Zaštita proizvoda geografskom oznakom ili imenom porijekla donosi brojne prednosti za proizvođače, potrošače, ali i geografsko područje sa kojeg proizvod sa zaštićenom oznakom potiče. Zakon o zaštiti oznaka geografskog porijekla oznaku geografskog porijekla definira kao oznaku kojom se neka zemlja ili mjesto koje se u njoj nalazi, direktno ili indirektno, označava kao zemlja ili mjesto geografskog porijekla proizvoda. Oznaka geografskog porijekla upotrebljava se za obilježavanje prirodnih, poljoprivrednih, industrijskih, zanatskih i proizvoda domaće radinosti. Ime porijekla je geografski naziv zemlje, regiona ili lokaliteta koji služi da označi proizvod koji odatle potječe, čiji su kvalitet i posebna svojstva isključivo ili bitno uvjetovani geografskom sredinom, koja obuhvata prirodne i ljudske faktore i čija se proizvodnja, prerada i priprema u cjelini odvijaju na određenom ograničenom području. Postupak zaštite oznake geografskog porijekla u BiH pokreće se prijavom Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Proizvod koji nosi jednu od registrovanih oznaka postaje prepoznatljiviji, može ostvariti znatno višu cijenu i bolju poziciju na tržištu. Sa aspekta potrošača, sprečava se mogućnost prevare o porijeklu proizvoda, a direktna veza proizvoda s određenim geografskim područjem daje dodatnu vrijednost i prepoznatljivost tom području. U Evropi, po proizvodima koji nosi oznake geografskog porijekla prednjači Italija, čijih oko 800 proizvoda, pretežno vina, nosi oznaku geografskog porijekla. Ukupna vrijednost ovih proizvoda prelazi 15 milijardi eura, a od izvoza zarade više od sedam milijardi. U BiH zanemarljiv je broj proizvoda koji su zaštićeni ovim oznakama, dok ih je na međunarodnom nivou zaštićeno tek dva. Uglavnom su to poljoprivredni i zanatski proizvodi među kojima su Kestenov med Cazinske krajine, Hercegovački med, Kreševsko potkovano jaje, Gračaničko keranje, Ljubuški rani krompir, Sarajevske papuče, Sarajevski filigran itd.
Međutim, iako donosi brojne prednosti, značaj oznaka geografskog porijekla u BiH nije prepoznat. Činjenica je da BiH ima toliko proizvoda koje bi mogli brendirati, a koji bi osim veće zarade proizvođačima doprinijeli i samoj promociji BiH. Ipak, ni sam postupak nije jednostavan niti jeftin te je možda pored nedovoljne informiranosti i ovo jedan od razloga zašto tako mali broj bh. proizvoda nosi oznaku geografskog porijekla.
Cazinski med
Udruženje pčelara Kesten iz Cazina je prije 15 godina pokrenulo proceduru za brendiranje kestenovog meda. Nakon brojnih analiza i dokazivanja, u tome su i uspjeli 2010. godine, kada je Institut za intelektualno vlasništvo BiH izdao Rješenje o upisu Kestenovog meda u Registar geografskih oznaka, kojim je ovo Udruženje postalo nosiocem prava raspolaganja na oznaku imena porijekla za Kestenov med Cazinske krajine. Tako je ovaj med postao prvi brendirani proizvod animalnog porijekla u Bosni i Hercegovini.
„Na ovaj postupak su nas navela brojna priznanja i medalje za kvalitet kestenovog meda, koje su naši pčelari osvajali na raznim sajmovima i manifestacijama. Još tada su analize pokazale da se naš kestenov med po svojim osobinama i kvaliteti izdvaja od medova iste vrste iz drugih područja. Pravo na korištenje oznake imena porijekla za Kestenov med Cazinske krajine trenutno ima 50 pčelara“, za Business magazine kaže Hazim Hodžić, predsjednik Udruženja pčelara Kesten Cazin.
Hodžić kaže da je postupak zaštite i komplikovan i skup. S obzirom na to da nisu imali dovoljno finansijskih sredstava pomoć im je pružio grad Cazin, ali osim finansijske pomoći bez velike upornosti i istrajnosti nosilaca postupka iz Udruženja ne bi mogli doći do rezultata.
