Električna energija jedini je energent kojim se Bosna i Hercegovina snabdijeva iz vlastitih izvora, dostatnih ne samo za podmirenje domaćih potreba, već i za ostvarivanje stotinama miliona konvertibilnih maraka mjerljivog profita od njenog izvoza. Shodno tome, logično bi bilo da taj energent bude i cjenovno najpristupačniji krajnjim potrošačima u BiH, baš kao što je, recimo, slučaj sa naftom u Saudijskoj Arabiji ili, pak, gasom u Rusiji. Nasuprot tome, mada jeftinija u poređenju s evropskim cijenama, elektična energija prilično je skupa u odnosu na platežnu moć bosanskohercegovačkih potrošača, a uz to, suprotno od trenda najavljivanog kao neminovna posljedica liberalizacije tržišta zaokružene 2015. godine, ona kontinuirano poskupljuje iz više nego upitnih razloga koje na smjenu nameću brojni akteri domaćeg elektroenergetskog tržišta. Posljednja u nizu kontinuiranih intervencija te vrste stigla je iz Nezavisnog operatora sistama (NOS) u BiH i Elektroprijenosa BiH, koji su, kao po dogovoru, podnijeli zahtjeve za osjetno poskupljenje svojih usluga, koji bi, ukoliko budu prihvaćeni, mogli značajno povećati cijenu električne energije, a posljedično rezultirati snažnim valom poskupljenja brojnih drugih roba i usluga.
Povećanje tarifa
Nezavisni operator sistema od Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK) zatražio je odobrenje prihoda za 2020. godinu u iznosu od 11.191.896 KM, što je za oko 45 posto više od prošlogodišnjih 7.720.147 KM, a što bi se trebalo osigurati predloženim povećanjem tarifa za rad NOS-a sa 0,0563 na 0,09523 feninga po kilovatsatu (poskupljenje od 69 posto) za kupce, odnosno sa 0,0047 od 0,007008 feninga po kilovatsatu (49 posto) za proizvođače električne energije, kao i povećanjem tarife za sistemsku i pomoćne usluge sa 0,4143 sa 0,7259 feninga po kilovatsatu (75 posto).
Zahtjev za drastično poskupljenje svojih usluga radi jednako osjetnog jačanja vlastitih prihoda NOS u dokumetaciji dostavljenoj DERK-u obrazlaže Finansijskim planom za 2020. godinu, u kojem se konstatira da će “na finansijsko poslovanje NOSBiH-a u 2020., pored već standardizovanih troškova, značajno uticati obezbjeđenje sredstava za pokriće gubitka iz 2019. godine, implementacija novog SCADA/EMS sistema, investiciona ulaganja za koja nisu obezbjeđena sredstva iz amortizacije te pitanje naplate potraživanja od Aluminija d.d. Mostar“.
“Takođe, aktivnosti oko novog SCADA/EMS sistema prouzrokovat će i povećanje drugih troškova, kao što su putni troškovi, troškovi reprezentacije, troškovi goriva i slično.
Osim toga, u 2020. će se prenijeti nepovoljan finansijski trend iz prethodnih godina koji se prvenstveno, odnosi na nepovoljnu tarifu iz 2018. te nedovoljno povećanje tarife za rad NOS-a za normalno funkcionisanje u 2019. godini (kao i neprimjenjivanje tarife za 2019. od 1. januara već od 1. marta 2019. godine), nepriznavanje pojedinih opravdanih troškova u odluci o tarifi koji su neminovno nastali, nedovoljna sredstva za kapitalne izdatke te pojedine kreditne obaveze, zbog čega će se stvoriti veće obaveze od raspoloživih izvora, nerealizovani elektroenergetski bilans koji je bio planiran za 2019. godinu (prije svega zbog prestanka rada Aluminija d.d. Mostar kao najvećeg pojedinačnog potrošača električne enegrije u BiH).
Kao posljedica toga, na kraju godine se očekuje višak rashoda (deficit) u iznosu od 1.114.000 KM. Ovim će cjelokupan kumulativni višak prihoda biti istopljen, što znači da se likvidnost obezbjeđuje iz skupih kreditnih sredstava.
Kada je riječ o režijskim troškovima u novom poslovnom objektu, planirani su na približno istim iznosima iz 2019., koja je bazna godina. Komunalni troškovi će, u određenom manjem obimu, i u 2020. biti iskazivani i u dispečerskom centru koji se i dalje nalazi na staroj lokaciji, te u rezervnom centru.
Takođe, u 2020. godini, osim postojećih kreditnih anuiteta, dospijeva otplata i postojećeg kredita EBRD-a (dvije rate), kao i kredita komercijalne banke iz kojeg je kupljen rezervni centar, čija otplata je počela polovinom 2018. godine.
Sve to, uz još neke dodatne materijalne troškove i usluge, uticat će na znatnije povećanje ukupnih rashoda te drugih izdataka u odnosu na sve dosadašnje godine“, navodi se u Finansijskom planu kojim je potkrijepljen Zahtjev za prihode i rashode za 2020. godinu i troškove po tarifama za pomoćne usluge, čije je dostavljanje 60 dana prije početka svake godine redovna zakonska obaveza NOS-a.
