Piše Armin Zeba
Prema zvaničnim pokazateljima, sadržanim i u Okvirnoj energetskoj strategiji Bosne i Hercegovine do 2035. godine, na ugalj se odnosi više od 90 posto energetskih potencijala naše zemlje. Drugim riječima, bez obzira na evropsko okretanje čistoj energiji, kojem kao članica Energetske zajednice deklarativno teži i naša zemlja, ugalj će za bosnanskohercegovačko stanovništvo i privredu još dugo biti dominantan energetski izvor. Tim prije, ako se ima u vidu da BiH raspolaže sa više od 2,5 milijardi tona bilansnih rezervi, blizu 900 miliona tona vanbilansnih rezervi i oko 2,7 milijardi tona potencijalnih rezervi uglja te da se proizvedene količine uglja gotovo u potpunosti troše u domaćim termoelektranama (83 posto u FBiH i 95 posto u RS), koje čine 46 posto instaliranih bh. kapaciteta za proizvodnju električne energije i daju oko 64 posto njene ukupne proizvodnje.
Ovisnost o uglju
Povrh toga, entitetskim razvojnim planovima za energetski sektor, za naredni petnaestogodišnji period predviđa se povećanje instalirane snage bh. termoelektrana sa 1.876 megavata iz 2016. na 3.000 MW u 2025., odnosno 3.550 MW u 2035. godini, što otprilike znači i udvostručavanje proizvodnje električne energije iz uglja.
U skladu sa navedenim, logično bi bilo očekivati da bh. rudnici uglja, s obzirom na veliki proizvodni potencijal i osigurano tržište, mahom posluju rentabilno i iz godine u godinu jačaju svoju produktivnost i profitabilnost. Nasuprot tome, domaći rudnici su mahom na rubu egzistencije, a rudari plaćama i uvjetima rada najpotcjenjenija kategorija radnika u BiH.
“Produktivnost rudnika u BiH i dalje zaostaje za medijanom Evropske unije, posebno u FBiH. Najniža produktivnost kod promatranih EU zemalja iznosi za 194 posto više od produktivnosti rudnika FBiH, dok je medijan vrijednost produktivnosti EU rudnika čak sedam puta veća.
Prosječna produktivnost rudnika u RS se kreće oko 3.144 tone/FTE (Full time equivalent – ekvivalent punog radnog vremena), što je bolji rezultat od najniže EU vrijednosti, ali i dalje za 40 posto manje od EU medijana.
Važno je napomenuti da prodajna cijena uglja u svojoj strukturi ne sadrži punu proizvodnu cijenu, čime se neefikasnost sektora intervencijom ne prenosi u potpunosti na trošak proizvodnje električne energije, odnosno, krajnjeg kupca. Razlika u proizvodnoj i prodajnoj cijeni kumulira se na finansijskim rezultatima rudnika, čime dolazi do problema u podmirivanju obaveza (npr. odgođeno plaćanje poreskih obveza, prireza, doprinosa itd.), što nije u skladu sa Ugovorom o Evropskoj zajednici.
Finansijski i operativni pokazatelji ukazuju na potrebu za restrukturiranjem i transformacijom sektora rudnika u FBiH, s ciljem postizanja dugoročne održivosti, budući da kratkoročne mjere i intervencije nisu odgovarajuće rješenje“, sugerira se u Strategiji.
Teoretski, spomenuta sugestija provodi se još od novembra 2006. godine, kada je formiran Koncern Elektroprivreda BiH, u koji su kao zavisna društva ušli sedam federalnih rudnika uglja, nad kojima je vlasništvo od Federacije BiH preuzelo javno preduzeće Elektroprivreda BiH. No, ispostavilo se da je tim činom Elektroprivreda BiH preuzela samo prava, ali ne i obaveze, osiguravši sebi jeftinu sirovinu od koje pravi skup proizvod (od 7.245 gigavatsati električne energije koju je EPBiH proizvela u 2018. godini, 5.648 gigavatsati ili više od 70 posto potiče iz termoelektrana), na bazi čega njeni uposlenici uživaju na najvećim plaćama u realnom sektoru, a preduzeće ostvaruje godišnju dobit veću od 50 miliona KM, dok rudari preživljavaju na neredovnim minimalcima, a rudnici grcaju u dugovima mjerljivim stotinama miliona KM.
