Situacija izazvana pandemijom koronavirusa pokazala je koliko je značajno imati jaku domaću proizvodnju i ne zavisiti od uvoza. Domaće kompanije su svojim kapacitetima uspjele popuniti prazne police trgovina do kojiih je dovela prekomjerna kupovina građana te su kao prioritet stavile opskrbu domaćeg tržišta. Također, domaće kompanije su te koje su prve uputile donacije zdravstvenim ustanovama i humanitarnim organizacijama s ciljem pomoći građanima. Međutim, postavlja se pitanje koliko su građani BiH svjesni značaja domaćih kompanija i kupovine domaćih proizvoda.
Adin Fakić, direktor Sarajevske mljekare Milkos ističe da je postojanje i poslovanje domaćih kompanija u oblasti prehrambene industrije neprocjenjivo.
„Ono omogućava zapošljavanje, jačanje ekonomske moći, punjenje budžeta općina, kantona, entiteta i države po raznim osnovama od naknada za zemljište, preko dozvola do direktnih i indirektnih poreza i plaća radnika zaposlenih u toj industriji. Prehrambena industrija je i pokretač razvoja poljoprivredne industrije. Sarajevska mljekara Milkos otkupljuje mlijeko od više od 1.000 farmera s područja cijele BiH. Značaj se ogleda i u makroekonomskom smislu, jer ove kompanije omogućavaju svojim radom supstituciju uvoza istih proizvoda, a na kraju značajno sudjeluju u spoljnotrgovinskoj razmjeni i izvozu što osigurava i napredak primarnih poljoprivrednih proizvođača kojima je obezbijeđen otkup proizvoda“, pojašnjava za Business Magazine Fakić.
U situacijama kao što je ova izazvana koronavirusom može se primjetiti da su se građani okrenuli domaćim proizvodima. Međutim, u normalnim okolnostima građani radije biraju uvozne proizvode. Tome najviše doprinosi činjenica da naša zemlja spada u red apsolutno otvorenih ekonomija i naši ljudi spadaju u vrstu onih koji često smatraju strano apriori boljim i kvalitetnijim.
Fakić naglašava da generalno situacija ide u korist uvoznih proizvoda te je jedan od primjera uvoz vode u prekomjernim količinama.
„BiH je u 2019. godini uvezla vode u vrijednosti višoj od 150 miliona KM od čega je prirodna i gazirana voda u iznosu od 23,7 miliona KM, a „zaslađena voda“ čak 132 miliona KM. Koji komentar dati na ove činjenice? Razočaravajući odnos građana bez opravdanja s obzirom da je voda u BiH jedna od najkvalitetnijih u Evropi. Osim toga, svakom kupovinom strane vode puni se budžet zemlje iz koje dolazi, a BiH nema koristi i budžet ostaje prazan“, ističe naš sagovornik.
Da bi se građani više okrenuli domaćim proizvodima, prema njegovom mišljenju, nephodna je edukacija, te jačanje svijesti kroz konkretne aktivnosti pa uključujući i posjete proizvodnim pogonima s ciljem da građani vide da svi u BiH moraju zadovoljiti kriterije kvaliteta EU da bi mogli raditi u BiH.
Iako se probudila svijest o značaju kupovine domaćih proizvoda, što može biti dobra podloga za budući razvoj domaće proizvodnje, koronovirus je ipak uveliko uzdrmao proizvođače što će i pored općenito teške situacije ostaviti posljedice.
„Što se tiče stanja prirodne nesreće, ono donosi samo probleme. Mlijeko i mliječni proizvodi se prodaju na istom nivou ili više nego prošle godine, jer smo građanima rekli da proizvoda imamo dovoljno, otkup mlijeka je kontinuiran i neće biti problema s nabavkom. Kad je riječ o dijelu proizvodnje koji se bavi punjenjem vode i sokova tu je situacija mnogo lošija i došlo je do drastičnog pada usljed ove situacije. Zbog toga se nadamo što konkretnijim mjerama Vlade FBiH koje će pomoći održavanju situacije koja ne smije eskalirati gubitkom radnih mjesta“, kaže Fakić.
Je li ovo idealna prilika da se probudimo i okrenemo našim kompanijama i hoćemo li umjeti prepoznati priliku? Adin Fakić i nije optimističan.
„Teško je prognozirati. Ako je suditi po situaciji nakon velikih poplava, pažnja građana na domaće proizvode bit će kratko vrijeme u fokusu, a nakon toga će se vratiti na staro. Mi građanima šaljemo poruku da je veoma važno kupovati domaće proizvode i apelujemo na to. Na njima je, naravno, kako će trošiti svoj novac“, dodaje Fakić.
Da bi građani zaista počeli cijeniti sve ono što imamo u BiH i što radimo sami, mora se, smatra Fakić, uključiti i država. Kako sad stoje stvari nije pretjerano reći da država ne štiti i da ne zna zaštititi domaću proizvodnju. Zašto je tako?
„Jednim dijelom zbog neznanja, drugim – namjerno zbog lobiranja, a trećim – i zbog činjenice da je BiH potpisala brojne ugovore koji omogućavaju liberalno tržište. Međutim, postoje i alati za zaštitu domaće proizvodnje i u takvim okolnostima. Ti alati su na raspolaganju i članicama EU koje ih itekako koriste. Država je loš menadžer i loše razumije i shvata zaštitu domaće proizvodnje s obzirom da su domaće kompanije te koje pune budžet iz kojeg se između ostalog finansiraju i plaće u javnom sektoru“, zaključuje prvi čovjek Milkosa.
