Nakon pandemije COVID-19, i to njenog „prvog vala“ kako najavljuju stručnjaci, svi se slažu da ništa na svijetu više nije isto. Ne postoji segment ljudskog rada i djelovanja koji nije i neće doživjeti promjenu. Šta je to i u kojem pravcu promijenila pandemija COVID-19 kada je u pitanju menadžment, upravljanje procesima i operacijama u kompanijama u BiH i svijetu, a šta je ono na što će se u budućnosti morati obratiti značajna pažnja kada je u pitanju planiranje i razvoj kompanija za Business Magazine govori prof.dr. Elvir Čizmić, sa Katedre za menadžment i organizaciju Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Razgovarala Almasa Bajrić
BM: Šta je pandemija COVID-19 koja je zahvatila cijeli svijet promijenila u menadžmentu globalno? Jesmo li i šta naučili kada je u pitanju pandemija izazvana koronavirusom?
ČIZMIĆ: „Navedeni fenomen je, prije svega, neophodno posmatrati sa aspekta savremenih koncepata menadžmenta u strateškom i operativnom kontekstu. Biznisi predstavljaju organizacije koje kontinuirano nastoje naći ravnotežu između njihovih internih potencijala i promjena u okruženju, u koje spadaju i promjene izazvane globalnom pandemijom. U ovom slučaju radi se o eksternom uzročniku krize poslovanja koji nije predvidiv, tako da su kompanije shvatile zašto se od samog start-upiranja istih u biznis planu determiniraju određena finansijska rezerviranja za slučaj pojave nekih neočekivanih rizika u poslovanju, koji teško mogu biti pokriveni bilo kakvom polisom osiguranja. Naravno da su poslovni lideri naučili da je osnovni preduvjet opstanka bilo kojeg biznisa operaciona učinkvitost i disciplinirana kreativnost, koje osiguravaju visoki stepen inovativnosti biznisa. To je važno iz razloga što lideri većine inovativnih kompanija razvijenih zemalja izjavljuju da 70-80 posto tekućih prihoda generiraju na bazi inoviranih proizvoda i usluga, kreiranih ili redizajniranih u posljednje godinu do dvije. To znači da se navedeni kontekst može prenijeti na sve ostale biznise, gdje se jasno vidi da bez inovacija nema opstanka domaćih kompanija u bilo kakvim uvjetima, a posebno kriznim uvjetima poslovanja. Naravno, ovdje se misli na inoviranje ključnih strateških i operativnih parametara dizajna biznisa kao što su poslovna strategija, organizacijska struktura, menadžment ljudskim resursima u strateškom kontekstu, ali i organizacijski poslovni procesi i njihovi izlazi u vidu inoviranih proizvoda, usluga i projektnih ideja u operativno produkcionom kontekstu.“
BM: U kojoj mjeri će upravljanje operacijama u narednom periodu biti uslovljeno iskustvima koje je sa sobom donijela globalna pandemija COVID-19?
ČIZMIĆ: „Biznisi se moraju prilagođavati okolnostima koje nameće okruženje. S tim u vezi, mjere vezane za suzbijanje širenja virusa se moraju poštovati, što u operacije produkcije proizvoda i usluga i, naravno, logističkih aspekata istih dodaje još nekoliko aktivnosti i međuaktivnosti što poskupljuje proces, kako sa aspekta vremena, tako i sa aspekta troškova. Naime, unutar svih vrsta biznisa mora doći do prekomponiranja oblikovanja radnih mjesta u smislu prostora, sadržaja i dinamike, što znači da će u praksi biti primjenjeni elementi koji odstupaju od standardnog opisa posla/radnog mjesta (dejobbing) te njegove standardizacije u smislu mjerila učinkovitosti. S druge strane, oblikovanje radnih mjesta će biti prožeto višim stepenom automatskih rješenja kroz kreiranje interfejsa između ljudi i mašina, koji će zahtijevati drugačije kompetencije zaposlenika za upravljanje, programiranje i monitoring određenih procesa. U okviru naprednih obrazovnih institucija već se odavno dobrim dijelom prešlo na određene digitalne platforme, tipa Big Blue Botton koju je još prije pandemije u cilju strateškog razvoja uveo Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, koje u kombinaciji sa on the spot operacijama mogu znatno unaprijediti učinkovitost rada uz istovremeno umanjenje utroška energije, štednju vremena i zaštitu okoliša.“
BM: Stručnjaci tvrde da su se države (državni aparat) pokazale kao jako loši menadžeri u upravljanju jednom ovako globalnom krizom. Kakav je Vaš stav o tome i kako komentirate upravljanje krizom izazvanom pandemijom različitih nivoa vlasti u BiH?
