Razgovarao: Armin Zeba
Unatoč poslovnom ambijentu koji je daleko od idealnog, bankarski sektor jedan je od rijetkih u Bosni i Hercegovini čija krivulja rasta godinama ima stabilnu uzlaznu putanju. U razgovoru za Business magazine, Berislav Kutle, direktor Udruženja banaka BiH, objašnjava na čemu se temelji taj rast, gdje leže najveće opasnosti za njegovu održivost i kako se one mogu minimizirati na nivou sektora u cjelini.
BM: Prema relevantnim izvještajima, bh. bankarski sektor je stabilan u praktično svim segmentima – no, koji su najveći rizici koji eventualno prijete da ugroze tu stabilnost i na koji način se domaći bankari bore protiv njih?
KUTLE: Poznata je činjenica da je bankarski sektor najsjajniji dio bh. ekonomije. Razvidno je da to nije slučajno. To je sektor u kojem se, pogotovu nakon krize, najviše radi na prevenciji s jedne strane i unaprjeđenju poslovanja s druge strane. Jasno je kako taj sektor radi sa većinski tuđim izvorima sredstava (depoziti) i prvenstveno mora voditi računa o sigurnosti tih izvora. Samoodrživost je prioritet broj jedan, a tek onda profitabilnost kao kategorija koja zadovoljava investitore. Rezultati banaka pokazuju pozitivne pomake u svim segmentima – banke su dovoljno dobro kapitalizirane, likvidne, optimalno rezervirane sa sve manjim neprihodujućim kreditima, kao i optimalnim troškovima poslovanja.
Treba biti svjestan činjenice da je to današnje stanje koje moramo aktivno promatrati i na vrijeme djelovati na svaku najavu negativnih pojava. Tu su banke dobro organizirane i upravljaju dovoljno dobro poznatim rizicima. Jasno je da to nije dovoljno i da moraju biti aktivno uključene u sve potencijalne poznate, kao i do danas nepoznate rizike. Novo vrijeme donosi totalno novi način poslovanja banaka, kreiranje prihoda, kao i preveniranje mogućeg rizika, kako bi banke dugoročno ostale samoodržive i oslonac razvoja kako privrede tako i stanovništva.
BM: Na nedavnoj regionalnoj konferenciji o upravljanju rizicima, između ostalog je ukazano na nisku profitabilnost domaćih banaka kao potencijalni izvor nestabilnosti u smislu mogućeg smanjenja standarda kontrole rizika radi povećanja profitabilnosti – koliko je raalna mogućnost razvoja takvog scenarija?
KUTLE: Nije realno (ni normalno) očekivati smanjenje fokusa na rizik od strane banaka iz više razloga. Kao prvo, banke imaju strogo definirana pravila upravljanjem rizikom i ne smiju ih kršiti. Kao drugo, da to i čine, mogle bi kratkoročno povećati profitabilnost, a onda bi došla u pitanje samoodrživost, a to nikome ne pada na pamet. Kao treće, banke moraju pronalaziti nove proizvode, drugačiju organizaciju, kooperativnost sa novim igračima na tržištu, kako bi sa jedne strane zaštitili postojeći profit, a s druge bile u mogućnosti kreirati novi…
BM: Gdje leže najveći izazovi kada je riječ o zaokruživanju zakonskog okvira u oblasti bankarstva, odnosno njegovog usklađivanja sa evropskim standardima? U tom kontekstu, koliki značaj će imati usvajanje Zakona o osiguranju depozita i vidite li razloge za optimizam kada je riječ o skorom donošenju tog zakonskog akta?
KUTLE: Zakoni o bankama su donešeni ove godine i teoretski su usklađeni sa zakonima EU. Kažem teoretski, jer primjena zakonodavne regulative u praksi je specifičnost svake zemlje pojedinačno. Dobra stvar je što su zakoni donešeni i što oba regulatora banaka imaju isti zakonodavni okvir. Već sada je vidljivo da će zakoni morati doživjeti određene promjene kako bi bili u skladu sa bh. realnošću. Treba po hitnom postupku donijeti određene anekse zakona kako bi oni djelovali u onom pravcu za koji su i donešeni. Jasno je da bi se trebala omogućiti optimalna, a ne doslovna primjena zakona.
