Najveći rat cijenama nafte u posljednjih 30 godina

Beskompromisno odbijanje Rusije da se složi sa daljim smanjivanjem eksploatacije nafte, ponukalo Saudijsku Arabiju, uticajnu članicu OPEC-a da značajno poveća kapacitet proizvodnje „crnog zlata“, čija cijena je posljedično pala historijski nisko. Ipak,članovi Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i saveznici dogovorili su sporazum o proizvodnji nafte bez presedana, prema kojem namjeravaju smanjiti proizvodnju za oko 10 posto

167

Prodajom nafte vlade na mnogo efikasniji način generiraju potrebni novac nego što to čine oporezivanjem građana. Zato ne čudi zaprepaštenje kada je 9. marta došlo do dramatičnog pada cijena sirove nafte na svjetskim tržištima od više od 30 posto. Na samom početku trgovanja tog dana cijena barela na londonskom tržištu „potonula“ je za više od 14 dolara ili 31,5 posto, na 31,02 dolara. Na američkom tržištu, cijena barela je skliznula 32 posto, na 28 dolara. To je bio najveći dnevni pad cijena još od početka prvog Zaljevskog rata u januaru 1991. godine, kada su cijene potonule 33 posto. Oštar pad cijena nafte posljedica je cjenovnog rata najvećeg svjetskog izvoznika nafteSaudijske Arabijei drugog najvećeg izvoznika nafte u svijetu Rusije, koja nije pristala na prijedlog Udruženja zemalja izvoznica nafte(Organization of the Petroleum Exporting Countries- OPEC), da dodatno smanji proizvodnju „crnog zlata“. Kao odgovor Rusiji, državna kompanija za proizvodnju nafte Saudi Aramco dobila je zahtjev od Ministarstva energetike Saudijske Arabijeda kapacitet za proizvodnju nafte podigne na 13 miliona barela dnevno sa 12 miliona barela koliko oni iznose sada, piše Bloomberg. Zbog toga su cijene nafte pale za oko trećinu. U poređenju sa početkom januara su gotovo prepolovljene.

Usporavanje ekonomije

Prema procjenama analitičara, cijene nafte bi u nastavku godine mogle nastaviti s padom. Iz Goldman Sachsa procjenjuju da bi cijene barela nafte mogle pasti na blizu 20 dolara, prenosi CNN Money. Razlog tome nisu samo geopolitičke igre, odnosno, cjenovni rat Saudijske Arabije i Rusije, nego i pandemija koronavirusa koja je u velikoj mjeri oborila potražnju za naftom, ponajviše u Kini, a zatim i u drugim zemljama, posebno u Južnoj Koreji i Italiji koje su (uz naftom bogat, ali sankcijama pogođen Iran) postale nova žarišta koronavirusa u svijetu, prenosi The Guardian.

Naime, Rusija nikad nije bila članica OPEC-a, niti je htjela pristati da joj glavni izvoznik, Saudijska Arabija, naređuje kako treba postupati. Ipak, kao dojučerašnji saveznik OPEC-a duže vrijeme se pridržavala dogovora OPEC+ između naftnog kartela i više drugih zemalja koje izvoze naftu, o smanjenju proizvodnje za 1,7 miliona barela dnevno iz razloga da bi se podržale cijene nafte koje su pod pritiskom zbog prevelike proizvodnje. Nakon što je zbog pandemije koronavirusa postalo jasno da svjetska ekonomija gubi zamah, a da time pada i potražnja za naftom, OPEC je predložio dodatno smanjenje proizvodnje za 1,5 miliona barela dnevno do kraja ove godine, pri čemu bi zemlje izvan OPEC-a smanjile proizvodnju za dodatnih 500.000 barela dnevno. To bi značilo da bi OPEC i nezavisni proizvođači od aprila ukupno smanjili proizvodnju za 3,6 miliona barela dnevno ili 3,6 posto globalne ponude, piše The New York Times.

Rusija nije pristala na dodatno smanjenje, nego je tražila da se ostane pri postojećem dogovoru o ograničavanju proizvodnje za 1,7 miliona barela dnevno. Međutim, ni OPEC nije pristao na to.