ČIZMIĆ: „Većina država su nastojale putem određenih modaliteta ekonomske politike intervenirati na probleme u privredi koje je uzrokovala pandemija, djelujući putem standardnih instrumentarija koji uključuju Kejnzijanski model multiplikatora kroz stimulisanje potrošnje. Navedene ekonomske politike, čak i u najvećim svjetskim ekonomijama koje imaju puni monetarni suverenitet, neće dati dovoljno dobre rezultate, jer standardni instrumentarij ekonomije tražnje kao takve odumire. Nova ekonomija funkcionira na sasvim novim principima ekonomskog pragmatizma, koji zahtijeva simultano djelovanje više ekonomskih politika koje se međusobno upotpunjuju. Nova ekonomija pored zemlje, rada i kapitala, kao tradicionalnih faktora produkcije uzima i moderne faktore, kao što su virtualni prostor i virtualna inteligencija, intelektualni kapital i znanstveni radnici te rad i učenje na daljinu. To znači da će sve ekonomije, a posebno male otvorene ekonomije, kao što je ekonomija Bosne i Hercegovine morati djelovati u smjeru stvaranja ambijenta za privlačenje visokotehnoloških investicija sa ciljem osiguranja višeg stepena efikasnosti, ali i inovativnosti, kroz korištenje dostignuća četvrte tehnološke revolucije. To znači da će se uz monetarne stimulanse i ekonomiju tražnje, već u startu morati primjenjivati i određeni aspekti ekonomije ponude kroz redefiniranje fiskalne politike, višeg nivoa ulaganja u obrazovni sistem sa ciljem iskorištavanja prednosti faktora nove ekonomije, koji će osigurati da se ključni poslovi za razvijene zemlje rade iz Bosne i Hercegovine putem rada na daljinu, a začeci takvih biznis modela kod nas već postoje. „
BM: U nekim analizama se navodi da će menadžemnt u periodu pandemije COVID-19 gotovo presudno uticati na budućnost kompanija, pa i lokalnih i regionalnih ekonomija. Koliko će zaista to biti presudno za budućnost kompanija?
ČIZMIĆ: „Sposobni menadžeri i poslovni lideri su nezamjenjiv resurs u bilo kojem društvu i svakako bez kvalitetnih menadžera je nezamisliv razvoj jedne ekonomije. Kompetentni menadžeri predstavljaju ljude koji razumiju strateški i operativni menadžment u integralnom smislu i kreiraju takvu anatomiju biznisa koja je održiva prema triple bottom line principima, koji zahtijevaju istovremeno ispunjavanje tri cilja polazeći od društvene prihvatljivosti biznisa, preko njegove okolišne održivosti i finansijske rentabilnosti. Navedeno od ljudi koji vode biznise zahtijeva puno razumijevanje 5V modela koji optimizira poslovanje na bazi pet komponenti počevši od volumena (kapaciteta ili protočnosti), preko varijabilnosti tražnje, varijateta i fleksibilnosti produkcije proizvoda, usluga i ideja pa do nečega što čini vizualizaciju biznisa, koji treba biti u potpunosti usmjeren na isporuku višeg novo pete komponente modela, a to je vrijednost za klijente. To znači da će se ekonomije morati nasloniti na Quadruple Helix koncept, odnosno, da će se nacionalne ekonomije početi posmatrati kao konglomerati lokalnih ekonomija, koje uz preferiranje određenih industrijskih grana klasteriziraju mala i srednja preduzeća uz punu podršku javnih državnih institucija, obrazovnih institucija i nevladinog sektora.„
BM: Pretpostavljamo da ste pratili (a vjerovatno i analizirali) kako su se kompanije u BiH nosile sa pandemijom COVID-19. Možete li nam reći šta je osnovna karakteristika upravljanja u bh. kompanijama u ovom periodu?
