Globalna inflacija, nošena krilima pandemije korona virusa, ruske agresije na Ukrajinu i ratnim profiterstvom međunarodnih i lokalnih mešetara, uz brojne realne probleme u održavanju rentabilnosti poslovanja, u domaću poslovnu zajednicu unijela je i svojevrsne paranoje, poput fame koja polako, ali sigurno, poprima oblik urbane legende prema kojoj se ugovori o javnim nabavkama posljednjih mjeseci masovno raskidaju jer, zbog ekstremno rastućih cijena sirovina, repromaterijala i raznih vrsta usluga, odabrani ponuđači ne mogu ispuniti svoje ugovorne obaveze.
Koliko ima istine u tim informacijama koje se šire u domaćim poslovnim kuloarima, odnosno, koji je procent javnih nabavki koje su usljed navedenih razloga propale od početka 2022. i kakav je u tom smislu trend u odnosu na prethodne godine, te koje vrste javnih nabavki su najpodložnije negativnom uticaju inflacije, pitanja su na koja Tarik Rahić, direktor državne Agencije za javne nabavke, odgovara konstatacijom koja ostavlja širok prostor za nastavak špekulacija o navedenim temama, ali stavlja i veliki upitnik na smislenost postojećeg sistema javnih nabavki u našoj zemlji – naime, zvanična evidencija o broju raskinutih tenderskih ugovora uopće ne postoji!
Interni podaci
Kako za Business Magazine objašnjava Rahić, Zakon o javnim nabavkama i Uputstvo o objavi osnovnih elemenata ugovora i izmjena ugovora propisuju da “nakon što Agenciji dostavi izvještaj, ugovorno tijelo dužno je na svojoj intemetskoj stranici, ako je ima, objaviti osnovne elemente ugovora za sve postupke javne nabavke, kao i sve izmjene ugovora do kojih dođe tokom realizacije ugovora.
Osim toga, Uputstvom je precizirano i da se navedeni podaci za svaki pojedinačni ugovor ažuriraju najmanje svaka tri mjeseca i moraju biti dostupni na intemetskoj stranici ugovomog tijela najmanje tri godine od datuma potpune realizacije ugovora o javnoj nabavci”.
“Ovdje se polazi od pretpostavke da je provođenje postupaka javne nabave te zaključenja ugovora o javnoj nabavi kontinuiran proces tijekom cijele godine, a Naputak i obrazac o objavi osnovnih elemenata ugovora i izmjena ugovora su propisani kako bi se postigla transparentnost u fazi realizacije ugovora o javnim nabavama u BiH. Prema tome, obrazac se ima popunjavati za svaki ugovor o javnoj nabavi ili okvimi sporazum (a također i za ugovore iz oblasti obrane i sigumosti, ugovore za nabavu usluga iz Aneksa II Dio B, ugovore koje dodjeljuju diplomatsko-konzulama predstavništva i misije BiH) te se u odnosu na stupanj realizacije imaju vršiti izmjene iz kojih je taj stupanj realizacije vidljiv te se tako izmijenjen obrazac ponovo objavljuje na intemetskoj stranici ugovomog tijela. Kako se navedeni obrasci objavljuju na stranicama ugovomih tijela, zvanična evidencija o broju raskinutih ugovora o javnim nabavama u BiH se, prema sadašnjem zakonskom okviru, još uvijek ne vodi“, potcrtava Rahić.
On pritom podsjeća da je Zakonom propisano i da se “ugovor o javnoj nabavci zaključuje u skladu sa zakonima o obligacionim odnosima u BiH“ te da se “prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uvjeti utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji, ne mogu mijenjati“.
“Izuzetno, ako se u tenderskoj dokumentaciji predviđa odredba o promjenjivosti cijena s objektivno utvrđenim pravilima o promjenjivosti cijene, takva odredba unosi se u ugovor o javnoj nabavi. Ovo je posljedica ukupnog aranžmana sustava javnih nabava, koji se zasniva na slobodnoj i pravičnoj konkurenciji.
Dakle, ukoliko se u tenderskoj dokumentaciji dopušta odredba o promjenjivosti cijene (cjenovna formula), zasnovana na određenim/definiranim objektivnim pravilima, takva odredba može biti unesena u ugovor. Samo ako je na osnovu fiksnih, objektivnih pravila, u tenderskoj dokumentaciji dozvoljena odredba o izmjeni cijene, koja je dostupna jednako svim ponuditeljima, ta odredba se može uključiti u ugovor kao osnov za izmjenu cijene.
