Berza, put kojim bh. kompanije ne idu

Ukoliko je poslovanje emitenta na berzi transparentno i uspješno, ukoliko investitori imaju povjerenje u menedžment tog društva, emitent može kroz emisiju novih dionica finansirati svoje projekte. Međutim, privatna preduzeća u BiH ovaj način pribavljanja svježeg kapitala skoro i ne koriste te se radije odlučuju za uzimanja kredita kod komercijalnih banaka.

139
Bh. kompanije na berzi

Ako termin izlaska na berzu shvatimo u širem značenju, u smislu da kompanije izdaju vrijednosne papire putem berze sa ciljem prikupljanja kapitala, možemo prepoznati da kompanije u BiH sporadično prikupljaju kapital putem tržišta kapitala. Posljednji primjer su JP Autoceste d.o.o., koje su na Sarajevskoj berzi uspješno prikupili gotovo 49 miliona KM emisijom obveznica. S druge strane, od prve transakcije na Sarajevskoj i Banjalučkoj berzi prošlo je blizu 16 godina i u poređenju sa trgovinom na regionalnim i svjetskim berzama njihov promet je općenito mali. Danas je na Banjalučkoj berzi listirano 520 dioničkih društava, od 564 emitenta u obliku organizovanja dioničko društvo koliko ih je evidentirano u Registru vrijednosnih papira FBiH evidentirano, na Sarajevskoj berzi uvrštene su dionice 260 dioničkih društava – a do sada u zemlji imamo samo jedan slučaj u kojem je privatno preduzeće, Fratello Trade a.d. Banja Luka, odlučilo da dobrovoljno izađe na berzu. Sva ostala dionička društva na berzama nastala su u procesu privatizacije. Privatna preduzeća u BiH uglavnom ne doživljavaju berzu kao mjesto za prikupljanje kapitala, već se okreću bankama.

Troškovi kamata

U razvijenim zemljama najveće kompanije su dionička društva jer ni jedan vlasnik nema dovoljno sredstava da bi sam mogao finansirati poslovanje multinacionalnih korporacija, pa čak ni velikih preduzeća. Izlazak na berzu je u tržišnim ekonomijama uobičajen strateški potez proaktivnih kompanija.

To je i jedan od strateških ciljeva AS Holdinga, potvrdio je za Business magazine Rusmir Hrvić, predsjednik Uprave AS Holdinga, jedne od najvećih bosanskohercegovačkih grupacija sa većinskim privatnim kapitalom.

“Izlazak na berzu za kompaniju je bitan jer je otvoren pristup kapitalnom finansiranju. Rast je mnogo lakši, ne plaćaju se kamate, što nam oslobađa naš cash flow za investiranje i dalje širenje, rekao je Hrvić.

Naime, kompanije koje imaju jasne planove rasta i razvoja za koja su im potrebna značajna sredstva odlučuju se za izlazak na berzu jer finansiranje razvoja preduzeća iz vlastitih sredstava vlasnika ili zaduživanjem ima svoje limite. Sopstvena sredstva koriste se za osnivanje i rast preduzeća do određenog nivoa i ona se brzo iscrpe. Kada preduzeće počne brže rasti, vlasnik se uglavnom suočava sa nedostatkom sopstvenih sredstava i okreće se zaduživanju kod banaka.

Zaduživanje kompanije kod banaka može pomoći u prevazilaženju određenih teškoća u razvoju, ali kada dođe do ekstenzivnog rasta, tada se vlasnici okreću berzama gdje traže dugoročne izvore od ostalih investitora.

“Iako zaduživanje može da pomogne u početnom stadiju razvoja preduzeća ono kasnije može da prouzrokuje opterećenje za poslovanje zbog sve većih troškova kamata. Za razliku od zaduživanja, kada preduzeće prikupi sredstva izlaskom na berzu nije opterećeno troškovima kamata i ima komotniju finansijsku poziciju jer ne mora plaćati kamate na prikupljena sredstva. Ukoliko preduzeće ostvari dobitak, može da ga podijeli akcionarima, a ukoliko određene godine posluje negativno, nije dužno da isplaćuje akcionarima dividendu. Akcionari su nekada spremni i da se odreknu dividende ako će dobitak biti uložen u dalji razvoj poslovanja koje će dodatno povećati vrijednosti za akcionare“, rečeno je za Business Magazine iz Banjalučke berze.

Pa, ipak, govoreći o izlasku na berzu kao dobroj alternativi sopstvenim ili pozajmljenim izvorima finansiranja, ne može se generalno govoriti o boljim ili lošijim sredstvima za rast, jer rangiranje alternativa finansiranja uvijek zavisi od specifične situacije u kojoj se jedna kompanija nalazi.