„Da bi pčelar postao ovlašteni korisnik oznake imena porijekla, mora biti registrovan u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH u Mostaru, (taksa košta 200 KM), zatim, pčele moraju biti pod stalnim veterinarskim nadzorom, moraju biti na kestenovoj paši na označenom geografskom prostoru. Posebna komisija Udruženja za dodjelu vinjeta prati broj košnica na kestenovoj paši, na osnovu pokazatelja pčelarskih vaga na terenu procjenjuje prosječne prinose meda po košnici te na osnovu toga dodjeljuje korisniku broj potrebnih vinjeta. Nakon završenog vrcanja meda, komisija sa ovlaštenim veterinarom uzima uzorak meda i šalje na analizu u akreditovanu ustanovu JU Veterinarski zavod Bihać. Tek kada analiza potvrdi da med zadovoljava uslove Pravilnika o oznaci porijekla, ovlašteni pčelar dobija potreban broj vinjeta za označavanje brendiranog meda. Komisija također prati i da li ovlašteni korisnik oznake zadovoljava higijensko – tehničke uslove za vrcanje, pakovanje i skladištenje meda. Dakle, kompletan proces od ispaše pčela do pakovanja meda je kontroliran. Brendirani kestenov med sa vinjetom imena porijekla preko tegle i poklopca garancija je da je proizveden u Cazinskoj krajini na pčelinjacima koji su pod stalnom veterinarskom kontrolom te da je laboratorijski ispitan i da zadovoljava stroge uslove Pravilnika o kvaliteti meda. Zato, da biste bili sigurni da kupujete provjeren, brendirani kestenov med, obratite pažnju ima li preko tegle i poklopca vinjetu imena porijekla“, objašnjava Hodžić.
Zahvaljujući ovoj oznaci, Kestenov med Cazinske krajine postao je prepoznatljiv i sve više tražen na tržištu kako u našoj zemlji, tako i u inozemstvu. Njegov kvalitet je prepoznat i na mnogim sajmovima i međunarodnim ocjenjivanjima meda, odakle su cazinski pčelari donosili brojna priznanja.
Još jedan uspjeh ovog bh. proizvoda je i njegov nedavni upis u Registar Svjetskog instituta za intelektualno vlasništvo. Iako ni do sada nisu imali problem sa plasiranjem svog proizvoda, nakon upisa u ovaj Registar učestali su pozivi za dostavu meda u različite krajeve BiH i regiona
“Naš kestenov med sa oznakom imena porijekla sve je više tražen, tako da ne možemo podmiriti ni potrebe našeg tržišta. Cijena kestenovog meda sa oznakom imena porijekla kreće se između 20 i 25 KM. Imali smo i dvije ponude iz Švedske za izvoz kestenovog brendiranog meda. Problem je što nemamo dovoljne količine. Razlozi za smanjanje prinosa kestenovog meda su klimatske promjene i sušenja stabala kestena (rak kestenove kore, osa šiškarica, neplanska sječa)”, dodaje Hodžić.
Zaštita starih zanata
S ciljem izdvajanja svojih proizvoda na tržištu od jeftinijih i nekvalitetnijih te ostvarivanje dodatne vrijednosti, baščaršijske zanatlije su oznakom geografskog porijekla zaštitile Sarajevski filigran. Inače, filigran je jedna od najljepših tehnika izrade nakita gdje se tanke upredene niti srebrene žice savijaju u razne oblike i međusobno vezuju u složene motive.
S obzirom na komplikovanost procedure, proces certifikacije radili su u jednom paketu preko Udruženja građana Zona unaprijeđenog poslovanja Baščaršija-ZUP.
“Za svakog zanatliju rađen je elaborat, slikan kompletan proces proizvodnje i snimljen kratki film istog tog procesa. Čitav proces trajao je prilično dugo”, za Business magazine kaže Midhat Bećar, vlasnik filigranska i kujundžijske radnja Bećart.
