Pripremila: Tamara Zablocki
Japan se sprema za prihvatanje više stranih radnika, čime će ova azijska zemlja nastojati riješiti smanjenje populacije i posljedično smanjenje raspoložive radne snage. Promjenu je sredinom septembra na sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Hanoju najavio ministar vanjskih poslova Japana Taro Kono, ističući da njegova zemlja želi postići „dodatnu vrijednost“ prihvatanjem stranaca, budući da se broj stanovnika Japana usljed niskog nataliteta smanjuje za pola miliona godišnje, a populacija je i sve starija. „Ne možemo održavati naše društvo na taj način. Otvaramo zemlju. Otvaramo naše tržište rada stranim zemljama. Trenutno radimo na novim pravilima za dobijanje radne dozvole, tako da mislim da bi svi trebali biti dobrodošli u Japan, ukoliko su spremni da se prilagode japanskom društvu“, odgovorio je Kono na pitanje postavljeno u toku panel diskusije.
Problemi Japana s populacijom u radnoj dobi su veliki i brige vlade o produktivnosti i održivosti ekonomije su sve veće. Sudeći po posljednjim podacima vlade, broj radnika u Japanu će do 2030. pasti za 7,9 miliona ili 12,4 posto na 55,61 milion. Očekuje se da će ukupna populacija Japana koja danas broji oko 128 miliona ljudi do 2060. godine pasti na 86 miliona, a osobe starije od 65 godina činit će gotovo 40 posto populacije, govore vladina predviđanja, budući da se Japan, kao i mnoge druge razvijene zemlje, već decenijama bori s niskom stopom nataliteta. Vlada je, nespremna da se otvori ka strancima, inicijalno pokušala prevazići ove probleme fokusirajući se na zapošljavanje većeg broja žena i starijih osoba, te koristeći umjetnu inteligenciju u slučajevima u kojima je ona mogla zamijeniti radnu snagu. Vlada premijera Shinza Abe je još prije samo tri godine vjerovala da će problem manjka radnika riješiti bez mijenjanja imigracione politike.
Veliki preokret
Osim toga, japanska vlada nije bila spremna otvoriti granice ka stranim radnicima i radnicama usljed poznatog japanskog kulta radoholičarstva. Japanci su poznati po pretjeranoj predanosti radu i u ovoj zemlji su prekovremeni radni sati norma. Japanska radna etika je donekle nadoknađivala nedostatak dodatnih potrebnih radnika, ali se preopterećeni japanski radnici ne tako rijetko suočavaju sa smrću od pretjeranog rada, za šta u japanskom jeziku postoji i riječ, karoshi. U Japanu rijetko prođe sedmica dana bez deprimirajućeg medijskog izvještaja o pretjerano revnom radniku u najboljim godinama koji je podlegao usljed iscrpljenosti poslom. U demografskom smislu, sve je jasnije da se na takav rad ne može dugoročno gledati kao na podršku ekonomiji. Međutim, ostaje pitanje hoće li se i kako strani radnici, jednom kad masovno dođu u Japan, prilagoditi specifičnim radnim navikama, ili će se japanski pogled na rad morati mijenjati.
Japanski premijer Abe je odlučio okrenuti ploču i nedavno saopćio da će do 2025. godine unutar svog programa Abenomics dovesti 500.000 stranih radnika i radnica u Japan, a proces će započeti u aprilu 2019. godine. Stranci u Japanu trenutno čine oko dva posto stanovništva, a budući da posljednje statistike govore da je jedna od pet osoba u Japanu starija od 70 godina, jasno je da ova zemlja očajnički treba podmlađivanje u vidu radnika iz inostranstva. Riječ je o velikom preokretu u japanskoj politici prema stranoj radnoj snazi, budući da će nove radne dozvole biti dostupne i onima s nižim obrazovanjem i vještinama, što dosad nije bio slučaj. Mnoge industrije japanske ekonomije pate od ozbiljnog manjka radne snage, ali ih je pet koje su u naročitom fokusu novog programa: građevinska industrija, poljoprivreda, hotelijerska industrija, medicinska njega i brodogradnja.
Problem sve manjeg broja radne populacije u Japanu pogađa kompanije izvan velikih gradova, ali i mala preduzeća te je japanska vlada odlučila uvesti nove radne dozvole za strance koje će biti naredni veliki korak unutar programa Abenomics. Te će dozvole omogućiti radnicima i radnicama s određenim radnim vještinama i poznavanjem japanskog jezika, kao i onima koji imaju završene tehničke programe obuke da se zaposle u Japanu na period do pet godina. Vlada Japana je u tu svrhu oformila i zaseban komitet, koji je nedavno održao prvi sastanak s Federacijom japanskih poslodavaca, najvećom lobističkom grupom velikih kompanija, kao i s Konfederacijom sindikata, krovnom sindikalnom organizacijom u Japanu, s ciljem ispitivanja situacije iz obje perspektive, poslodavaca i radnika.
