Analiza: COVID-19: Mogućnost ili barijera za razvoj ekonomije

Već je jasno da posao, ustvari, ne samo posao, nego i svaki segment društvenog života nakon krize neće biti isti. Zbog toga je priprema za novu "normalnost" i definiranje trendova koje će izazvati nužna, jer se samo na taj način negativna situacija može pozitivno iskoristiti za dobrobit ekonomije.

118

Autor: Sergej Zafiroski, Insider ID

Ozbiljne ekonomske posljedice krize i ulaska većine ekonomija u recesiju uzrokovanu COVID-19 više nisu pitanje, već siguran scenarij. Ponovno pokretanje globalne ekonomije i promjena načina na koji kompanije posluju dešava se “jednom u životu”. Kako će kompanije iskoristiti situaciju, pozitivno ili negativno, u velikoj mjeri zavisi od toga kako percipiraju i kakav će stav ekonomija uopće imati u suočavanju s krizom, navodi se u analizi koju su uradili konsultanti makedonske konsultantske kuće Insider ID.

Zaustavljanje ekonomskih aktivnosti

Ovdje treba razlikovati dvije povezane krize, zdravstvenu krizu uzrokovanu COVID-19 i ekonomsku krizu koja će, prema mnogim procjenama, biti mnogo razornija od štete koju je sam virus uzrokovao.
Već je jasno da posao, ustvari, ne samo posao, nego i svaki segment društvenog života nakon krize neće biti isti. Zbog toga je priprema za novu “normalnost” i definiranje trendova koje će izazvati nužna, jer se samo na taj način negativna situacija može pozitivno iskoristiti za dobrobit ekonomije.
Postoje tri glavna scenarija o tome kakav će biti povratak ekonomije u normalne tokove. Prvi i najoptimističniji prvi put se pojavio u aprilu, ali su šanse da se on ostvari za neke zemlje sve manje i manje. Taj povratak ekonomije imao bi oblik slova V, kojeg karakterizira nagli pad ekonomske aktivnosti, brzi povratak u normalu bez većih posljedica za kompanije i privredu s gubitkom finansija i negativnim stopama rasta samo za određeni period, ali pozitivnim rastom BDP za cijelu godinu.
Drugi scenarij ima oblik slova L, a karakterizira ga kriza i smanjenje ekonomske aktivnosti u dužem vremenskom periodu, povećanje nezaposlenosti i najčešće ulazak u recesiju, a što je zapravo trenutno stanje zemalja u našoj regiji. Kompletna ekonomija usporava i postoji velika vjerovatnoća negativnog ekonomskog rasta za tekuću godinu. Prema trenutnim podacima, upravo ovaj scenarij je najizvjesniji.
Treći scenarij, koji je negativno ekstreman, jeste ekonomski pad u obliku slova I, odnosno, potpuni kolaps koji znači prekid svih ekonomskih aktivnosti u kratkoročnom i dugoročnom periodu.


Balkanske ekonomije značajno se razlikuju od zapadnoevropskih u strukturi preduzeća, proizvodnih pogona, javnih finansija i podrške koju imaju. Italija i Španija, iako u EU postoje neslaganja oko ekonomskih paketa pomoći, imaju priliku “osloniti se” na EU ili druge kreditore i partnere, jer imaju visoko razvijenu industriju i privrede koje mogu izdržati teže šokove. S druge strane, lokalne ekonomije se u velikoj mjeri oslanjaju na vlastite izvore i kredite domaćih i stranih kreditora, ali sa bitno različitim uslovima u odnosu na one koji važe za zemlje članice EU.

Krizni trendovi

„Svježi kapital“, „helikopter novac“ (pojam kojim se opisuju velike količine novog novca koji se štampa i stavlja u promet, kako bi se potaknla ekonomija tokom recesije ili kada su kamate blizu nuli) ili druga finansijska izuzeća i pogodnosti koje kompanije trenutno traže, donekle će „pomoći“ u prevladavanju krize, ali zasigurno neće riješiti glavne probleme makro i mikroekonomije, koji su duboko ukorijenjeni u balkanskim ekonomijama. Ključno je definirati zašto kompanije zapadnu u ozbiljnu finansijsku krizu za samo jedan do dva mjeseca. Ako se rade profesionalno i odgovorno, kompanije trebaju izdržati udare krize tokom ovog perioda, ali ne bankrotirati ili zatvoriti posao.
Država, s druge strane, pokušava zadovoljiti svoje financijske potrebe pružanjem beskamatnih zajmova, finansijskim naknadama za kompanije pogođene krizom i pomoći onima koji su otpušteni zbog krize.
Očekuje se da će plasman državnog novca koji nema pokriće ili ga država trenutno „oprašta“, na neki način biti vraćen nazad u državnu blagajnu. Država će “spasiti posao” u kratkom roku, dok će posao dugoročno “spasiti državu”. Dakle, „spašavanje države“ nakon ekonomske krize moguće je samo odgovarajućom finansijskom politikom i očekivanim povećanjem poreza u kombinaciji s optimiziranjem budžetskih rashoda. Problemi koji su često nefinansijske prirode mogu se koristiti za postizanje pozitivnih rezultata. Kompanije u regiji zaostaju u pogledu profesionalnog upravljanja u odnosu na one u razvijenim ekonomijama, zbog čega „ponovno pokretanje“ i nije u potpunosti u skladu sa svjetskim standardima, ali na taj način se „spašavanje države“ može pojednostaviti.

