Bankari Bijelom knjigom ukazali na probleme sektora

Udruženje banaka BiH objavilo je Bijelu knjigu u kojoj su opisani ključni problemi koji koče razvoj bosanskohercegovačkog bankarskog sektora te nadležnim institucijama vlasti upućeni konkretni prijedlozi načina za njihovo efikasno prevazilaženje.

114
Banke

Piše: Armin Zeba

Udruženje banaka BiH objavilo ja Bijelu knjigu u kojoj su u osam poglavlja problematizirane najaktuelnije otvorene teme poslovnog bankarstva u Bosni i Hercegovini.

Elektronski potpis

Prvo poglavlje, posvećeno digitalizaciji, fokusirano je na dvije teme – elektronski potpis i ID&V (identitet i verifikacija) tehnologija. Kada je riječ o elektronskom potpisu, čije je zakonsko uokvirivanje i praktična primjena prepoznato kao “osnovni preduslov za digitalizaciju i implementaciju elektronskog način poslovanja, ne samo bankarskog sektora, nego i društva u cjelosti“, konstatirane je da s njim u vezi postoji čitav niz otvorenih pitanja, među kojima je osnovno činjenica da trenutno važeći državni Zakon o elektronskom potpisu nije u skladu sa regulativom Evropske unije. Ukazujući na pozitivne primjere iz bh. okruženja, domaći bankari u svojoj Bijeloj knjizi kao moguće rješenje predložili su usvajanje sa EU regulativom usklađenog zakona o elektronskoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektronske transakcije, kojim bi se osiguralo da je elektronski potpis jedankopravan svojeručnom, uz primjenjivost u svakodnevnom poslovanju klijenata s bankama na teritoriji cijele BiH i u odnosima s EU partnerima. Što se, pak, tiče ID&V tehnologije, potcrtano je da postojeća zakonska rješenja u BiH insistiraju na neposrednom kontaktu s klijentom kao jedinom načinu njegove identifikacije, “što apsolutno nije u skladu sa progresom tehnologije i razvojem finansijskih usluga“. Stoga je kao impetiv navedeno usvajanje zakona koji će omogućiti da se, primjenom odgovarajućih aplikativnih rješenja, identifikacija klijenta banke vrši uspostavljenjem video poziva, pri čemu je kao uzor preciziran način na koji je ovaj problem riješen u susjednoj Srbiji.

Poglavlje Naplata potraživanja raščlanjeno je na šest segmenata, među kojima je na prvom mjestu ograničavanje prodaje potraživanja na druge banke ili finansijske institucije koje posluju pod dozvolom agencija za bankarstvo, čime se, kako smatraju bh. bankari, “smanjuje izbor u pogledu kupaca potraživanja i banka ograničava da se nekvalitetne aktive rješava ekonomski proihvatljivom naplatom nakon iskazanih ispravki vrijednosti“. Pozivajući se prvenstveno na hrvatski Zakon o kreditnim insititucijama, oni kao rješenje predlažu da se entiteski zakoni o bankama i zaštiti korisnika finansijskih usluga izmijene u smislu omogućavanja prodaje potraživanja i društvima koja se bave kupoprodajom plasmana, uz prethodnu saglasnost agencija za bankarstvo.

Kako u praksi provesti izvršenje na nekretninama koje nisu upisane u zemljišnu knjigu, dilema je na koju se fokusira druga tema istog poglavlja, koja tretira prodaju vanjsknjižnih nekretnina, odnosno ukazuje na potrebu izmjena entitetskih zakona o izvršnom postupku. Opet po uzoru na susjednu Srbiju, u Bijloj knjizi predlažu se zakonske izmjene kojim će se dozvoliti založnim povjeriocima da “umjesto stvarnog vlasnika vanknjižne imovine poduzmu sve korake s ciljem uknjižbe imovine kao knjižnog vlasništva“.

U vezi sa naplatom mjenicom sa računa fizičkih lica, u Bijeloj knjizi opaža se da je ona često dugotrajna, pa i nemoguća, zbog nedostatka sredstava na tim računima. Ko prijeki lijek za tu manjkavost, sugerira se omogućavanje direktne naplate sa računa fizičkog lica putem mjenice, što podrazumijeva odgovarajuće izmjene i dopune entitetskih zakona o mjenici i unutrašnjem platnom prometu.

