Za mene ne postoje intelektualno muški ili ženski poslovi, možda u onim poslovima koji se odvijaju snagom mišića, ali ne i snagom uma

Taj čudni život koji nosi razna iznenađenja, dovest će Snježanu Kopruner, današnju vlasnicu i direktoricu GS TMT Travnik, u Bosnu i Hercegovinu, u zemlju u kojoj nikad prije nije bila i tu će početi nova, dinamična dionica života ove izuzetne poduzetnice – postat će vlasnica i direktorica vrlo uspješne kompanije  GS TMT Travnik za koju se čulo diljem svijeta. Lako nije bilo sigurno, reći će Kopruner, ali je bilo više nego izazovno.

384

Snježana Kopruner je rođena Zadranka koju je život – a nakon što je diplomirala na tada vrlo respektabilnom Fakultetu strojarstva i brodogradnje i  nakon što je prvih 10 radnih godina provela u poznatoj kompaniji Bagat – odveo u Njemačku gdje je u njemačkim kompanijama radila kao konsultant u analizi troškova i analizi tržišta. Taj čudni život koji nosi razna iznenađenja, dovest će je u Bosnu i Hercegovinu, u zemlju u kojoj nikad prije nije bila i tu će početi nova, dinamična dionica života ove izuzetne poduzetnice – postat će vlasnica i direktorica vrlo uspješne kompanije  GS TMT Travnik za koju se čulo diljem svijeta. Lako nije bilo sigurno, reći će Kopruner, ali je bilo više nego izazovno.

BM: Zašto ste baš izabrali mašinstvo i metalnu industriju kao oblast poslovanja kojom ćete se baviti?

KOPRUNER: Da bih na to pitanje odgovorila, trebam se vratiti gotovo pet desetljeća unazad. Jednostavno voljela sam i još uvijek volim,  matematiku i fiziku, a njihova primjena se najbolje očitovala u tehničkim studijima. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu tada je predavao izvrsni prof. Devide, kao i niz svjetskih stručnjaka.

BM: Sa kojim izazovima ste se susretali u svom poslovanju? Kako i na koji način ste se nosili sa izazovima?

KOPRUNER: Osnove inžinjerstva sam savladala u Bagatu kao projektant specijalnih alata i uređaja, a ekonomsku stranu struke u Njemačkoj. U BiH sam počela raditi 2004. godine I to je za mene bio do tada najveći izazov, ali stečena znanja su mi pomogla da se dobro nosim s izazovima, međutim, moji suradnici su razumjeli važnost situacije I složenost projekta i pomogli da se izborimo za to što smo danas. Izazovi zvani korona, poremećeni lanci dobave, ekstremno povećanje cijena sirovina I sve što ti izazovi nose sa sobom su standardi u današnje vrijeme i sa njima smo se svi zajedno naučili nositi, samo da ne dođe nešto gore.

BM: Koliko je zahtjevno u BiH baviti se biznisom u industriji koja je dominantno “muški posao”?

KOPRUNER: Za mene ne postoje intelektualno muški ili ženski poslovi, možda u onim poslovima koji se odvijaju snagom mišića, ali ne i snagom uma. Osnov problema vidim u još uvijek neuređenoj državi, što znači nedostatak vladavine prava, sve lošije i lošije obrazovanje, korupcija najveća u Evropi. Međutim, uz malo dobre volje i nekoga tko ima viziju države, to se brzo i lako može promijeniti.

Trebamo se okrenuti budućnosti, kaže Kopruner

BM: Kompanija na čijem ste čelu proizvela je prvo električno vozilo u BiH. Šta Vas je motiviralo da krenete u ovaj projekat? Koliko je vremena, truda, sredstava uloženo u ovaj poduhvat?

KOPRUNER: Naš poslovni partner iz Njemačke je razvijao taj projekt najprije sam, a zatim zajedno sa našim inžinjerima i u koroni je odustao, ali mi “žilavi Balkanci” nismo, i tako je nastalo ovo vozilo na koje smo prilično ponosni. Međutim, to je tek početak, najveći posao nas tek očekuje u dobivanju svih potrebnih dozvola za homologaciju, patente, kao i u organizaciji proizvodnje.

BM: Pokrenuli ste novi projekat u Prozor-Rami. Možete li reći nešto više o tom projektu i zašto baš Prozor-Rama?

KOPRUNER: Najveći problem danas je naći dobre majstore i stručnjake i kad na prvi pogled razmišljate o Rami pomislili biste prazan teren bez kvalitetnog kadra, međutim, to je pogrešna premisa. Ramljaci su vrijedan i pošten “narod” koji je uvijek emigrirao i uvijek patio za rodnim krajem i mislim da su zaslužili vratiti se u rodni kraj. Sigurna sam da će to uvidjeti kada vide kako proizvodna hala raste i kako im se pruža prilika graditi vlastiti dom, a ne neku tuđinu za neke tuđe ljude, već ljepšu budućnost za svoju djecu u svom kraju.

U tvornici u Rami će se na početku prvenstveno raditi dijelovi za bagere za austrijsku firmu LIEBHERR i to je samo početak. Imamo planove tamo raditi i ostale proizvode vodećih evropskih i svjetskih kompanija na polju strojogradnje.