“Zavisno od kvalitete emitenta, prikupljanje kapitala putem tržišta kapitala može biti povoljnije od drugih vidova finansiranja. Finansiranje putem emisije vrijednosnih papira  generalno je fleksibilnije što se tiče uslova (mogućnost emisije vlasničkih ili dužničkih vrijednosnih papira, određivanje roka dospijeća dužničkih vrijednosnih papira u skladu sa potrebama emitenta itd), vrlo često je povezano sa nižim troškovima pribavljanja kapitala, te je obično jedina alternativa ako se traži dugoročan kapital”, rekao je za Business Magazine Almir Mirica, izvršni direktor Sarajevske berze.

U slučaju AS Holdinga, prikupljanje kapitala putem berze ima potencijal da donese mnogo više novca u poređenju sa dugom.

“To ne znači samo lansiranje novih proizvoda ili preživljavanje, već iskorištavanje punog potencijala. Bez povećanja kapitala rast može biti znatno sporiji, ako ne i ozbiljno ograničen.

Fleksibilnost u distribuciji profita je još jedna ozbiljna prednost. Činjenica da kroz izlazak na berzu otklanjamo uslugu otplate duga, što često može biti opterećujući teret za kompanije, pomoći će nam da se fokusiramo još više na dugoročne ciljeve kompanije te da isto ne kompenziramo u svrhu kratkoročnog profita”, rekao je Hrvić za Business Magazine.

Neki izlazak na berzu posmatraju kao nužnost za svako napredovanje velikih kompanija.

Kada kompanija dostigne određenu veličinu, njeni vlasnici moraju se odlučiti da li žele daljni razvoj ili održavanje statusa quo, što u trenutnim tržišnim uslovima predstavlja de facto nazadovanje i gubitak tržišne pozicije”, kaže Mirica.

Pa, ipak, pojedine velike kompanije u BiH koje također planiraju rast, ne planiraju i izlazak na berzu.

 “Kompanija Violeta u ovome trenutku nema u planu izlazak na berzu. S obzirom na to da nemamo iskustva u tom dijelu, ne možemo dati kvalitetniji i konkretniji odgovor da li bi nam izlazak donio benefit ili ne. Sada smo primarno orijentirani na poslovanje i uspjeh naših proizvoda na tržištu te smo sve napore uložili na upošljavanje proizvodnih kapaciteta, razvoj novih proizvoda i praćenje tržišta kako bi bili konkurentni na domaćem i regionalnom tržištu”, rečeno je za Business Magazine iz kompanije Violeta.

(Ne)proaktivne kompanije

Kada se pogledaju visoke kamatne stope kod naših banaka, postavlja se pitanje zašto se dionička društva kod nas ne finansiraju emisijom dionica na berzi. Da naše kompanije nisu zainteresirane za takav način finansiranja, vidi se iz činjenice da je u BiH samo banjalučka kompanija Fratello Trade, koja se bavi trgovinom i distribucijom ribe, povrća, tjestenine i sladoleda, dobrovoljno izašla na berzu.

Više je razloga za ovakav stav privatnih kompanija.

Mogući razlozi za oklijevanje kompanija su neinformiranost, plitkost tržišta koja je uvjetovana nedostatkom novog tržišnog materijala koji bi privukao investitore, strah od gubitka kontrole te troškovi procesa, rekao je Mirica.

Jedna od najvećih prepreka je što naši privatnici nisu spremni da podijele vlasništvo sa drugim akcionarima čak ni pod cijenu dobijanja dugoročnih sredstava za rast i razvoj.

“S druge strane, skoro da i nemamo privatnih preduzeća koja imaju ambicije da budu lideri u regionu pa samim tim im i nisu potrebna značajna sredstva za širenje poslovanja preko granica. Paralelno sa ovim ne postoji niti nacionalni plan za razvoj akcionarstva koji bi sigurno trebao da obezbijedi stimulanse za privatna preduzeća koja žele da izađu na berzu kroz stimulativnu poresku politiku, namjenske fondove za podršku izlasku na berzu kako se to već radi u razvijenim, ali i u nekim zamljama u razvoju poput Bugarske, Rumunije, itd.”, rečeno je iz Banjalučke berze.

Dok u razvijenim ekonomijama privatne kompanije jedva čekaju trenutak da urade inicijalnu javnu ponudu (IPO) jer je to znak vlasniku da je uspio da napravi preduzeće koje je interesantno za najširu investicionu javnost, a osnivači preduzeća postaju milijarderi, u BiH se izlazak na berzu posmatra kao nesposobnost osnivača da sam nastavi da radi na rastu i razvoju preduzeća, a osnivači privatnih preduzeća u BiH nespremni su da podijele svoje vlasništvo sa drugim dioničarima.