ČIZMIĆ: „Moram kazati da sam zadovoljan načinom ponašanja određenih menadžmenata, a posebno u oblasti prehrambene industrije, farmaceutske industrije i industrije informacionih sistema, koje su čak i u vrijeme krize bilježile rast na poslovno i etički prihvatljivim osnovama. Domaća prehrambena industrija je reagirala uvođenjem dodatnih smjena za produkciju potrebnih artikala za stanovništvo, bez velikog pomjeranja cijena naviše. IT kompanije su u vrijeme dinamične digitalizacije mnogih uslužnih procesa iskoristile šansu i unaprijedile svoje tržišne pozicije, a farmaceutski biznisi nisu dozvolili da se pojavi nestašica ili eskaliranje cijena lijekova. Takav odziv je doveo do toga da nije bilo pretjerane panike, što je rezultiralo umanjenjem potencijalnih negativnih društvenih efekata izazvanih pandemijskom krizom kao stresorom. Jedan dio uslužnih biznisa koji su zbog fizičke limitiranosti morali zaustaviti operacije su iskoristili ova dva mjeseca za pripreme kapaciteta za kvalitetniji rad nakon popuštanja mjera, tako da su osigurali prostor, opremu i ostale predispozicije za nesmetan nastavak rada i već se njihovi kapaciteti ponovo vraćaju u funkciju. Naravno, od preduzetnosti i fleksibilnosti vlasnika i menadžera biznisa će zavisiti njihove operativno poslovne performanse, jer preduzetnici vide poslovnu šansu i rješenje, tamo gdje drugi vide problem. Upravljanje u vrijeme krize u većini ozbiljnijih biznisa u Bosni i Hercegovini moram ocijeniti veoma pozitivno, jer su naši menadžeri, ipak, pokazali veoma visoki stepen rezistentnosti na krizu i inovativne energije i želje za opstankom, rastom i razvojem. „
BM: Period nakon prvog vala pandemije COVID-19 ( stručnjaci najavljuju i drugi val) je prilika i šansa da se na neki način izvrši „resetovanje“ kompanija i ekonomija. Šta u tom smislu je nužno uraditi u Bosni i Hercegovini? Na koji način, korištenjem kojih metoda možemo usmjeriti ekonomske tokove u dobrim/boljim pravcima za bh. privredu?
ČIZMIĆ: „Ekonomski tokovi i ukupno poslovanje u Bosni i Hercegovini će se morati temeljiti na principima agilnog Business Process Reengineering koncepta, čija primjena može osigurati visoki stepen kompetitivnosti domaćih biznisa na regionalnom i globalnom tržištu. To znači da će se više poslova morati kombinirati u jedan (kombinacija), dok će izvršioci morati samostalno donositi određene odluke, tako da će se uloge ljudi promijeniti od kontroliranih u ovlaštene (opunomoćenje). Nadalje, za realizaciju poslova će postojati više načina tako da će se od zaposlenika zahtijevati kreativnost (situaciona inteligencija), dok će za posebno posebne poslove biti odgovorna sasvim nova kategorija menadžera (agilni projektni menadžeri) koji će funkcionalne odjele u organizacijama morati pretvarati u fleksibilne projektne timove (agilni projektni menadžment). Radnici će biti trenirani da rade za kupce, a ne za preduzeće ili rukovodioca, dok će rukovodioci promijeniti svoju ulogu iz sudije i kontrolora u ulogu trenera, dok će organizacione strukture morati biti izmijenjene od hijerarhijskih u “ravne”, a poslovni lideri će umjesto dominacije koristiti motivaciju zaposlenih. U javnom sektoru će se morati koristiti pricipi New Public Management koncepta, koji se temelje na potpunom upravljanju kvalitetom.
BM: Protekla tri mjeseca u svjetskoj ekonomiji je dominirao krizni menadžment. Hoće li i u kojoj mjeri u budućnosti krizni menadžment presudno uticati na planiranje, investicije, razvoj kompanija, ali i ekonomija?
ČIZMIĆ:“ Kvalitetni menadžeri znaju da latentne krize u organizacijama uvijek postoje i preispituju način poslovanja, upravo u trenutku kada kompanija dobro posluje, jačajući imunitet kompanije na krizne situacije. Suština kriznog menadžmenta počiva na sistemu ranog upozoravanja i od kompetencija menadžera da prepoznaju navedene situacije će zavisiti opstanak, rast i razvoj kompanija u budućnosti. Krizni menadžment je koncept koji ne dozvoljava kompaniji da hibernira i kontinuirano iznova preispituje sve procese i sadržajne elemente organizacije, uključujući ljudske resurse, kapacitete produkcije, tehnološku opremljenost, ali istovremeno kontinuirano skenira okruženje po sistemu radara preoznajući šanse na tržištu, ekonomske trendove, savremena tehnološka rješenja koja se mogu modularno nadograditi na postojeće kapacitete i osigurati viši stepen kompetitivnosti kompanija. Suština kriznog menadžmenta treba biti usmjerena na povećanje kapaciteta elastičnosti kompanija unutar turbulentnog okruženja koje samo po sebi, bez obzira na sve savremene tehnologije i koncepte, generira potencijalne uzroke različitih tipova kriza na koje kompanije moraju kontinuirano odgovarati putem izranjajućih strategija, po principu second best option i njihove pravovremene i fleksibilne implementacije.