„Vlada mora učiniti Japan zemljom u kojoj stranci žele raditi i živjeti“, izjavio je sekretar kabineta japanskog premijera Yoshihide Suga.
Stranci su u Japanu trenutno većinom zaposleni u sektoru trgovine, građevinarstvu i poljoprivredi, a japanski mediji su posljednjih mjeseci izvještavali da su i druge industrije, pored pet već nabrojanih, tražile od vlade da razmotri mjere kojima bi više stranih radnika došlo raditi u njihovu zemlju. Strani radnici i radnice koji trenutno rade i žive u Japanu većinom dolaze iz Kine, Južne Koreje, Filipina, Vijetnama i Brazila te se državljane ovih zemalja i najčešće može naći na radnim mjestima u industrijama u kojima su strani radnici već zastupljeni. Prema nedavnom istraživanju koje su proveli Nikkei Shinbun i Mitsubishi UFJ Research, ribarska industrija je najviše ovisna o stranoj radnoj snazi, sudeći po broju stranih radnika koji rade u njoj, a slijedi proizvodna industrija, premda nije zastupljena u spisku pet industrija na koje će se nove mjere naročito fokusirati.
Japan se godinama odupirao prihvatanju radnika migranata, s vremena na vrijeme ublažavajući restrikcije za radne dozvole strancima, ali ih potom ponovo uvodeći u periodima ekonomskih usporavanja. Brojnim Japancima nije privlačna ideja stranaca koji neće govoriti njihov jezik ili se prilagoditi pravilima u ponašanju, a neki naročit otpor imaju prema prilivu ljudi iz ostatka Azije. Ipak, u Japanu već sada žive milioni stranaca, uključujući i one koji rade u tehničkim programima obuke ili u industrijama kojima ponajviše manjka radne snage, poput ugostiteljstva, građevinarstva i brige za stare. Japan je postepeno ublažavao restrikcije kako bi omogućio porodicama da unajme pomoć u kući, a također je uveo i skraćene programe obuke za medicinske sestre iz Indonezije i drugih zemalja. Ipak, zahtjev za poznavanjem jezika otežava zapošljavanje za stalno na tim poslovima.
Pomoć pri integraciji
Kono je, nastojeći da pruži ilustraciju koristi koju Japan može imati od dobrodošlice strancima, spomenuo sportske zvijezde, uključujući i tenisku senzaciju Naomi Osaka, čija je majka Japanka, a otac Haićanin. Osaka je rođena u Japanu, ali je odrasla u Sjedinjenim Američkim Državama, a u rodnoj zemlji je danas slave kao prvu japansku igračicu koja je osvojila grand slam titulu pobijedivši Serenu Williams na US Openu. „Različitost je korisna. Korisno je biti otvoren“, zaključio je Kono. List Nikkei Asian Review piše da japanska vlada sada traži načine na koje će podstaći dolazak stranih radnika i radnica, te im omogućiti da se osjećaju dobrodošlo u novoj zemlji. Japanska vlada je svjesna da će se u aprilu 2019. godine, kada će i zvanično otvoriti tržište rada za strance, suočiti s različitim izazovima te preventivno nastoji naći rješenja za potencijalne probleme.
Vlada trenutno osmišljava načine pomoći strancima da se integriraju u društvo. Jedna od ideja je uvođenje službe za podršku na više jezika koja će stranim radnicama i radnicima pomagati da se naruče na ljekarski pregled, nađu stan i upišu kurs japanskog jezika. Naprimjer, radnici čije je poznavanje japanskog ograničeno mogli bi imati problema s otvaranjem bankovnog računa, što bi u konačnici moglo dovesti do problema s primanjem plaće. Vlada je saopćila da namjerava preduzeti mjere koje će osigurati da radnici i radnice budu plaćeni bez obzira na to da li imaju račun u banci. Spomenuti komitet će također osigurati da Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne politike sastavi vodič za kompanije kako bi se spriječila zloupotreba zakona o radu.
Još jedan problem mogla bi biti zloupotreba radnih dozvola te vlada želi imati bolji pregled statusa radnika i radnica prije nego što dobiju dozvolu za rad u Japanu, uključuju specifičan posao i industriju u kojoj su radnije radili. Također, namjerava provjeravati imaju li osiguranje te natjerati poslodavce da im osiguranje obavezno obezbijedi. Vlada će, prema najavama, upoređivati informacije iz Ministarstva pravosuđa koje je zaduženo za nadzor Ureda za strance, s informacijama koje poslodavci daju Ministarstvu rada. Ukoliko se informacije ne budu podudarale, vlada će provjeravati je li radnik ili radnica još uvijek zaposlen u toj kompaniji. „Mora postojati kvalitetna pomoć porodicama i djeci radnika, a to zahtijeva resurse nacionalne vlade, ne samo lokalnih vlada.““, mišljenja je Hiroya Masuda, bivši japanski ministar unutrašnjih poslova i trenutni savjetnik pri Institutu Nomura.