1. Kriza je “razotkrila” nedostatke u radu korporativnih i državnih sistema. Nedostatak odgovarajućih profesionalnih poslovnih modela i vođenje kompanija razlog su zašto će u krizi poput postojeće doći do znatno bržeg zatvaranja poduzeća nego što je to uobičajeno. U poslovnom modelu, finansijskom upravljanju, donošenju odluka, zapravo u svakom aspektu poslovanja kompanija u regionu, postoji sistemski problem.
Još važnije, za sistemske nedostatke u javnim institucijama zbog kojih će, unatoč dugom izbjegavanju od strane vlada, njihovo rješavanje biti neizbježno, kako bi se ekonomija održala u određenoj mjeri. Bit će sistemskih nedostataka ne samo u ekonomiji, već i u zdravstvu i obrazovanju, koji su se opet suočili sa ozbiljnom krizom, kao rezultatom načina upravljanja u ovim sektorima.
2. Ubrzano restrukturiranje radnih mjesta i broja zaposlenih u kompanijama. Neke od kompanija koje trenutno posluju sa smanjenim kapacitetom i daju isti rezultat u istom broju radnih sati, primjećuju neefikasnost u korištenju radnog vremena, radnih mjesta i broja zaposlenih koji premašuju stvarne potrebe poslovanja. Iako je ovaj trend negativan, u stvari je vrlo pozitivan i za kompanije i za zaposlene, jer će dovesti do optimizacije ljudskih resursa, a „dodatni“ ljudi će se moći zaposliti u kompanijama u kojima je prije krize postojao ozbiljan manjak radne snage, čime bi se na neki način postigla ravnoteža zaposlenosti u privredi.
3. Kompanije će se fokusirati na definiranje i podjelu aktivnosti na bitne i i nebitne, a zatim optimiziranje troškova putem “outsourcinga” od strane trećih lica. Povećano korištenje usluga vanjskih saradnika, umjesto stvaranja internih sektora za aktivnosti koje nisu ključne za poslovanje, dovest će do dodatnih ušteda jer na taj fiksni troškovi postaju varijabilni. Za vrijeme krize njima se lakše upravlja i direktno se umanjuju troškovi, jer se u otpuštanje radnika, što je najčešća mjera tokom krize ulaže puno više novca nego u prekid isplata mjesečnih novčanih naknada.
4. Odlazak kvalificirane radne snage smanjit će se u kratkom i srednjem roku. Iseljavanje kvalificiranih radnika je ozbiljan problem s kojim se posebno suočavaju balkanske države. Zbog globalne krize, većina svjetskih ekonomija će se suočiti sa istim problemima, rastućom nezaposlenošću, recesijom, padom ekonomske aktivnosti i velikom reorganizacijom kompanija. To otvara mogućnost državi da razvije odgovarajuću strategiju zadržavanja visokoobrazovanog kadra u zemlji, umjesto da je „izgubi“ u inozemstvu.
5. Država će preispitati odnos spram industrijskih sektora koji su pokazali veću izdržljivost i za koje se ispostavilo da su od izuzetne važnost u kriznim vremenima.
6. Povećavanje važnosti e-trgovine. Uvođenje restriktivnih mjera kretanja doprinijelo je da potrošači imaju ograničene alternative za kupovinu proizvoda. Neki se potrošači će vratiti starim navikama kupovine, ali će neki i dalje koristiti e-trgovinu, jer će se ponuda i izbor znatno poboljšati. Jednostavno rečeno, kompanije koje imaju e-shop na kraju krize neće ga zatvoriti i on će nastaviti poslovati.
7. Povećana digitalizacija poslovanja, promjena načina organizacije i optimizacije dnevnih aktivnosti. U osnovi, svakodnevna komunikacija između zaposlenika i između kompanija potpuno će se promijeniti. Fizički sastanci bit će smanjeni, komunikacija će se depersonalizirati i sve više će se upotrebljavati mail komunikacija i video konferencija, a govorit će se samo o temi sastanka, bez nepotrebnog gubitka vremena. Povećanje e-trgovine neminovno će uticati na digitalizaciju procesa u kompanijama, uvođenje novih softverskih rješenja ili promociju postojećih. Smanjeni broj zaposlenih uticat će na digitalizaciju i automatizaciju nekih aktivnosti koje obavljaju.
8. Kratkoročno i srednjoročno padat će cijene luksuznih roba i usluga. Smanjenje prihoda prisilit će potrošače da optimiziraju svoje budžete na način da kupuju ono što je potrebno za održavanje egzistencije, a to su troškovi hrane i održavanja mjesta stanovanja. Potrošači tokom krize uočavaju koliko sredstava troše na nebitne proizvode i usluge pa će vjerovatno zadržati sličan odnos prema nepotrebnim proizvodima i uslugama i u periodu nakon krize. To će se desiti prvenstveno zbog straha da će se bolest ponovno vratiti do kraja 2020. godine, ali i želje za uštedom novca izbjegavanjem troškova koji nisu bitni. Kao rezultat takvog ponašanja, neki će pogođeni sektori biti pod pritiskom da revidiraju i smanje cijene usluga, kako bi motivirali potrošače da ih ponovo pokrenu.
9. Posljednji trend koji bi se trebao pojaviti je konsolidacija, veća i formalnija povezanost u malom poduzetništvu. Jednostavno, pravilo da “niko ne može sam” će dobiti puni zamah. Započet će s grupisanjem malih poduzeća, stvaranjem profesionalnih menadžerskih timova, klastera i konzorcija, što je jedna od najvećih „pozitivnih“ promjena koje menadžeri kompanija mogu sami napraviti, kako bi pomogli kompanijama.