BM: Nakon iskustva sa pandemijom COVID-19, šta ćete Vi kao predavač u oblasti menadžmenta savjetovati svojim studentima, budućim menadžerima, šta obavezno moraju imati na umu kada sutra dođu na menadžerske pozicije u bh. kompanijama?
ČIZMIĆ: „Budući menadžeri će morati u narednom periodu biti istovremeno i naučnici i umjetnici, ali i preduzetnici te praktični egzekutori, koji kontinuirano recikliraju sve parametre biznisa sa ciljem opstanka, rasta i razvoja njihovih biznisa. To znači da će menadžeri morati koristiti nauku i savremene koncepte i alate menadžmenta za optimizaciju poslovanja i kreativno odlučivanje te savremene principe anticipativnog upravljanja rizicima i krizama. To znači da će menadžeri za optimizaciju komponenata 5V modela morati da koriste linearno i ciljno programiranje, matrice isplativosti, projektiranje očekivane vrijednosti određenih poslovnih indikatora, iz razloga što više neće biti biznisa masovne produkcije nego će se proizvoditi u malim serijama prema projektnim principima. Od kompanija će se zahtjevati da budu veoma fleksibilne u resetovanju opreme, strojeva, prostora i vremena uz optimizaciju broja zaposlenih i potrošnje energije i materijala u procesu navedenog tipa, manjih serija specifičnih proizvoda. Menadžeri će se morati ponašati na način da kontinuirano traže nove prilike na domaćem i inozemnom tržištu i optimiziraju korištenje kapaciteta na rentabilan način. Ako se kao primjer uzme automobilska industrija, potrebno je da menadžerski timovi kontinuirano traže dodatni prostor u produkciji komponenti za automobilsku industriju, ali i druge industrije za čije potrebe se mogu iskoristiti domaći kapaciteti uključujući poljoprivredna vozila, vojna vozila, letjelice, medicinsku opremu i slično. Na taj način će kompanije ovladati novim znanjima i kompetencijama i zauzimati sve više prostora u konačnoj konfiguraciji gotovih proizvoda isporučenih klijentu. Postoji niz primjera iz prakse koji pokazuju postojanje potencijala za ovladavanje dodatnih tržišnih niša u različitim proizvodnim i uslužnim biznisima u globalnom lancu kreiranja i isporuke vrijednosti klijentima, bilo da se radi o B2B ili mass customization biznisima gdje se klijenti profiliraju kroz korištenje kombinacije vještačke intelignecije i naprednih softverskih aplikacija.“
BM: Da li su Vam se, tokom krize, obraćali menadžeri bh. kompanija i tražili podršku i savjete? Šta je ono što ih je zanimalo i šta ste im savjetovali?
ČIZMIĆ: „Naravno, privrednici su tražili određene upute i pomoć kako od strane obrazovnih institucija, tako i od strane različitih tipova komora koje su usmjerene na podršku razvoju domaćim kompanijama. Kao rezultat navedenih zahtjeva Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu u saradnji sa Vanjskotrgovinskom komorom Bosne i Herecegovine je putem svoje Big Blue Button platforme održao webinar o temi Krizni menadžment-strateški i operativni aspekti na pro bono principu gdje je feedback poslovnih ljudi bio izuzetan. Naime, na taj način je Ekonomski fakultet u Sarajevu, kao najbolji fakultet u oblasti ekonomije i biznisa u Bosni i Herecegovini ispunio dio svoje misije i u vrijeme krize, a to je da obogaćuje privredu Bosne i Herecgovine znanjem. Webinar je bio popunjen u veoma kratkom roku, a broj učesnika je bio ograničen na 100, ali su snimljeni materijali bili dostupni širem krugu poslovnih lidera. Najvećim dijelom poslovne lidere su interesovali savremeni koncepti menadžmenta, usmjereni na optimizaciju poslovanja kompanija, tako da su im predočeni modeli, tehnike i alati koji će im pomoći da ponovo uspostave neophodnu dinamiku poslovanja, kroz primjenu principa strateški fokusirane organizacije, odnosno principima učeće organizacije.“