Dobra vijest je da će Zakon o osiguranju depozita ugledati svjetlo dana. On se razlikuje od dosadašnjeg i uvodi više reda u korištenje. Najbolja stvar će biti da još dugo vremena ne bude potrebe za njegovim aktiviranjem kod pojedine banke. Izuzetno je bitno raditi na svim unapređenjima, prevenciji, kako bi banke bile dovoljno kapitalizirane, profitabilne i likvidne da do njegove primjene ne dođe.
BM: Domaći privrednici se kontinuirano žale na tešku dostupnost i skupoću kredita komercijalnih banaka, dok, s druge strane, bankari potenciraju problem manjka kvalitetnih projekata – ima li naznaka promjena na tom polju, odnosno intenziviranja kreditne aktivnosti u segmentu finansiranja realnog sektora?
KUTLE: Ništa novo neću reći kad kažem da je to pitanje svih pitanja i da će uvijek jedni imati jedan, drugi drugačiji odgovor na njega. Ako želimo približiti mišljenje jednih i drugih početna stvar trebala bi biti suočavanje sa stvarnošću. Kad gledamo sa pozicije klijenta – ako su mu danas skupi krediti, onda se bavi krivim biznisom! Kamatna stopa na kredite za klijente prve kategorije u BiH danas je najkonkurentnija u regiji i teško da bi mu niža kamatna stopa popravila položaj. Sama dostupnost kredita nije ispunjavanje želja klijenata, nego suočavanje sa realnošću. Svaki klijent koji ispunjava bankarske kriterije (a to bi morali biti i njegovi kriteriji) ima najmanje tri banke koje će mu ponuditi kredit.
Sa pozicija banaka, pogled na istu stvar je zrcalenje u ogledalu. Jasno je da bankama nedostaje pravih projekata, ali isto tako da to nije samo posao klijenta, nego i banke. Banke će se morati aktivnije uključiti u analizu mogućnosti i potreba klijenta kako bi ga razvili i imali za sebe. Teško je očekivati neke radikalne promjene danas u tom pravcu, pogotovo nakon ovih izbora i neizvjesnosti formiranja vlasti.
BM: Kada je riječ o kreditnoj aktivnosti u cjelini, koliko su realne bojazni od rasta kamatnih stopa početkom iduće godine, usljed najavljenih restriktivnih mjera Evropske centralne banke (ECB) zbog kojih se očekuje poskupljenje novca na evropskom tržištu?
KUTLE: Promjena kamatnih stopa u EU očekuje se krajem naredne godine. Ta promjena bit će postepena i relativno (i u apsolutnim brojkama) mala da bi te godine mogla donijeti neke značajnije promjene, ali će pokazati kako na novu realnost treba računati i pripremati se. Nije bilo realno očekivati da će ovakve kamatne stope ostati vječno. Američki FED već je nekoliko puta podizao kamate na depozite. Danas je u Americi puno veća kamatna stopa na kredite nego kod nas – jasno je da je to apsurd koji ne može trajati. Samo povećanje kamatnih stopa ne bi trebalo biti problem nijednom klijentu koji ima zdravo poslovanje, jer je ona po definiciji realna kategorija. Istom mjerom opterećuje sve klijente – ostavlja ih u jednakom tržišnom položaju. Ona utiče na promjenu uvjeta poslovanja i ne bi smjela uticati na pogoršanje poslovanja ako je tržišna i klijent ima tržišni proizvod.
BM: Često se ukazuje i na nužnost harmonizacije sistema bankarske supervizije – koje bi na tom planu bilo najefikasnije rješenje (postoji li možda neki model koji bismo mogli „prepisati“ od neke od susjednih ili zemalja Evropske unije)?
KUTLE: Donošenjem novih zakona o bankama počelo je aktivno harmoniziranje agencija za bankarstvo. Kroz djelovanje tih agencija nakon toga, vidljivo je kako one aktivno rade na tome da se to prenese i u realan život. Treba voditi računa o tome da se u stvarnosti poslovanje banaka i klijenata u entitetima po mnogo čemu razlikuje. Tu realnost i agencije moraju imati u vidu. Ne postoji ništa u EU što se treba kopirati doslovno, ali bi se trebalo aktivnije prilagođavati, koristiti iskustva na vrijeme i način koji je optimalan za BiH…