„Pokušaj dogovora između OPEC-a i saveznika rezultirao je velikim promašajem. Rusija se odlučila za pristup svaka zemlja za sebe”, rekao je John Kilduff, partner u kompaniji Again Capital za CNBC.

Tako je u situaciji u kojoj na svjetskim tržištima dionica, sirovina i deviza vlada najveća nervoza zbog sve gorih ekonomskih posljedica pandemije koronavirusa, a svjetska potražnja za energijomdrastično opada, Rusija ovim potezom beskompromisno odlučila da ionako nesigurno globalno tržište nafte dodatno destabilizira ulaskom u rat cijena.

Nakon pucanja OPEC+ dogovora čak ni ograničenja u eksploataciji nafte koja su važila više od tri godine, nisu produžena, pa tako od aprila svako može crpiti onoliko nafte koliko može i hoće.

“Od 1. aprila počinjemo s radom ne obazirući se na kvote ili smanjenja koja su bila na snazi ranije, ali to ne znači da svaka država neće pratiti i analizirati kretanje na tržištu”, rekao je ruski ministar energetike Aleksandar Novak.

Saudijska Arabija je potom krenula drugim putem i drastično povećala izvoz, što je dovelo do najvećeg pada vrijednosti nafte na svjetskom tržištu unazad 30 godina.

Direktni udarac

Sunovrat cijena nafte izravni je udarac zemljama čiji budžeti u velikoj mjeri zavise o prodaji tog energenta.

Najveći izvoznik nafte i zemlja koja može eksploatirati najjeftiniju naftu na svijetu je već i prije počinjala ratove cijenom, ali još nikad nije takav koji bi i nju mogao koštati. Naime, Saudijska Arabija je još uvijek najvećim dijelom ovisna o nafti i plinu, koji su zaslužni za skoro polovinu njenog BDP-a i blizu 70 posto prihoda od izvoza. To je zemlja i koja ima velikih planova tako da joj, prema procjeni MMF-a, treba cijena od oko 84 dolara po barelu da bi zaokružila svoj budžet. Čak i znatno veći izvoz po mnogo manjoj cijeni neće pokriti njezine potrebe. Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman najavio je velike projekte kojima bi se smanjila tolika ovisnost Saudijske Arabije od nafte.

Rusija nije toliko ovisna o svojoj nafti kao Saudijska Arabija, ali i ovoj zemlji je to najvažniji izvor prihoda. Skoro polovina budžeta Moskve dolazi iz energetskog sektora. Stručnjaci procjenjuju da Rusija može izdržati cijenu i od 42 dolara po barelu, ali ispod toga je „bolno“, piše Financial Times.

Foreign Policy navodi da će Rusija vjerojatno posegnuti za oko 150 milijardi dolara iz fonda punjenog dok je cijena nafte bila visoka. Rusi tvrde kako bi i 10 godina izdržali niske cijene nafte, piše The Washington Post. Ako bi cijena nafte u prosjeku bila 27 dolara po barelu, Rusija bi za uravnoteženost državnog proračuna godišnje trebala iz fonda „izvlačiti“ 20 milijardi dolara, navodi Foreign Policy.

Sjedinjene Američke Države su pak ovisne o svjetskoj cijeni nafte. Mnogi američki naftaši su razmjerno male kompanije i poduzetnici koji su u velikim poteškoćama kad nafta padne ispod 65 dolara po barelu. Niska cijena znači da će biti manje investicija, manje radnih mjesta kako u proizvodnji, tako i u eksploataciji.

