Pavel Durov je rođen u Sankt Peterburgu 1984. godine, samo nekoliko mjeseci poslije tvorca Facebooka. Odrastao je uz oca doktora filologije i profesora klasične filologije na Državnom univerzitetu u Sankt Peterburgu, te uz starijeg brata Nikolaja, nadarenog matematičara koji je osvojio brojna međunarodna takmičenja u matematici i informatici, te se proslavio kao dvostruki svjetski prvak u programiranju među studentskom populacijom. Pavel je većinu djetinjstva proveo u Italiji, u Torinu, gdje je njegov otac predavao na univerzitetu te je pohađao italijansku osnovnu školu. „Rođen sam u Sovjetskom Savezu, a kad sam se vratio iz Italije te zemlje više nije bilo“, ispričao je za Financial Times. Već u osnovnoj školi naučio je programirati, a svoja znanja najprije je koristio za dječije smicalice, te je jedne prilike promijenio poruku na ekranima školskih računara obraćajući se nastavniku kojeg nije volio.

U Sankt Peterburg se vratio 2001. godine i ondje završio gimnaziju, a potom i filologiju kao jedan od najboljih studenata. Zajedno s bratom Nikolajem, Pavel je po završenom fakultetu osnovao VKontakte, društvenu mrežu na ruskom jeziku koja je funkcionirala na način sličan Facebooku i u kratkom roku postala iznimno popularna na domaćem terenu dosegavši broj od 350 miliona korisnika. U rukama Pavela i Nikolaja, najpopularnija ruska društvena mreža narasla je do vrijednosti tri milijarde dolara. Dok je bio na čelu VKontakte, mladi Durov volio je iznenađivati i šokirati javnost, te je tako 2012. sa svojim kolegama s prozora sjedišta kompanije, koje je bilo smješteno u historijski vrijednoj secesijskoj zgradi Kuća knjiga u Sankt Peterburgu, pobacao papirne aviončiće napravljene od novčanica ukupne vrijednosti više od 1.000 funti. Svaki avion bio je napravljen od novčanice od 5.000 rublji, što je ekvivalent 50 funti.

Cijena saradnje s vlastima

Na naslovnice međunarodnih medija, ipak, Pavel je dospio kada je 2013. godine ponudio posao Edwardu Snowdenu, nekadašnjem CIA-inom uposleniku koji je netom prije toga razotkrio povjerljive dokumente američke Nacionalne agencije za sigurnost (NSA). Nakon što je Rusija Snowdenu dala azil, Durov je izjavio kako je ponosan na svoju zemlju koja je pružila utočište političkom egzilantu te kritikovao SAD navodeći da su izdale načela na kojima su bile osnovane. Načela njegove Rusije su se, ipak, uskoro razotkrila na primjeru samog Durova i njegove društvene mreže. Zapravo, Durov je već 2011. imao problema s vlastima jer su VKontakte koristili predstavnici opozicije, politički aktivisti i oštri kritičari Vladimira Putina na čelu sa Aleksejem Navalnim. Nakon što je na zahtjeve policije za brisanje opozicionih stranica odgovorio fotografijom psa isplaženog jezika, maskirani uniformisani muškarci pretresli su mu stan usred noći.

Dvije godine kasnije, iste godine kad je Edward Snowden stigao u Rusiju, Durov je političkim silama bio natjeran prodati svojih 12 posto udjela u VKontakte Ivanu Tavrinu, vlasniku velike ruske internetske kompanije Mail.ru čije poslovanje Kremlj podržava. Tavrin je time postao većinski vlasnik kompanije braće Durov, a 2014. otkupio i sve preostale dionice i postao jedini vlasnik ruske društvene mreže. Iste godine, Pavel je odbio predati ruskim sigurnosnim agencijama podatke o ukrajinskim demonstrantima i blokirati stranicu Alekseja Navalnog na VKontakte, te umjesto toga javno objavio zahtjeve vlasti za otkrivanje informacija sa stranice, navodeći da su nezakoniti. Samo nekoliko dana zatim, krajem aprila, Durov je dobio otkaz s mjesta izvršnog direktora kompanije koju je osnovao, uz objašnjenje da je sam dao ostavku nešto ranije.