Na molbu da podrobnije pojasne razloge za odobravanje prihoda za blizu tri i po miliona većih od prošlogodišnjih, koji ujedno za oko 1,7 miliona nadmašuju i planirane ovogodišnje rashode, te za svojevrsno kažnjavanje korisnika NOS-ovih usluga većim tarifama radi nadoknade sredstava izgubljenih krahom Aluminija, a koje će se u konačnici dvostruko prelomiti preko leđa krajnjih potrošača – kroz poskupljenje električne energije, ali i posljedično povećanje cijena roba i usluga, iz Nezavisnog operatora sistema nude isključivo argumente sadržane u zatjevu upućenom DERK-u. Pritom vješto koristeći činjenicu da je funkcioniranje elektrodistributivne mreže oblast u kojoj se mnoge nelogičnosti, poput one da količina struje koju je ranije Aluminij sasvim sigurno nije isparila, već je samo promijenila kupca, mogu zamagliti stručnim izrazima i frazama.
“Gašenje Aluminija značajno je ugrozilo i NOS, jer nisu ostvareni odgovarajući prihodi koji proističu od preuzimanja s mreže, odnosno, potrošnje električne energije.
Aluminij je bio najveći pojedinačni potrošač električne energije u BiH, na kojeg je otpadalo 12 posto potrošnje. Njegovim izlaskom s mreže značajno je umanjen ukupan prihod, a troškovi rada sustava u međuvremenu su čak i povećani te je neophodno da budu preraspodijeljeni na ostale potrošače.
Prihodi koji se ostvaruju na osnovu tarife trebaju biti toliki da mogu pokriti rashode, koje optimiziramo svojim visokoprofesionalnim radom koji, prema ocjeni nadležnih domaćih i međunarodnih institucija, nadilazi uobičajene standarde i kojim NOS ostvaruje višemilijunske uštede na godišnjoj razini, što bi se inače prelilo na račune potrošača. Za to treba zahvaliti stručnom timu NOS-a, u kojem rade vodeći eksperti iz područja elektroenergetike u BiH. Riječ je o nizu aktivnosti čija bi eksplikacija zahtijevala jedan stručni tekst, jer su te aktivnosti vezane za vrlo složene procese koje često ne razumiju ni osobe koje bi na funkcijama što ih obavljaju to morale, a kamoli prosječni čitalac“, “objašnjavaju“ iz NOS-a.
Po već decenijama uvriježenom principu “dobro je da ne puca“, u ovom slučaju modificiranom u “dobro je da uopšte imamo struje“, na pitanje o alternativama kojima bi umjesto povećanja tarifa mogli poboljšati svoje poslovanje, iz NOS-a upozoravaju da je “narušena stabilnost elektroenergetskog sistema BiH“.
“Institucija kao što je NOSBiH, koji odavno ispunjava zahtjeve EU, trebala bi biti ponos BiH, a stanje je takvo da se dovodi u pitanje njen rad. Zbog nedostatka sredstava počinjemo tehnički zaostajati za susjednim i drugim operatorima elektroenergetskih sustava u Europi, jer nismo u mogućnosti ostvariti planirana ulaganja u modernizaciju, a primjetan je i odlazak visokostručnih kadrova.
Već izvjesno vrijeme nema ulaganja u modernizaciju visokonaponske mreže koja je u vlasništvu Elektroprijenosa BiH. Ako se oslabi i drugi ključni stup te mreže – NOSBiH, posljedice mogu biti nesagledive, jer bi se pouzdanost opskrbe dovela u pitanje.
Nedavni primjer raspada sustava u istočnom dijelu BiH, na području Goražda i Foče, je velika opomena. Taj raspad se mogao izbjeći da nisu izostala pravovremena ulaganja u prijenosnu infrastrukturu“, napominju iz NOS-a, u čijem Finansijskom planu se, između ostalog, precizira da bi traženi obim prihoda u 2020. obezbijedio povećanje prosječnih neto primanja po zaposlenomom u toj instituciji za pet posto, uz opasku da su ona u 2019. iznosila 2.800 KM, “čime je zabilježen najniži prosjek od 2011. godine“.
Isključenje Aluminija sa prenosne mreže glavni je argument i Elektroprijenosa BiH za traženo poskupljenje njegovih usluga. U zahtjevu upućenom DERK-u, Elektroprijenos BiH je, u procentualnom smislu, nešto skromniji od NOS-a i traži poskupljenje mrežarine za “samo“ desetak posto u odnosu na trenutnih 0,578 feninga po kilovatsatu za energiju i 1,472 KM po kilovatsati snagu, ali je, kada je riječ o apsolutnim iznosima puno ambiciozniji, budući da to ustvari podrazumijeva povećanje odobrenih prihoda po osnovu tarifa za usluge prijenosa električne energije sa prošlogodišnjih 107.475.788 KM na 125.229.664 KM u 2020. godini.