BM: U mnogo čemu ste u BiH napravili pionirske korake kada je u pitanju poslovanje. Vaša kompanija ima vrtić za djecu uposlenika, među prvima ste instalirali solarne panele za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, imate voćnjake… Čime ste se rukovodili prilikom donošenja odluka o ovim ulaganjima?

KOPRUNER: Ja se osjećam kao dijete samoupravnog socijalizma i sve sam to tamo naučila, tako su me odgajale tete u vrtiću kao i moje prekrasne učiteljice i nastavnice.

Briga za djecu i za prirodu je prioritet, jer znači budućnost. Onaj narod koji o tome ne vodi računa, nema budućnosti.

BM: U svijetu za Vašu fabriku znaju i zbog električnog bicikla kojeg vozi Ronaldo. Šta se dešava u tom dijelu proizvodnje, raste li interes za električnim biciklima na domaćem i inozemnom tržištu?

KOPRUNER: Od maja 2021. to je jedna nova kompanija, koja je izrasla u “našem dvorištu“ i na koju smo ponosni. Ona sada zapošljava oko 70 mladih ljudi koji u njoj vide svoju budućnost. Ruff SEE d.o.o. danas stoji pred sklapanjem jednog izuzetno važnog ugovora za austrijskog kupca, a što bi značilo proizvodnju preko 24.000 električnih bicikala u 2025. godini. To je sjajno, to su postigli naši mladi inžinjeri, ekonomisti i majstori, što je pravo čudo, ali ne treba ih puno hvaliti, da se “ne pokvare”. Inače, interes za električnim biciklima raste iako je veliki broj konkurentskih firmi propao radi krize na tržistu dostave komponenti potrebnih za proizvodnju.

Žene uglavnom idu putem razuma i zakona, a u našoj svakodnevnici i prostoru na kojem živimo to nije jednostavno

BM: Potpredsjedica ste Udruženja poslodavaca FBiH. Kakav je položaj žena u poslovnoj zajednici  u Bosni i Hercegovini uopće? Šta je potrebno uraditi da imamo više uspješnih poslovnih žena u BiH?

KOPRUNER: Mislim da je to više do žena nego do muškaraca. To je moj osjećaj. Ako ste sigurni u svoje ideje i ako mislite na dobro cijele zajednice, a ne na svoje osobno, onda gurate u pravom smjeru. Mislim da od strane vladajućih, Udruženje poslodavaca nije dovoljno ozbiljno shvaćeno i zbog toga se problemi na kojima godinama radimo, ne rješavaju.

BM: Postoji li zaista razlika u putu ka uspjehu u biznisu između muškaraca i žena? Koliko ima istine u tvrdnjama da je muškarcima lakše?

KOPRUNER: Možda je tako, jer oni probleme koje imaju mogu rješavati po kafanama, a ženama to ne priliči. One uglavnom idu putem razuma i zakona, a u našoj svakodnevnici i prostoru na kojem živimo to nije jednostavno.

BM: Kako se nositi sa izazovom koji se danas često nameće ženama, a to je da trebaju biti uspješne u poslu kojim se bave, supruge, majke, kćerke itd. Čini se da takvu vrstu izazova muškarci nemaju…

KOPRUNER: Svakako nije lako biti majka i baviti se ovakvim poslom, ali i u drugim zanimanjima je isto, ukoliko se želite njima s punom odgovornošću baviti.

Danas se uloge mijenjaju i muškarci preuzimaju svoj dio odgovornosti u vođenju domaćinstva i odgoju djece. Nova Z generacija koja je sve brojnija, ne želi više ni raditi pet dana tjedno, već želi samo tri dana, a ostatak vremena posvetiti svojoj obitelji i svojim hobijima.

Živimo u prilično konfuznom vremenu gdje se sve mijenja, pa tako i uloge u porodici.

BM: U čemu Vi vidite značaj liderske uloge žena u različitim oblastima (nauka, biznis, kultura, sport…) i koje su prema Vašem mišljenju prednosti koje žene imaju i kako ih najbolje iskoristiti?

KOPRUNER: Mislim da je intuicija i majčinski odnos spram rješavanja problema u svim segmentima društva najveća prednost žena danas, pa tako i u business-u. Vremena koja dolaze je teško razumjeti, a još teže njima upravljati.

Nikada čovječanstvo, ni duhovno ni tehnološki, nije prolazilo tako brze promjene.

Kako se njima prilagoditi? Kako odgajati nove generacije koje će se moći sa njima nositi? To su pitanja na koja neće biti lako odgovoriti, pogotovo ne u društvima koja se bave nekim lažnim identitetima i kvazi nacijama ili narodima. Trebamo se okrenuti budućnosti i našu djecu odgajati za budućnost koja je već tu.

Milion KM za obnovu rodne kuće Ive Andrića

BM: Zašto ste uložili milion KM u obnovu kuće dobitnika Nobelove nagrade Ive Andrića u Travniku?

KOPRUNER: Izuzetno me boli nepravda koja se nanosi liku i djelu našeg Nobelovca Ive Andrića. Nije zaslužio da ga vani svi više cijene nego zemlja čiji je sin i čiju je slavu pronio cijelim svijetom. Tu nepravdu sam htjela ukloniti i dati mali doprinos njegovoj važnosti za sve nas. Čitajući njegova djela divim se njegovoj sposobnosti da nas realno prikaže, sa puno ljubavi za sva naša djela i nedjela.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here