Dugotrajnost sudskog izvršnog postupka, jedna je od tačaka iz ovog poglavlja koje i nije nužno posebno obrazlagati čak ni najvećim laicima za finansije i bankarstvo. Kakav-takav spas od iscpljiva maratonskim sudskim postupcima, bh. bankari vide u izmjenama entitetskih zakona o izvršnom postupku kojima bi se propisalo da se “odmah nakon donošenja rješenja o izvršenju vrši popis i pljenidba pokretnih stvari, bez obzira na eventualno izjavljene pravne lijekove“.

“Potrebno je osigurati edukaciju i specijalizaciju sudskih izvršitelja, kako bi se oni osposobili da samostalno vrše pljenidbu i procjenu pokretnih stvari…

Uvesti institut privatnih izvršitelja, koji će biti stimulirani i osposobljeni da brzo i efikasno provode izvršne postupke u skladu sa odlukama sudova ili značajno povećati broj sudskih izvršitelja“, predlaže se u Bijeloj knjizi, u kojoj je poseban osvrt dat i na mogućnost odgađanja izvršenja pravosnažne presude do odluke Vrhovnog suda po reviziji. S tim u vezi, glavna preporuka je da se izmjenama i dopunama entitetskih zakona o izvršnom potupku uvede mogućnost da “sud odgodi izvšenje na zahtjev izvršenika, ako izvršenik učini vjerovatnim da bi provedbom izvršenja trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ako je protiv odluke na osnovu koje je određeno izvršenje izjavio pravni lijek, ali samo pod uslovom da izvršenik položi jemstvo“, čime bi se, kako smatraju bh. bankari, spriječile zloupotrebe mogućnosti odgode izvršenja pravosnažnih presuda.

Ni domaći bankari nisu ravnodušni prema masovnom iseljavanju bh. građana – istina, ne toliko zbog odliva mozgova, koliko zbog odliva njihovog kapitala posuđenog emigrantima. Kako bi se osiguralo da oni koji napuštaju BiH izmire svoje kreditne obaveze prema bankama, u Bijeloj knjizi, pod tačkom Odlasci iz zemlje poglavlja Naplata potraživanja, predlaže se, između ostalog, potpisivanje sporazuma o međusobnom priznavanju sudskih presuda sa što većim brojem zemalja, posebno sa članicama Evropske unije.

Poglavlje Devizno poslovanje, pak, podijeljeno je na sedam tematskih cjelina.

Jedna od njih su investicije fizičkih lica u inozemstvu, u vezi s kojima se kao nužnost ističe izmjena državnog Zakona o vanjskotrgovinskoj politici i entitetskih zakona o deviznom poslovanju.

“Potrebno je uskladiti propise o vanjskotrgovinskoj politici BiH tako da se, pored pravnih,  obuhvate i fizička lica kao subjekti u dijelu teksta Obavljanje privrednih djelatnosti u inozemstvu“, glasi prijedlog bh. bankara.

Za problem kupovine opreme u inozemstvu bez uvoza u našu zemlju, odnosno zabrane njenog plaćanja sa računa u BiH, kao rješenje se nudi “definiranje mogućnosti provođenja naloga kada klijent ulaže u vlastitu nekretninu u inozemstvu, te propisivanje uvjeta za njegovu realizaciju“.

Pitanje statusa stranih podružnica, za čiji su rad, prema mišljenju naših bankara, nedostatni državni Zakon o vanjskotrgovinskoj politici i entitetski zakoni o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju, treba, kako se predlaže u Bijeloj knjizi, riješiti donošenjem novog zakona o vanjskorgovisnkoj politici BiH “s posebnim naglaskom na definiranje statusa stranih podružnica, te u pogledu obuhvaćenosti fizičkih osoba u smislu prava investiranja u inozemstvu“.

Prema Bijeloj knjizi, realizacija naloga za plaćanje prema inozemstvu bez dostavljanja osnova plaćanja najbezbolnije se može definirati podzakonskim aktom kojim će se precizirati uslovi i potrebna dokumentacija za sve tekuće i kapitalne psolove definirane entitetskim zakonima o deviznom poslovanju.