Već kad je 2015. i 2016. godine cijena nafte drastično pala, američke naftaše je dovela na rub bankrota. Tada je mnoge spasio Wall Street, jer su investitori vjerovali da će cijena nafte neminovno rasti i da će izvući finu dobit. Ipak, cijena nije rasla tako brzo kao što su očekivali, tako da će ovog puta biti vrlo vjerovatno biti mnogo manje investitora spremnih položiti svoje milione dolara u posao s američkom naftom. To je pak onda i posebno poglavlje u ovoj, izbornoj godini u SAD.Prema pisanju CNBC-a, Moody’s procjenjuje da je dug američkih naftnih kompanija oko 86 milijardi dolara, a kako cijene nafte padaju, kreditna tržišta pooštravaju svoje kriterije te mnoge kompanije neće moći lako refinansirati svoje dugove ili produžiti rokove dospijeća. Pojedini analitičari procjenjuju da bi bankroti američkih  firmi za Moskvu bili dobrodošli, kao uostalom i veći problemi sa budžetom kod drugog megakonkurenta Saudijske Arabije.Ono što Rusija izgleda nije ukalkulirala jeste da u situaciji u kojoj je svjetska privreda na putu recesije, bankroti prezaduženih američkih firmi bi vrlo brzo mogli poljuljati banke koje su ih finansirale.

Veze s Kinom

U Nigeriji, najvećem proizvođaču nafte u Africi, još uvijek se bolno sjećaju 2016. godine kada je tamošnja ekonomija bilo ugrožena padom cijene nafte. Nigerija je u velikoj mjeri ovisna o nafti koja čini 90 posto njenog prihoda od izvoza i svaki poremećaj na tržištu je za tu zemlju ravan razornom potresu, piše The Economist. Nigeriji bi idealna cijena bila čak negdje oko 57 dolara po barelu, jer se još uvijek oporavlja od prethodnog udarca.Inflacija je u toj zemlji već i sad dvocifrena, ako se tako nastavi, bit će samo još gore.

Niz je zemalja kojima je njihova nafta praktično jedini izvor prihoda i koje su i prije ovog pada cijena imale velikih ekonomskih problema.

The Economist piše da bi cijene nafte od 30 dolara po barelu, povećao deficit Bahreina na 22 posto, a prema budžetu za 2020. godinu za Oman predviđen je deficit od osam posto čak i ako bi cijena nafte po barelu iznosila 58 dolara. Niske cijene nafte bit će još bolnije za Irak, čijih se 90 posto ukupnog prihoda oslanja na naftu.

Iako bi pad cijena goriva u Evropi išao u korist potrošača, priča ima i drugu stranu. Štete bi mogle imati domaće naftne kompanije, ali i državni budžeti, jer veći dio novca od prodaje goriva ionako odlazi državi. Međutim, od niskih cijena nafte neće profitirati samo evropski potrošači. Veliki dio dodatnog povećanog obima proizvodnje bi mogao otići za Kinu, koja je uprkos investicijama u milijardama dolara u obnovljive energije najveći svjetski uvoznik nafte. Prema pisanju South China Morning Posta, Kina je u prošloj godini uvezla 3,7 miliona barela nafte, što je povećanje uvoza od 9,5 posto u odnosu na raniju godinu. Već prošle godine je Saudijska Arabija uspjela tamo prodati više nafte od svog ruskog konkurenta.

Tako je Saudijska Arabija najveći ekonomski partner na zapadu Azije dok je Kina s druge strane širom svijeta najvažniji trgovinski partner Rijada. Kineska građevinska preduzeća igraju važnu ulogu u izgradnji saudijske infrastrukture.

Postignut dogovor

Članovi Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i saveznici dogovorili su sporazum o proizvodnji nafte bez presedana, prema kojem namjeravaju smanjiti proizvodnju za oko 10 posto nakon što je došlo do pada potražnje uzrokovane restriktivnim mjerama koje su uvedene zbog pandemije.

Sporazum, koji je dogovoren u nedjelju putem video konferencije, najveći je ikad što se tiče proizvodnje nafte, piše BBC.

OPEC+, kojeg čine proizvođači nafte i saveznici, uključujući Rusiju, najavio je da je planirao ovaj sporazum još 9. aprila, ali je Meksiko odbijao da smanji proizvodnju.

OPEC još nije objavio da je postignut sporazum, ali su ga pojedine zemlje članice potvrdile.

Jedini detalj koji je do sada potvrđen je da će proizvođači nafte i saveznici OPEC-a smanjiti proizvodnju za 9,7 miliona barela dnevno.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here