Da li će i kako taj disbalans između značaja i statusa rudnika biti koliko-toliko ublažen novim planom Vlade FBiH o restrukturiranja rudnika, dileme su o kojima za sada ne žele razgovarati ni u Elektroprivredi BiH, niti u resornom federalnom Ministarstvu energije, industrije i rudarstva. U Samostalnom sindikatu radnika rudnika Federacije BiH, pak, smatraju da je potreba za restruktuiranjem rudnika neupitna i da se taj proces mora okončati najkasnije za tri godine, ali pritom upozoravaju prvenstveno na nužnost promjene dosadašnjeg kocepta funkcioniranja Koncerna.
“Stav Sindikata je da je aktuelna funkcija Koncerna postala nedovršena misao te je potrebno, u skladu sa drugom fazom restruktuiranja elektroenergetskog sektora FBiH, u što kraćem roku izvršiti spajanje rudnika i termoelektrana u jedistvena preduzeća. Privremena alternativa navedenom može biti potpuno drugačiji status rudnika u sastavu Koncerna u odnosu na sadašnji status koji imaju kao zavisna društva“, u izjavi za Business Magazine ističe Sinan Husić, predsjednik Samostalnog sindikata radnika rudnika FBiH.
Kada je je riječ o promjeni odnosa Elektroprivreda BiH – rudnici, prije svega u smislu prevazilaženja nelogičnosti da ta dva dijela Koncerna imaju potpuno suprotne rezultate poslovanja u vidu prihoda, profita, plaća zaposlenih, sindikalci imaju potpuno jasan cilj u vezi sa niveliranjem materijalnog i općeg radno-pravnog statusa rudara i zaposlenika Elektroprivrede.
“Tri pregovaračka procesa vezana za Kolektivni ugovor za oblast rudarstva ponudila su u određenoj mjeri korak naprijed po pitanju plaća u rudnicima – razlike koje su bile prisutne, primjera radi, 2013. godine, nisu više na tom nivou, a naš cilj je da radnik iz neposredne proizvodnje u rudnicima ima jednak status sa radnikom iz neposredne proizvodnje u JP Elektroprivreda BiH, odnosn, potpuno izjednačavanje statusa kroz jedan Kolektivni ugovor na nivou Koncerna“, precizira Husić.
No, dok se sindikalci nadaju poboljšanju statusa rudara, u javnosti se uveliko barata podatkom da planovi rastrukturiranja rudnika podrazumijevaju otpuštanje blizu 2.500 njihovih zaposlenika, o čemu Husić ima decidan stav, sažet u kratku i jasnu poruku da “to ne dolazi u obzir“.
“Nema otpuštanja radnika! Usaglašeno je da se kompletan proces realizuje u realnim vremenskim okvirima, na socijalno prihvatljiv način. Ako bi 2.500 radnika iz rudnika ostalo bez posla na najbrutalniji način, postavljamo pitanje – koliko bi proces restruktuiranja, kreiranja optimalnih organizacija mnogih dijelova javne uprave i javnog sektora ostavio radnika bez posla? Iskazati surovost samo na zaposlenim u rudnicima nije moguće!
Zaposlenih u neposrednoj proizvodnji u rudnicima uglja u FBiH nema viška – ta radna mjesta su neupitna, u neposrednoj proizvodnji nedostaje radne snage.
Treba vidjeti kako riješiti pitanje ogromnog broja RVI, invalida rada i pripadnika drugih kategorija koji su blizu sticanja zakonom predviđenih uslova za penzionisanje.