Posljednji Pavelovi mjeseci provedeni u VKontakte protekli su u znaku poziva na informativni razgovor u policiji na koje se oglušio, a kada je policija naposljetku upala u službene prostorije kompanije, Durov više nije bio ondje: odletio je iz Rusije za Ameriku, gdje je u tajnosti već bio osnovao drugu kompaniju i u njoj zaposlio i najodanije radnike VKontakte. Durov je tvrdio da su njegovu kompaniju preoteli saveznici Vladimira Putina, budući da nije želio otkriti lične detalje korisnika društvene mreže policijskim snagama, kao ni lične podatke korisnika koji su pripadali ukrajinskoj Revoluciji dostojanstva. Napustivši Rusiju i stojeći čvrsto iza ideje slobodnog protoka informacija na internetu, Durov je jasno saopćio kako se „ne planira vratiti“, kao i da je njegova zemlja „nekompatibilna s poslovanjem u sferi interneta u ovom trenutku“.

Rođenje i cenzura Telegrama

Po napuštanju Rusije, Durov je kratko boravio u otočnoj državi u Karipskom moru Sveti Kristofor i Nevis, čije je državljanstvo dobio donirajući 250.000 dolara državnoj fondaciji, dok je još 300.000 dolara s kojima je otišao iz rodne zemlje spremio u švicarske banke. To mu je omogućilo da se u potpunosti posveti razvoju spomenute tajne kompanije koju je pokrenuo na području američke savezne države New York. Bila je to danas širom svijeta poznata aplikacija za slanje šifriranih poruka, Telegram. Zasigurno poučen iskustvom svoje prve kompanije, Durov je Telegram pokrenuo s ciljem onemogućavanja sigurnosnim agencijama bilo koje zemlje da dešifriraju poruke koje korisnici i korisnice međusobno šalju, odnosno vladama da špijuniraju vlastite građane. Telegram je, ukratko, bio Durovljev odgovor na napade Kremlja na VKontakte.

Telegram korisnicima omogućuje da šalju poruke, fotografije, video uratke i datoteke svih vrsta, kao i da komuniciraju u grupama koje mogu imati čak do 5.000 članova te kanalima kojima poruke mogu stići do neograničenog broja ljudi, što ovu platformu čini idealnom za organizovanje. Popularnosti ideje temeljene na programiranju Nikolaja Durova u kratkom su roku posvjedočile brojke: u dvije godine postojanja, Telegram je privukao više od 100 miliona mjesečnih korisnika, od koji svakodnevno aplikaciju koristi 350.000, da bi putem nje poslali 15 milijardi poruka. Sjedište Telegrama se najprije zvanično nalazilo u Berlinu, ali je Durov ubrzo otkrio da redovno seli svoj ured da bi izbjegao bilo kakav uticaj vlasti na način rada kompanije, kao i da su serveri na tajnim lokacijama. Sjedište kompanije nalazilo se u San Franciscu, Londonu, Parizu i Helsinkiju.

„Izaberemo mjesto, ostanemo ondje tri ili četiri mjeseca, a onda se selimo na drugo mjesto. Adiós“, objasnio je koncept nomadstva svoje kompanije Financial Timesu. Ljubitelji slobode kretanja i svake druge slobode, u Telegramu se vole pohvaliti da njihovo pouzdano šifriranje poruka omogućuje brže i sigurnije komuniciranje od bilo koje konkurentske aplikacije, a to im je u javnosti priskrbilo govorkanja da Telegram zbog učinkovitog šifriranja upotrebljavaju čak i pripadnici terorističkih organizacija. Durov se tim glasinama ne da smesti: i dalje zagovara apsolutno slobodno i zaštićeno razmjenjivanje informacija na internetu, te tvrdi da je ograničavanje slobodnog protoka informacija dugoročno nesigurnije od potencijalnih zloupotreba koje bi se mogle pojaviti u dobro zaštićenom komuniciranju internetskih korisnika.