Trenutno trojica zanatlija imaju pravo na korištenje oznake, a Bećar ističe da i pored brojnih koristi koje se mogu izvući iz ove oznake, koristi se tek minimum.
“Mi kao proizvođači tim certifikatom garantiramo autentičnost i ručnu izradu predmeta što nam nekada olakšava prodaju i povećava vrijednost samog proizvoda. Mislim da bi država mogla mnogo više uraditi na ovom planu, promocijom proizvođača i proizvoda sa ovom oznakom jer bi na taj način kupcima, stranim i domaćim, skrenula pažnju na autentične i kvalitetne proizvode. Dosta njih se osjeća prevareno kad shvate da su u srcu Baščaršije kupili suvenir uvezen iz Kine ili Tajlanda. Dodatnim angažmanom i povlasticama država bi mogla i stimulirati proizvođače da započnu sa procesom certifikacije svojih proizvoda”, objašnjava Bećar.
Također, na inicijativu ZUP-a i Sarajevske papuče dobile su oznaku geografskog porijekla. Ono što Sarajevske papuče čini posebnim i ono što se prvo primijeti je vez. Pored veza, ističu se po tradicionalnim tehnikama proizvodnje, koje su ostale nepromijenjene kroz decenije.
“Razlog za naš korak je bio prvenstveno da podržimo ideju o zaštiti tradicionalnih proizvoda. Kao nasljednik 200-godišnjeg porodičnog zanata, u interesu nam je da podržimo svaku ideju koja radi na zaštiti tradicionalnih zanata i esnafa. Unatoč modernizaciji i svim mašinama za obućarstvo, koje i sami posjedujem i koristimo pri izradi drugih artikala, Sarajevsku papuču ljubomorno radimo na tradicionalni način, jer nama taj artikal mnogo više znači”, za Business magazine kaže Muhamed Kalajdžisalihović, zanatlija koji se bavi papučarskim zanatom
Kalajdžisalihović ističe da mu oznaka nije donijela korist ni na domaćem, ni na inozemnom tržištu.
“Istini za volju, mi kao zaštićeni zanati i ne možemo ostvariti prodaju u inostranstvu jer ne posjedujemo izvozni broj kao obrtnici. Sajmovi koji se godišnje organizuju nisu rješenje. Mi smo prestali pridavati tome važnost nakon fijaska na Expo sajmu u Kini, na kojem je BiH dobila cijeli paviljon, koji uopće nije bio namješten, roba nije bila izložena i jednostavno sve je to bilo loše. Tome fijasku prethodilo je loše iskustvo sa nekoliko manjih sajmova i odlučili smo da je s obzirom na to da ne možemo ostvariti izvoz, besmisleno trošiti resurse na stvari koje neće ni prezentirati naše proizvode u pravom svjetlu”, dodaje Kalajdžisalihović.
Još jedan zanatski proizvod koji nosi oznaku geografskog porijekla je i Gračaničko keranje. Udruženje Gračaničko keranje osnovano je 2006. godine sa ciljem zaštite tradicionalne rukotvorine keranja kao jednog od najstarijih zanata na području općine Gračanica kao i BiH.
„Certifikat Geografske oznake je prvi u BiH za koji smo se izborile i na neki način natjerale institucije u BiH da donesu zakon o zaštiti. Čitav proces dokazivanja trajao je dvije godine. Naš korak ka zaštiti bio je motiviran primjerom drugih zemalja koje su davale značaj čipkarstvu i njegovoj afirmaciji. Certifikat nam je pomogao da pravimo saradnju sa mnogim koji su prepoznali vrijednos našeg djelovanja“, za Business magazine kaže Azemina Ahmetović, predsjednica Udruženja Gračaničko keranje.
Naši sagovornici su saglasni da je razlog zašto nije više proizvoda zaštićeno ovom oznakom komplikovanost procesa i finansijska sredstva.