Administrativni aparat je prekobrojan i mora se potpuno reformisati! Prekvalifikacijom i dokvalifikacijom određene dijelove administrativnog aparata treba preusmjeriti u proizvodni proces, a prirodni odliv radne snage iz administracije ne narušavati ponovnim neselektivnim prijemom radnika u administrativne službe u rudnicima. Treba uspostaviti potpuno novi, kvalitetniji model upravljanja ljudskim resursima u rudnicima uglja“, konstatira Husić.
On smatra da nema razloga ni od bojazni od gašenja nekih rudnika u procesu restruktuiranja.
“Rudnike mogu likvidirati jedino neefikasni kocepti organizovanja u energetskom sektoru FBiH, unutrašnje slabosti i određena pitanja koja su puno složenija i opasnija od restruktuiranja“, upozorava Husić.
Ističe i dozu rezerve kada je u pitanju ovisnost tempa i načina restrukturiranja rudnika o izgradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla i alternativi u slučaju da taj projekt ne bude realiziran ili bude na duže vrijeme prolongiran.
“Sudbina jednog od najvećih rudnika uglja u BiH – Rudnika uglja Kreka u Tuzli, vezuje se za Blok 7. Alternative za taj projekat nema u mjeri u kojoj je to potrebno rudniku Kreka.
Plan restruktuiranja i budućnost rudnika Kreka je u značajnoj mjeri ovisan i o sudbini Bloka 7“, ističe Husić.
Upitni ciljevi
U Vladinom Programu restrukturiranja elektroenergetskog sektora u FBiH, među ciljevima tog procesa navodi se i “stvaranje pretpostavki za smanjenje cijena uglja koji se koristi za proizvodnju električne energije“, s čim u vezi se nameće logično pitanje – kako će rudnici osigurati rentabilnost poslovanja sa nižim cijenama, ako to nisu uspijevali ni sa većim? Na tu nedoumicu Husić odgovara opaskom da je “smanjenje cijene uglja koji se isporučuje Elektroprivredi BiH u trenutnoj situaciji nemoguća misija, jer bi to proizvelo potpuni kolaps u rudnicima“.
“Puno toga treba uraditi što nije urađeno po pitanju investiranja u sigurnije i humanije uslove rada – obezbijediti pouzdanu opremu za izvođenje rudarskih radova, kako u podzemnoj, tako i u površinskoj eksplataciji uglja u svim rudnicima, da bi se sa sadašnjom cijenom uglja imali imali rentabilni rudnici“, potcrtava on.
Kao jedan od ciljeva restruktuiranja rudnika, u Programu se navodi i “snižavanje i izmirenje obaveza prema nadležnim institucijama/organima BiH, Federacije BiH, kantona u FBiH i dobavljačima“. No, u Programu se ne pojašnjava način na koji se planira ostvarenje tog proklamovanog cilja, niti zbog čega je rudnicima do sada tolerirano gomilanje dugova, prvenstveno u smislu porezne nediscipline kojom je dug za neizmirena direktne poreze i doprinose nagomilan na više od 500 miliona KM.
“Tolerisanje se vrši iz više razloga. Znalo se da Elektroprivreda BiH, uz snažnu podršku rudnika kroz cijenu uglja, ostvaruje značajan profit za prilike u Bosni i Hercegovini – čuvao se socijalni mir, jer se znalo da država ne pruža subvencije rudarstvu na način na koji to rade neke zemlje u okruženju i Evropskoj uniji. Elektroprivreda BiH, zahvaljujući rudnicima, cijenu električne energije prema privredi i domaćinstvima kontrolisala je na u dobroj mjeri prihvatljiv način za navedene.
U protekle četiri godine, pet rudnika uglja u FBiH svoje obaveze ispunjava u skladu sa važećim zakonskim propisima kada su u pitanju porezi i doprinosi. Sigurno je da bi kvalitetnije upravljanje rudnicima, ranije i sada, imalo pozitivan uticaj na to pitanje. Sindikat je stava da Porezna uprava FBiH ima kvalitetan prijedlog, proslijeđen Vladi, o tome kako rješavati obaveze iz predhodnog perioda, jer je uz ispunjavanje određenih uslova realno moguće rješenje“, zaključuje Husić.
