Pandemija će natjerati bh. klubove na reorganizaciju

Koliko će se pandemija koronavirusa, prvenstveno sa finansijskog aspekta, negativno odraziti na bosanskohercegovački  fudbal i sport u cjelini, tema je o kojoj smo razgovarali sa magistrom menadžmenta Farukom Redžićem, čija je tema magistarskog rada bila Korporativno upravljanje i evropski fudbalski klubovi koji su kotirani na svjetskim berzama. Piše Armin Zeba

82

Koliko para – toliko muzike, zasigurno je jedna od najslikovitijih i na iskustvu najutemeljenijih narodnih izreka, koja kratko, ali vrlo jasno, objašnjava osnovni princip na kojem funkcionira savremeni svijet. Sa poslovnog aspekta, pak, važi i obrnuto, jer bez “muzike“ nema ni para, što se najdirektnije pokazalo izbijanjem pandemije koronavirusa, usljed koje je došlo do usporavanja ekonomskih aktivnosti što je za vrlo kratko vrijeme praktično cijeli svijet gurnulo na ivicu recesije, čiji se konačni obim prognozira kao najveći u historiji.

Činjenica da u poslovnom svijetu nema prostora za predah “orkestra“ potvrdila se i na polju sporta, koji je odavno iz razonode prerastao u izuzetno profitabilan biznis. Posebno u fudbalu, čiji su evropski čelnici toga itekako bili svjesni, pa su insistirali na održavanju kontinuiteta takmičenja sve dok u Bergamu, koji je nakon utakmice Lige prvaka između Atalante i Valencije postao epicentar pandemije korona virusa, broj žrtava zaraze nije postao toliko veliki da su ih morali konvojima vojnih kamionima transportirati od bolnica do groblja. Da bi se spasilo što se spasiti može, a prije svega novac od televizijskih prava, fudbalska i neka druga sportska takmičenja odnedavno su nastavljena bez ili uz ograničeno prisustvo publike. S izuzetkom Bosne i Hercegovine, koja je, što zbog realnog straha od virusa i nemogućnosti osiguravanja nužnih zaštitnih mjera, što zbog politikantskih aranžmana vezanih za preraspodjelu fotelja u sportskim savezima, stavila katance na kapije svih stadiona i dvorana.

 Negativan uticaj

Koliko će se takav pristup problemu,prvenstveno sa finansijskog aspekta, negativno odraziti na bosanskohercegovački  fudbal i sport u cjelini, posebno u slučaju novog vala zaraze i produženog trajanja zaštitinih mjera kojima se ograničava posjeta sportskim događajima, pitanje je na koje smo odgovor potražili od magistra menadžmenta Faruka Redžića, čija je tema magistarskog rada bila Korporativno upravljanje i evropski fudbalski klubovi koji su kotirani na svjetskim berzama.

“Sigurno je da će se pandemija negativno odraziti, kako na fudbal, tako i na sve druge sportove.Već sada je jasno da se ionako slaba finansijska situacija u sportskim klubovima vanrednim mjerama zbog pandemije radikalno pogoršala. Fudbal, ali i svi drugi sportovi, zavisni su od publike, kako one na stadionima, tako i one pored malih ekrana.

Velike gubitke imat će klubovi i iz mnogo razvijenih zemalja od BiH, pogotovo oni koji veliki procenat svojih prihoda imaju od ulaznica, televizijskih prava i transfera igrača. Oni koji se finansiraju od bogatih vlasnika, bit će u nešto boljoj situaciji.S obzirom na navedemo, realno je očekivati težak period za bh. klubove, sport općenito“, konstatira Redžić.

Mada je decenijama domaćim sportskim kolektivima funkcioniranje u obliku udruženja građana predstavljalo idealan model za poslovanje u sivoj zoni, čini se da se u aktuelnoj situaciji diktiranoj zarazom COVID-19 takav koncept ispostavlja kao dodatni hendikep, koji im, između ustalog, uskraćuje i mogućnost prijavljivanja za državne subvencije koje su na raspolaganju poslovnim subjektima pogođenim pandemijom.

“Udruženje građana je ograničavajući model općenito, bez obzira na pandemiju i njene posljedice.Uređene i finansijski stabilnije države će, siguran sam, obezbijediti sredstva i napraviti model kojim će pomoći sport, odnosno sportske kolektive, kako bi posljedice pandemije sveli na što niži nivo. Tim mjerama bit će tretirani svi klubovi, bez obzira na oblik organizovanja.

Za pomoć bh. fudbalu i sportu u cjelini potreban je strateški dobro osmišljen plan od strane nadležnih državnih organa. Smatram da BiH za takvo nešto ima kapacite, a vidjet ćemo da li će biti volje za realizaciju. Potrebno je kreirati i usvojiti adekvatan zakonski okvir i na njegovoj primjeni istrajati“, konstatira Redžić.

Kada je konkretno riječ o osnovnim razlikama u mehanizmima za prevazilaženje finansijskih posljedica pandemije koji stoje na raspolaganju bosanskohercegovačkim i klubovima u Evropi i svijetu koji funkcioniraju na tržišnim principima, on u prvi plan stavlja cikličnu korelaciju materijalne baze i nivoa razvijenosti, odnosno, kvaliteta sporta.

