolovljena u odnosu na 23.300 tona prikupljenih u 2018. Godini. U Francuskoj očekuju da će ova godina biti najgora u historiji s obzirom na procjenu berbe od manje od 9.000 tona. Rumunija je prošle godine bila najveći proizvođač meda u Evropi s oko 30.000 tona meda. Ove će godine proizvodnja u toj zemlji pasti ispod godišnjeg prosjeka u proteklom razdoblju od 25.000 tona. Mraz, suša i obilne kiše rezultirali su slabijom cvatnjom ili cvjetovima bez nektara, tvrde italijanski, francuski i rumunski pčelari, zbog čega su mnogi morali hraniti pčele kako ne bi uginule. Očekuje se da će se zbog pada proizvodnje u Italiji u ovoj godini prihodi pčelara smanjiti za 73 miliona eura, ne uključujući troškove prehrane pčela. Pčelari dižu uzbunu i zbog masovnog uvoza kineskog meda za koji tvrde da je “patvoren”, naprimjer dodavanjem šećernog sirupa.

 

 

 

PREKOMirela Haskić-Suša
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here