Slobodarski pogled na svijet u kojem, kako je ispričao Financial Timesu, „voli život u velikim gradovima, ali ne razumije najbolje koncept državnih granica“, države i njihove vlade nimalo ne razumiju, pa se kompanija Telegram u ovih nekoliko godina svog postojanja već susrela s brojnim oblicima cenzure. Najprije su u iranski mediji ocijenili da da Iranci Telegram koriste za „satirično ismijavanje iranske vlade“, a kad je kompanija odbila prebaciti podatke o iranskim korisnicima na iranske servere, komunikacija putem Telegrama u ovoj zemlji je 2017. u potpunosti onemogućena. Još prije toga, slanje poruka putem Telegrama blokirano je u Kini, jer su „korištene za kritikovanje kineske vlade“. Aplikacija je dijelom ili u potpunosti nedostupna korisnicima u Bahreinu, Indoneziji, Pakistanu, a vijest o sudskoj zabrani aplikacije u aprilu je stigla iz Rusije.

No, ono što je vjerovatno najzanimljivije u priči o ovom pridošlici na Forbesovu listu globalnih milijardera jeste podatak da njegova kompanija već pune četiri godine koliko postoji uopće nije donosila novac. Štaviše, besplatna aplikacija čiji je kod otvoren i kao platforma za dopunjavanje po želji programera širom svijeta, dugo je pustošila Durovljevu ušteđevinu: u intervjuu datom u julu 2015. ispričao je da ga djelovanje Telegrama, plaćanje radnika i oprema mjesečno koštaju oko milion funti. Za Bloomberg je ispričao da Telegram vidi kao dobrotvornu organizaciju. No, za čovjeka koji je još prije par godina s prozora svoje kancelarije bacao novac na ulicu to i nije posebno čudno. Ponude iz Silicijske Doline za prodaju Telegrama odbio je, bez obzira što su bile teške nekoliko milijardi dolara.

Vlasnik određene količine bitcoina i jedini vlasnik Telegrama, Pavel Durov se ipak našao na ovogodišnjoj listi najbogatijih ljudi svijeta s bogatstvom procijenjenim na 1,7 milijardi dolara, nakon što je kompanija organizovala Inicijalnu ponudu novčića (ICO) i prikupila 850 miliona dolara od 81 investitora, a nešto kasnije još toliko od 94 investitora, što je dovelo do konačne brojke od 1,7 milijardi dolara. Durov u narednom periodu namjerava razviti Telegram u obliku svojevrsnog ekosistema koji će nuditi aplikacije, usluge i online prodaju digitalne i fizičke robe, te prikupljeni novac namjerava iskoristiti upravo za taj razvoj. Za svoje djelovanje u području informacijskih tehnologija, Durov je već nagrađen titulom Lidera mlađeg od 30 godina koji najviše obećava na prostoru sjeverne Evrope, a uvršten je i među Mlade globalne lidere Svjetskog ekonomskog foruma.

Privatni život

Jednako koliko je poznat po svom stilu odijevanja koji podrazumijeva isključivo crnu boju i nijednu drugu, Pavel Durov je čuven po svom netipičnom pogledu na svijet za jednog preduzetnika. Samoproklamovani libertarijanac, zakleti vegetarijanac i ljubitelj italijanske kuhinje, te bogataš koji ne mari za razbijeni ekran svog pametnog telefona, Durov je proteklih godina objavljivao manifeste koje su komentatori ocjenjivali kao anarhističko-kapitalističke, ako je takvo nešto uopće moguće. Za svoj 37. rođendan donirao je milion dolara Fondaciji Wikimedia, a ne libi se s javnošću podijeliti ni neočekivane stavove po pitanju terorizma: „Ukoliko zanemarite emocije na minutu i razmislite o statističkoj prijetnji terorizma, ona čak ni ne postoji. Vjerovatnoća da ćete se okliznuti na mokrom podu kupaonice i tako poginuti je hiljadu puta veća od vjerovatnoće da ćete umrijeti kao žrtva terorističkog napada“, ispričao je u intervjuu za Financial Times.

 

 

PREKOTamara Zablocki
IZVORbusiness magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here