Takoder, opće pravilo u javnim nabavama je da se ugovor ne može proširiti, obnoviti ili produžiti, kako u vezi sa količinom robe, odnosno obimom usluga/radova, tako i u odnosu na period isporuke, odnosno izvršenja, u odnosu na ono što je određeno u tenderskoj dokumentaciji i u zaključenom ugovoru o javnoj nabavi. Shodno tome, u slučaju da dođe do raskida ugovora o javnoj nabavi po bilo kojem osnovu, a ugovomo tijelo ima i dalje potrebu za nabavom određene robe, usluge ili rada, potrebno je da provede odgovarajući postupak javne nabave u ovisnosti od ispunjenosti uvjeta propisanih Zakonom. Dakle, nakon što ugovomo tijelo provede postupak javne nabave, te zaključi ugovor ili okvimi sporazum, prestaje primjena Zakona u smislu da on obuhvaća razdoblje od planiranja, odnosno pokretanja postupka javne nabave do trenutka zaključenja ugovora ili okvimog sporazuma te se nakon toga primjenjuju odredbe pozitivnih propisa o obligacionim odnosima, koje Agencija nije nadležna tumačiti“, naglašava Rahić, koji, vraćajući se na problem s nekontroliranim inflatornim kretanjima, dodaje da je Agencija informirana da su, u proceduri usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH “usvojeni određeni delegatski amandmani koji se odnose na izmjene članka 72. Zakona i koji adresiraju problem porasta cijena i izmjena ugovora uzrokovanih globalnim gospodarskim kretanjima“.
Člankom 72. stavak (3) Zakona određeno je da ugovomo tijelo dostavlja prijedlog ugovora onom ponuditelju čija je ponuda po rang-listi odmah nakon ponude najuspješnijeg ponuditelja, u slučaju da najuspješniji ponuditelj propusti dostaviti izvomike ili ovjerene preslike dokumentacije, propusti dostaviti dokumentaciju koja je bila uvjet za potpisivanje ugovora, u pisanom obliku odbije dodjelu ugovora, propusti dostaviti jamstvo za provedbu ugovora, propusti potpisati ugovor o nabavi ili odbije zaključiti ugovor pod uvjetima navedenim u tenderskoj dokumentaciji i ponudi koju je dostavio. Pretpostavljajući da postoji više od jedne prihvatljive i pravovremeno podnesene ponude, glavno pravilo u toj situaciji jeste da se ugovor nudi ponuditelju koji je podnio sljedeću najbolje ocijenjenu ponudu, s tim što, ukoliko druga po redu ocijenjena ponuda, naprimjer, nudi neopravdano visoku cijenu, odnosno ukoliko druga po redu ocijenjena ponuda sadrži cijenu koja značajno prelazi proračun ugovomog tijela, primjena ovog pravila nije obvezna. U tom slučaju, ugovorno tijelo može razmatrati poništenje postupka. U slučaju da drugorangirani ponuditelj također odbije zaključenje ugovora ili ne ispuni neki od uvjeta utvrđenih Zakonom, ugovor se na isti način nudi trećerangiranom ponuditelju i tako, po potrebi, redom do kraja liste. Naravno, i ovdje vrijedi pravilo da nuđenje ugovora narednom rangiranom ponuditelju ne mora uslijediti ukoliko njegova ponuda sadrži cijenu koja je veća od proračuna ugovornog tijela i koju ugovomo tijelo ne može financirati.
Bitno je naznačiti da se drugorangiranom ponuditelju (ili slijedećem s liste) ugovor može ponuditi samo ako ugovor sa prvorangiranim nije zaključen, odnosno, da nije stupio na snagu.
Sumnjiva odustajanja
Zaključenjem ugovora o javnoj nabavi i njegovim stupanjem na snagu smatra se da je postupak okončan, tako da u slučaju raskida ugovora ne postoji mogućnost nuđenja ugovora ostalim ponuditeljima s rang liste. U slučaju raskida ugovora, bez obzira kada se on desi, ugovomo tijelo je dužno provesti novi postupak javne nabave za svoje potrebe“, ističe Rahić, uz opasku da “u slučaju da je primljena samo jedna ponuda, očito je da se ovo pravilo neće primjenjivati, već ugovomo tijelo poništava postupak“.
Na pitanje o učestalosti prakse da prvorangirani ponuđači odustaju i da se posao dodjeljuje nižerangiranim ponuđačima, a unutar nje i prisutnosti indicija da se u takvim slučajevima radi o manipulaciji, odnosu dogovoru dvaju ponuđača na način da jedan nerazumnim licitiranjem odvuče glavne konkurente do poslovno neodržive cijene, kako bi ih primorao da na kraju odustanu od potpisivanja neisplativog ugovora, a posao pripao trećeplasiranom ponuđaču, koji se pri licitiranju zadržao na realnoj cijeni, Rahić potvrđuje da “ovakve situacije indiciraju potencijalni problem sa kojim se sustav javnih nabava u posljednje vijeme suočava“.
“Postupanje ponuditelja u kojem oni ili dostavljaju ponude koje suštinski ne odgovaraju zahtjevima iz tenderske dokumentacije, čime se fingira natjecanje ili pak nakon održane e-aukcije eventualno namjemo propuštaju dostaviti dokumentaciju iz članka 45. Zakona (ili bilo koju drugu dokumentaciju koja je bila uvjet za potpisivanje ugovora) kako bi ugovor o javnoj nabavi bio ponuđen drugorangiranom ili trećerangiranom ponuditelju, može ukazivati na potencijalnu vjerovatnoću koluzije, to jest tajni dogovor između ponuditelja radi stvaranja vještačke konkurencije s ciljem podizanja ukupne konačne cijene javne nabave manipulativnim putem, što je kao takvo prepoznato i bit će predmetom regulacije Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavama“, najavljuje Rahić, dodajući da je “u programu rada Agencije za 2023. godinu predviđena izrada novog Zakona o javnim nabavama kojim bi se izvršilo potpuno usklađivanje sa EU legislativom“.
