U Srbiji je tokom vanrednog stanja zbog pandemije korona virusa posao izgubilo oko 200.000 ljudi ili osam posto onih koji su bili zaposleni, uključujući i neformalno zaposlene i samozaposlene u februaru 2020. godine prije proglašenja pandemije, procjenjuje se na osnovu istraživanja koje je sredinom aprila sprovela SeConS grupa za razvojnu inicijativu uz podršku Friedrich Ebert fondacije.
Rezultati istraživanja pokazuju, između ostalog, da su najveći teret, ali i najveći rizik tokom Covid-19 krize podnijele žene.
“One su činile čak 86 posto zaposlenih na prvoj liniji zaraze. Povećan obim poslova u domaćinstvu i briga o članovima porodice također je ostala na ženama (u 70 posto domaćinstava), koje su te poslove dominantno obavljale i prije krize”, navodi se u istraživanju.
Kod gotovo polovine onih koji su ostali bez posla, 46,2 posto, razlog je bio otkaz zbog obustavljanja rada firme.
“Petini od ukupnog broja (20,5 posto) nije ponuđen novi ugovor nakon što je prethodni istekao. U većini ostalih slučajeva zaposleni su bili prinuđeni da daju otkaz, jer u uslovima vanrednog stanja, ukidanja javnog prijevoza, zatvaranja obdaništa i škola i obustave socijalnih usluga podrške za starije, nisu mogli da se organiziraju za odlazak na posao i preuzmu povećane obaveze brige o članovima porodice”, pokazalo je istraživanje sačinjeno na reprezentativnom uzorku od 1.600 osoba koje su bile zaposlene u februaru 2020.
Na najjačem udaru gubitka posla bili su zaposleni u privatnim preduzećima, u sektorima ugostiteljstva, trgovine, građevinarstva, samozaposleni, neformalno zaposleni kao i oni koji su radili sa ugovorima na određeno vrijeme.
“Gotovo jednako su pogođeni zaposleni sva četiri regiona u Srbiji, a gubitak posla su nešto češće iskusili stanovnici ruralnijih područja u odnosu na gradove. Na udaru su češće bili mladi, a što se tiče rodne razlike, u gradovima su pod većim rizikom bili muškarci, a u seoskim sredinama žene”, navode istraživači SeConS grupe.
Godišnji odmor bilo je primorano da koristi 5,4 posto zaposlenih, a još 4,1 posto učinilo je to u dogovoru sa poslodavcem. Četvrtina zaposlenih (25,2 posto) radila je skraćeno radno vrijeme ili manji broj smjena, a 5,6 posto zaposlenih se suočilo sa smanjenjem plate.
Na rad od kuće prešla je četvrtina zaposlenih (24,7 posto), a prelazak na rad od kuće u najvećem obimu odigrao se u sektorima obrazovanja, informiranja i komunikacija, stručnih, naučnih i tehničkih djelatnosti, administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti.
.