„To je dosta složen i komplikovan proces koji od članova udruženja zahtijeva mnogo kolektivnog rada i trošenja i svoga novca i slobodnog vremena, a čini mi se da je takvih u udruženjima sve manje. Drugi razlog je skupoća procesa, a od vlasti je sve teže dobiti novac. Pored toga, proizvođači još uvijek nisu svjesni prednosti koje brendiranje donosi. I potrošačima treba kroz promocije predstaviti razlike u kvalitetu između zaštićenih i nezaštićenih proizvoda. Nama se često događa da ovlašteni korisnik oznake ne zna kupcu pojasniti odgovor na pitanje kakva je razlika između kestenovog meda koji ima oznaku od onog koji je nema, a sa istog su područja“, naglašava Hodžić.
Bećar dodaje da je neinformiranost glavni razlog i da dosta majstora uopće ne zna da mogu zaštititi prozvod oznakom geografskog porijekla te da je malo njih spremno uhvatiti se ukoštac sa ovim problemom.
Jasno je i da u ovom segmentu BiH kaska za EU koja je benefite oznake geografskog porijekla davno već prepoznala. Svakako je nedovoljna informiranost, ali i administrativna nedorečenost razlog ovakvog stanja kada je u pitanju oznaka geografskog porijekla. Procjenjuje se da u BiH postoji oko 150 proizvoda koji bi mogli biti zaštićeni oznakom geografskog porijekla. Sarajevski ćevapi, Bosanski sudžuk, Travnički sir samo su neki od mnogobrojnih autohtonih bh. proizvoda i tradicionalnih specijaliteta. Ako se prisjetimo dugogodišnjeg spora između Hrvatske i Srbije oko Kranjske kobasice koji je na nivou EU presuđen u korist Slovenije ili upravo Sarajevskih ćevapa koji su u Hrvatsku uvezeni iz Slovenije, vrlo lako se može desiti i da se naši tradicionalni proizvodi brendiraju pod tuđim imenom.
Ko je nadležan za prehrambene proizvode
Kada su u pitanju proizvođači prehrambenih proizvoda, neki od njih nailazili su na probleme kada je u pitanju oznaka geografskog porijekla, jer se ne zna da li je nadležan Institut za intelektualno vlasništvo ili Agencija za sigurnost hrane BiH. Iz Agencije za sigurnost hrane BiH za Business magazine rekli su da Zakon o zaštiti oznaka geografskog porijekla BiH nije uzimao u obzir zakonodavstvo EU koje je bilo na snazi u vrijeme njegovog donošenja, a koje se odnosi na zaštitu hrane oznakama izvornosti, geografskog porijekla i tradicionalnog ugleda hrane. Iz Agencije se pozivaju je član 72 Zakona o hrani BiH u kojem je propisano da Vijeće ministara BiH na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BiH donosi propise o oznaci tradicionalnog ugleda hrane, oznaci izvornosti i oznaci geografskog porijekla hrane kao i druge potrebne propise iz ovog područja. S toga je Vijeće ministara BiH 2010. godine donijelo Pravilnik o oznakama izvornosti i oznakama geografskog porijekla hrane i Pravilnik o oznakama tradicionalnog ugleda hrane kojima se pobliže propisuje postupak zaštite ovih oznaka, koji su bili usklađeni sa tada važećim zakonodavstvom EU.
„Agencija za sigurnost hrane BiH je u saradnji s nadežnim organima entiteta i Brčko distrikta pripremila. a Vijeće ministara BiH na sjednici održanoj 7. novembra 2018. godine donijelo Pravilnik u sistemima kvalitete za prehrambene proizvode. Ovaj Pravilnik usklađivan je sa zakonodavstvom EU koje je doneseno nakon stupanja na snagu Pravilinika o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog porijekla hrane i Pravilnika o oznakama tradicionalnog ugleda hrane. U skladu s važećim propisima proces registracije oznaka izvornosti, zemljopisnog porijekla i tradicionalnog ugleda hrane provode komisije koje se formiraju odlukom Vijeća ministara BiH, a u čijem su sastavu predstavnici nadležnih institucija BiH, FBiH, RS i Brčko distrikta BiH“, objašnjavaju iz Agencije.
S obzirom na to da je Kestenov med Cazinske krajine, kao prehrambeni proizvod registrovan kod Instituta, ostaje još uvijek nejasno pitanje ko je ustvari nadležan. Iz Instituta se nisu očitovali po ovom pitanju.