Uz nezaobilazni Aluminij, faktori na kojima Elektroprijenos temelji svoj zahtjev su i povećanja troškova materijala za 52,17 posto, troškova amortizacije za 5,09 posto i troškova radne snage za 4,66 posto.
Šta slijedi iz navedenih zahtjeva NOS-a i Elektroprijenosa, odnosno, ko će snositi troškove njihovih povećanih finansijskih apetita, sasvim je jasno iz komentara Elektroprivrede BiH o mogućim promjenama tarifa koje utiču na cijenu električne energije za krajnje korisnike.
Lančana reakcija
“Povećanje troškova Elektroprivrede BiH prouzrokovano poskupljenjem troškova prijenosa, NOS-a i sistemskih usluga, iznosi oko osam miliona KM na godišnjem nivou.
Ovaj trošak nije ukalkuliran u cijenu distributivne mrežarine koju plaćaju korisnici distributivnog sistema, a koju je odobrio FERK.
Elektroprivreda BiH će analizirati novonastalu situaciju i u narednom periodu vjerovatno predložiti FERK-u povećanje cijena distributivne mrežarine radi kompenzacije povećanja troškova prijenosa, NOS-a i sistemskih usluga“, poručuju iz Elektroprivrede BiH u izjavi za naš magazin.
Dilema o tome kakav je daljnji scenario koji proizilazi iz poskupljenja koje traže NOS i Elektroprijenos BiH nemaju ni domaći poslodavci, koji su se najglasnije usprotivili zahtjevima za povećanje “strujnih“ tarifa, koje smatraju neopravdanim i neprihvatljivim.
”Ukoliko DERK prihvati prijedloge, to će značiti povećanje cijene mrežarine na prijenosnoj mreži i povećanje ukupne cijene električne energije od tri do četiri posto, odnosno, ukupnih troškova nabavke električne energije za sve velike kupce u BiH priključene na visoki napon.
Kao posljedica toga, u narednom koraku bi došlo do povećanja distributivnih mrežarina, a što bi imalo direktni utjecaj na sve kupce električne energije, uključujući i domaćinstva, te bi na koncu rezultiralo povećanjem cijena proizvoda i usluga.
Shodno navedenom, pozivamo DERK da razmotri opravdanost traženog povećanja, da se uradi analiza troškova mrežarine u državama regije i pokazatelja poslovanja u proteklom periodu, jer iz onoga što je trenutno dostupno javnosti opravdanost povećanja cijena tarifa se ne može ničim opravdati”, ističu iz Udruženja poslodavaca FBiH, uz opasku da su u državama regije predmetne tarife znatno niže nego u Bosni i Hercegovini.
Iz DERK-a, pak, ne žele ništa prejudicirati i poručuju da će “svoj stav o opravdanosti podnesenih tarifnih zahtjeva konkretizirati kroz odluke čije se donošenje očekuje u skorije vrijeme“
“Nakon što su održane javne rasprave u postupcima određivanja tarifa za usluge koje pružaju NOS BiH i Elektroprijenos BiH, pripremljeni su izvještaji voditelja ovih postupaka koji su upućeni podnosiocima tarifnih zahtjeva i umješačima.
U završnoj fazi je evaluacija dostavljenih komentara na izvještaje voditelja postupaka. Po okončanju ove procesne radnje, Komisija će razmatrati prijedloge odluka“, kažu za Business Magazine iz DERK-a, uz podsjećanje da je zakonska obaveza te institucije “da kroz tarifne postupke koje vodi, razmatra i analizira dostavljeni tarifni zahtjev i prateću dokumentaciju, te da prizna samo opravdane troškove i opravdana ulaganja i investicije“. “Također napominjemo da je NOS BiH neprofitna kompanija, a da se Elektroprijenos BiH, pored prihoda od tarifa za usluge prijenosa, finansisira i od dodjele prava na korištenje prekograničnih prijenosnih kapaciteta, neto iznosa (prihod-rashod) ostvarenog iz mehanizma kompenzacije između operatora prijenosnog sistema (ITC mehanizam), naknada za priključak, ali da na obim ovih prihoda Elektroprijenos ne može utjecati“, dodaju iz DERK-a.
Poređenje tarifa
“Prema podacima Evropske mreže operatora prijenosnog sistema za električnu energiju (ENTSO-E), prijenosna tarifa u BiH je 7,05 eura po megavatsatu i ona uključuje tarifu za usluge prijenosa električne energije, tarifu za rad NOS-a i tarifu za sistemsku uslugu.
Pri tome je prosječna prijenosna tarifa na nivou ENTSO-E za 2019. godinu iznosila 11,53 eura po megavatsatu, što znači da je iznos ove tarife u BiH 61,1 posto od evropskog prosjeka.
Napominjemo da je prijenosna tarifa u BiH niža od prijenosne tarife susjednih zemalja – Crne Gore i Hrvatske, a nešto viša u odnosu na prijenosnu tarifu u Srbiji“, objašnjavaju iz Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK).