“Daleko važnije od priliva novca koji će donijeti novi partneri, jeste činjenica da uvodimo nove ljude koji imaju iskreni interes da kompanija uspije”, rekao je Hrvić za Business Magazine.

Međutim, AS Holding je samo rijedak izuzetak u mnoštvu kompanija u BiH koje nisu spremne podijeliti svoje vlasništvo sa novim dioničarima s ciljem da se kompanija nastavi dalje razvijati.

“Listiranje na berzu podrazumijeva da privatna kompanija posluje transparentno. Moraju se objavljivati finansijski izvještaji i druge informacije od interesa za akcionare i investitore. Potrebno je da se redovno radi nezavisna revizija finansijskih izvještaja. Dolazi do razdvajanja vlasništva od upravljanja osnivanjem upravnih (izvršnih) i nadzornih (kontrolnih) odbora. Ovo podrazumijeva dodatne troškove, ali koristi od mogućnosti dodatnog prikupljanja kapitala, efikasnijeg poslovanja i profesionalnog upravljanja višestruko nadamašuju troškove listiranja na berzi, pa ne čudi podatak da su velike kompanije u svijetu u pravilu akcionarska društva izlistana na berzama”, rečeno je iz Banjalučke berze za Business Magazine.

Naime, kod izlaska na berzu razdvaja se vlasništvo od upravljanja. Umjesto da jedan čovjek donosi sve odluke, osnivaju se upravni i nadzorni odbori koji imaju više različitih znanja koja su potrebna da bi se donosile ispravne odluke u većim preduzećima.

Uvijek postoji strah vlasnika kompanije da će kompaniju “izgubiti” ako je pretvori u dioničko društvo.

“Bitno je shvatiti da vlasnik u toku pripreme za IPO, između ostalog, donosi i odluku koji će procenat vlasništva predati kroz emisiju dionica. Empirijski gledano, IPO-ovi su obuhvatali oko 30 posto vlasništva”, pojasnio je Mirica.

Naime, prethodni vlasnik nakon IPO i dalje ostaje većinski vlasnik.

 “Iako inicijalni vlasnik smanjuje svoje procentualno učešće u vlasništvu, uglavnom u

praksi njegov manji udio u vlasništvu vrijedi više nakon izlaska na berzu”, istaknuto je iz Banjalučke berze.

Veći troškovi zbog razdvajanja vlasništva od upravljanja te više obaveza kod izvještavanja negativni su aspekti listiranja kompanije na berzi. Naime, to što je kompanija koja je listirana na berzi obavezna tržište i investitore redovno informirati o svom poslovanju, povezano je sa određenim dodatnim troškovima i promjenama u operativnog poslovanju kompanija, ali istovremeno predstavlja i osnovni alat kompanije za izgradnju odnosa povjerenja sa trenutnim i potencijalnim investitorima. Postoje i troškovi samog listiranja na berzi, ali oni su u poređenju sa drugim tržištima niski i ne predstavljaju prepreku za neku ozbiljnu kompaniju.

“Nešto veći troškovi i više obaveza kod izvještavanja zanamarivo je u odnosu na ono što se dobije izlaskom kompanije na berzu”, rekao je Hrvić za Business Magazine.

Tehnički kriteriji za izlazak

Nema posebnih tehničkih uslova za izlazak na Banjalučku berzu. Treba uraditi detaljnu analizu poslovanja preduzeća, izvršiti reviziju finansijskih izvještaja, napisati prospekt u kojem se opiše preduzeće i dati jasan plan investitorima šta će preuzeće raditi sa njihovim novcem. Na kraju se preduzeće predstavi potencijalnim investitorima te su uputi javni poziv za uplatu dionica na berzi. U finansijskom smislu, za izlazak na Banjalučku berzu neophodno je da privatno preduzeće ima najmanje milion KM kapitala.

Također, ni na Sarajevskoj berzi ne postoje posebni tehnički kriteriji za uvrštenje na slobodno tržište.

“Da bi emitent dioničko društvo izašlo na Sarajevsku berzu, mora imati revidirane finansijske izvještaje za zadnje tri poslovne godine, mora imati minimalno 150 vlasnika te minimalno 25 posto emisije mora biti emitirano javnom ponudom. Kotacija na Sarajevskoj berzi podrazumijeva da emitent dioničko društvo mora imati osnovni kapital od minimalno četiri miliona KM i da je minimalna veličina klase dionica dva miliona KM”, navode iz Sarajevske berze.

 

 

 

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here