S druge strane, stav bh. bankara je da u okviru zakona o deviznom poslovanju treba “definirati donacije i uvjete za realizaciju naloga iz osnova donacija i humanitarne pomoći“.

Kada je riječ o ograničenjima za plaćanje prema zemljama izvan one u kojoj je sjedište društva, problematična je nejasna pravna regulativa, odnosno, kada je konkretno o FBiH riječ, stav entitetskog Ministarstva fiansija da se plaćanje, naplaćivanje i prijenosti mogu obavljati iz sjedišta rezidenta u sjedište nerezidenta i suprotno, ali ne i na račun otvoren u nekoj drugoj državi. Ponuđeno rješenje glasi – definirati mogućnost provođenja naloga za plaćanje u inozemstvo u korist računa korisnika sredstava koji nije otvoren u zemlji u kojoj je sjedište preduzeća.

Pravna nedorečenost osnovni je problem i kada se radi o nemogućnosti plaćanja naknade iz ugovora o djelu na račun u inozemstvu, za koji se također predlaže jednostavno rješenje – u okviru zakona o deviznom poslovanju definirati mogućnost provođenja naloga za plaćanje u inoizemstvo po osnovu ugovora o djelu za uslugu izvršenu u BiH, uz predočenje dokaza o izmirenju poreznih obaveza.

Poglavlje nazvano Porezna tematika tretira dva pitanja – Tretman poslovnih jedinica u drugom entitetu koje nemaju svojstvo pravnog lica i Neujednačenu praksu u plaćanju poreza na dodanu vrijednost (PDV). U prvom slučaju, potencirana je neusklađenost entitetskih metodologija obračuna porezno priznazih prihoda i rashoda, te kao rješenje predložena izmjena, odnosno usklađivanje Zakona o porezu na dobit RS sa federalnim Zakonom, odnosno omogućavanje da se porezna prijava izrađuje prema sjedištu pravnog lica, a da se raspodjela porezna vrši po principu učešća dobiti poslovner jedinice u ukupnoj dobiti tog pravnog lica. Kada je, pak, riječ o plaćanju PDV-a, problematičan je različit tretman oporezivanja određenih finansijskih usluga poput izdavanja potvrda ili naknada po kratičnom poslovanju, “koji zavisi od tumačenja inspektora na terenu“, a predložene rješenje je davanje jasne istrukcije o tome koje naknade i potvrde su oporezive.

Obavezna rezerva

Šta čini obaveznu rezervu, pitanje je na koje se traži odgovor u petom poglavlju Bijele knjige. Naime, bankari smatraju da bi se u Zakonu o Centralnoj banci BiH taj pojam trebao redefinirati na način da predmeti zakonski član glasi: “Obavezne rezerve se održavaju držanjem gotovine, novčanih depozita kod Centralne banke preko njene centrale i glavnih jedinica ili vrijednosnih papira koje emutuje država BiH i entiteti, a obračunavaju se kao prosječne devizne rezerve u desetodnevnom periodu“.

Bankari su se osvrnuli i na pristup podacima državne Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEA) – da ne bi bilo različitih tumačenja prava banaka na uvid u lične podatke klijenata, predloženo je da se u član 6. Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH doda izričit izuzetak od obaveze pribavljanja saglasnosti nosiolaca podataka za obradu njihovih ličnih podataka ili da se njime osigura pravo bankama da preuzmu lične podatke klijenata prilikom uspostave poslovnog odnosa s njima, odnosno u slučajevima kada klijenti ne ispunjavaju ugovorne obaveze.

U poglavlju Usklađivanje propisa unutrašnjeg platnog prometa, insistira se na usklađivanju pravne regulative Distrikta Brčko sa onom kojom je ustrojen platni promet u entitetima, usvajanju zakona koji će omogućiti vršenje prinudne naplate od strane javnih institucija (FIA, APIF, CBBiH…), a ne komercijalnih banaka, te odustajanje od zakonske odredbe prema kojoj sve uplate javnih prihoda moraju biti vršene preko glavnog računa.

U završnom, osmom poglavlju, predlaže se uspostava državnog registra stvanih vlasnika, koji bi vodila Centralna banka BiH, ili entitetskih registara koje bi vodile finansijsko-informatičke agencije, s ciljem jačanja borbe protiv pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti putem udruženja i fondacija sumnjivog porijekla i namjene.

 

 

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here