“Klubovi koji funkcionišu na tržišnim pricipima bit će u određenoj prednosti kada ponovo počnu takmičenja i kada se publika u punom kapacitetu vrati na stadione, jer osnova za generisanje glavnih prihoda su atraktivna takmičenja, kvalitetne utakmice, vrhunske predstave sportista i šou koji dolazi s tim. Vrhunske predstave i vrhunske rezultate prati publika, gdje je publika tu su i veliki sponzori, a da bi se održavao taj vrhunski nivo ulažu se veliki novci kako bi se konstantno dovodili najbolji igrači.

Nažalost, sport u BiH nije na vrhunskom nivou i samim tim nema velikog interesovanja od strane sponzora i investitora. Kad nema značajnog interesovanja publike i kupaca, onda je mnogo teže praviti sistem zasnovan na tržišnim principima.

U ovoj situaciji, kada već tri mjeseca nema takmičenja, klubovi, od kojih većina i prije pandemije nije imala stabilne izvore finansiranja, došli su u izuzetno teško stanje. Ne mogu servisirati ni svoje najosnovnije potrebe. Zaposleni već duže vrijeme nemaju lični dohodak, a kad se dođe u takvu situaciju, onda svaki sistem pada u vodu.

Da bi se stvari usmjerile u pozitivnom pravcu bit će potrebno sihronizovano djelovanje državnih nadležnih resora, sportskih saveza, lokalnih zajednica i stručnjaka iz oblasti sporta, kako bi se kreirao dobar zakonski okvir koji će definisati način kako sportu obezbijediti kisik da se razvija i živi. Također i kako omogućiti da klubovi koji imaju potencijal i želju da posluju na tržišnim principima uspostave takav model organizovanja“, naglašava Redžić.

Na pitanje o osnovanosti očekivanja da će pandemijska kriza ubrzati transformaciju domaćih klubova iz udruženja u dioničarska društva ili neke druge organizacione oblike, primjerenije postojećem društvenom ustroju, Redžić izražava vjerovanje da će ona “više nego ikad natjerati klubove da traže što prihvatljiviji način organizovanja kako bi preživjeli“. No, podsjeća i na veliki startni problem – nedostatak odgovarajuće zakonske podloge.

Otvorene šanse

“Da bi se započeo proces transformacije naših klubova u dionička društva, potreban je zakonski osnov. Još uvijek nemamo takav zakon o sportu i ovo je dobra prilika da se na njemu napokon počne ozbiljnije raditi.

Svaka kriza nosi sa sobom i dobre prilike. U ovoj pandemijskoj krizi vidim dobru priliku da se očiste loše pojave u sportu, tako što će se dosta toga vratiti na ‘fabričke postavke’.

Evoluacija sporta, pogotovo fudbala, otišla je toliko iz jedne krajnosti u drugu, da je bilo pitanje vremena kada će puknuti balon koji se puhao velikim finansijskim limitima. Fudbal je od svog osnivanja bio zabava širokih narodnih masa i velika takmičenja, rezultati i trofeji, nisu bili rezervisani samo za najbogatije. To se u zadnje vrijeme radikalno promijenilo i išlo je u pravcu da se potpuno odvoji takmičenje najbogatijih od ostalih, kojih je mnogo više, što bi, prema mom mišljenju, skrnavilo najpopularniji sport.

Fudbal je pokrenula radnička klasa i on svoju popularnost i masovnost crpi iz te svoje jednostavnosti. Nije davno bilo kada su elitna fudbalska takmičenja igrali skromno plaćeni fudbaleri i kada su njihova primanja bila u ravni većine gledalaca koji su dolazili na stadione gledati te utakmice. To nije bila prepreka za vrhunske fudbalske predstave i  velike fudbalske majstore.

Sada je situacija u fudbalu uveliko drugačija. Na terenu su super plaćeni igrači, u najvećim klubovima igraju milioneri i to sve više nagriza njegovu supstancu.Ova kriza takve stvari mogla bi u značajnoj mjeri korigovati nabolje“, smatra Redžić.

On u optimističkom tonu komentira i dilemu o tome da li je bliža mogućnost da epilog finansijske krize uzrokovane pandemijom bude gašenje određenih klubova ili je, pak, realnije očekivati da neki od njih, zahvaljujući tome što ionako posluju u sivoj zoni, iskoriste situaciju za stabilizaciju svoje finansijske pozicije.

“Kao što sam već naveo, svaka kriza donosi i dobre prilike za one koji ih znaju prepoznati i adekvatno reagovati. Nadam se da će naši klubovi, pogotovo oni sa dugom tradicijom, znati prepoznati prilike i iz ove krize izaći na zdravijim osnovama nego što su bili kod ulaska u krizu. Klubovima će biti potrebna pomoć države, ali da bi ta pomoć imala efekta, potrebno je da ljudi koji vode klubove kreiraju dobar organizacioni okvir za njihovo zdravo funkcionisanje. Kada je fudbal u pitanju, očekuje se značajna pomoć FIFA i UEFA preko nacionalnih saveza i tu pomoć bi morali spremno dočekati kako bi se ona na što bolji način iskoristila“, zaključuje Redžić.

 

 

 

 

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here