Profesionalno upravljanje

Primjetno je da svi trendovi imaju dva zajednička elementa, optimizaciju korištenja resursa i smanjenje vremena potrebnog za provođenje aktivnosti. Isto će neizbježno uzrokovati i veliku promjenu u poslovnim modelima kompanija koje će iz sadašnjih, uglavnom neformalnih i neprofesionalnih poslovnih modela i sistema upravljanja, biti prisiljene da budu formalizirane i vođene profesionalnim menadžmentom. Takav scenarij postavlja pitanje hoće li kompanije imati interni kapacitet za provođenje promjena. Ako se nastavi kao ranije, s neformalnim poslovanjem, vjerojatnost uspjeha u još turbulentnijoj svjetskoj ekonomiji se dodatno umanjuje. Iz reaktivnog modela funkcioniranja, posao će morati početi primjenjivati proaktivni model i na promjene će morati reagirati mnogo brže nego ranije. Stoga je prvi logični korak za pozitivan odnos prema postojećoj situaciji krenuti sa izgradnjom kapaciteta za profesionalno upravljanje, najprije u kompanijama, a samim tim i u državi, čime bi se postigao krajnji cilj usmjeravanja i korištenja trendova i postizanja pozitivnog rezultata. Ako kompanije nastave s radom neprofesionalno, vjerovatnoća će uspjeti iskoristiti krizu za pozitivne pomake značajno se smanjuje.


Učinci će se osjetiti u svim poslovnim segmentima i preduzećima, bez obzira na sektor u kojem posluju, njihovu veličinu ili prirodu. Srednje i velike kompanije često posjeduju, u cijelosti ili djelomično, operativne sisteme koji ograničavaju neproduktivnu potrošnju i razvijaju minimalne strateške planove budžetiranja. Dakle, vjerojatnije je da imaju planove za djelovanje u krizi i gotovinsko snabdijevanje koje im omogućava održavanje poslovanja u određenom vremenskom razdoblju. Sa druge strane, neka od finansijski najnestabilnijih su mala preduzeća, upravo zbog neproduktivne potrošnje i nepostojanja plana za djelovanje u krizi.

Kriza mijenja način rada kompanija

Sigurno je da će se pojaviti i drugi ekonomski trendovi, ali i ovi će značajno promijeniti način poslovanja preduzeća, a samim tim i države u cjelini. Kriza će, ako sami ne pokrenu procese, potaknuti kompanije da promijene način rada, jer će to biti jedini način da se sredstva utrošena na poticaje privredi vrate u državnu blagajnu.
Kompanije će morati pronaći novi način povećanja dobiti i prihoda kada moraju optimizirati gotovo svaki aspekt poslovanja i raspoloživih resursa.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here