Pomno pratim, dragi moji, sve vrste reakcija koje u određenom trenutku pomalo prelaze u histeriju, oko odluke susjednih nam država da u Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru možete samo pod uvjetom da imate odgovarajući test da niste pozitivni na koronavirus i 14 dana obavezne samoizolacije. Reakcije se kreću od pomalo očajničkog pitanja „Gdje ćemo na more?“ do zahtjeva da se komšijama odgovori istom mjerom.
Ako znamo da ljetovanje u susjedstvu odavno nije najjeftinija opcija za građane Bosne i Hercegovine, ne znam zaista čemu takve reakcije. U BiH ima sasvim dovoljno turističkih destinacija na kojima se može ljetovati, uključujući i 24 kilometra morske obale ( još kad bi ovi što su zaduženi za te vaučere koji se najavljuju, radili svoj posao brzo i efikasno, ne daj Bože, pa vaučere učini dostupnim tokom sunčanih dana, a ne kako najavljuju u septembru) i imalo bi se šta vidjeti i obići.
Osim toga, za građane BiH još uvijek postoje turističke destinacije koje su jeftinije, ugodnije za boravak u smislu odnosa prema gostu i gdje ne moraju u obaveznu samoizolaciju od 15 dana – Turska, naprimjer.
Što se kontramjera tiče, mislim da se ne trebamo tako ponašati. Naprotiv, uz odgovarajući test na koronavirus, poduzete higijenske i epidemiološke mjere, treba ih pozivati u goste i naći načina da nam ostave posljednju kunu, dinar ili euro.
Mnogo smo se manje ovih dana bavili činjenicom da smo tokom prva tri mjeseca uvezli vode u vrijednosti 35 miliona KM. U zemlju koja je prema zalihama pitke vode među vodećim u svijetu uvozimo vode za piće među kojima su i one (hajde da ne budemo maliciozni) sumnjivog kvaliteta. Šta su i koliko kompanije koje su nam prodale tu robu učinile za nas tokom koronavirusa? Ispravite me ako griješim, ali mislim da je prosječan bh. biznismen učinio više od svih tih proizvođača voda koje uvozimo zajedno.
Prije šest imali smo stravične poplave u velikom dijelu BiH. Ovog ljeta u istim mjestima poplave su se ponovile što će reći da za šest godina nismo uspjeli adekvatno zaštititi korita rijeka, kvalitetno urediti odvode i pitanje odlaganja otpada (opet je smeće začepilo odvode). Novaca za ove namjene je bilo, a za šta su tačno iskorišteni (osim okruglih stolova, radionica, workshoppova itd.) ne bih da nagađam.
Ovo su samo tri, a jako je puno primjera koji pokazuju kako teško ili nikako ne izvlačimo pouke i ne učimo lekcije. Nažalost, više ne znam jesmo li samo glupi ili smo i glupi i bahati.. Kako to već obično biva…
