Često mi se ovih dana, dragi moji, vrti scenarij u kojemu usposlenici naše firme štrajkuju, klijentima (po mogućnosti budžetskom korisniku) djelomično isporučujemo proizvode i usluge i uredno im fakturišemo puni iznos za takve djelomično ispunjene obaveze. Znam da ćete sada reći da je takav scenario nemoguć, jer eto radimo u realnom sektoru u kojemu svako kašnjenje znači plaćanje penala.
A o ovom scenariju razmišljam, jer se na dnevnoj bazi susrećem sa korisnicima usluga zdravstvenog sektora u Kantonu Sarajevo, koji ne mogu ostvariti svoje pravo jer su medicinski radnici u štrajku – treći mjesec. Zapravo, ako medicinski radnik u štrajku ocijeni da je slučaj hitan, onda će usluga biti i pružena, ako ne… Privatna zdravstvena ustanova je (najčešće) rješenje…
Naravno da zdravstveni radnici trebaju biti (dobro) plaćeni za posao koji obavljaju i usluge koje pružaju, naravno da imaju puno pravo tražiti povećanje plaća, jednako kao što i vlade imaju procjene (valjda) koliko novca mogu izdvojiti iz budžeta za plaće zdravstvenih radnika. Ona treća strana u tripartitnom dijalogu (poslodavci tj. mi) imaju u cijeloj ovoj priči samo jedno pravo – da plaćaju puni iznos zdravstvenih usluga za svoje zaposlenike, bez obzira što ti isti zaposlenici ne mogu koristiti te iste zdravstvene usluge.
Zapetljano? Pa i nije baš.. Medicinari ne odustaju od svojih zahtjeva i štrajka, Vlada KS od ranije zauzetih pozicija da nema traženog povećanja plaća, a poslodavci (koje ionako niko ništa ne pita u cijelom ovom slučaju) plaćaju nepostojanje dogovora, štrajk, intervencije u hitnim slučajevima…
Kako nema naznaka da će se sapunica u skoro vrijeme okončati kompromisnim rješenjem, vrijeme je da reagiraju poslodavci. Kako? Za početak, da nadležni u Zavodu zdravstvenog osiguranja KS urade analizu koliko je procentualno smanjen broj obrađenih pacijenata u vrijeme štrajka. Ako je 30 posto, neka se za tih 30 posto smanje doprinosi za zdravstvo koje plaćaju poslodavci…Dalje, poslodavcima se može naložiti formiranje fonda u kompaniji u koji bi uplaćivali tih 30 posto sredstava i od njih plaćali zdravstvene usluge koje koriste njihovi zaposlenici u privatnim zdravstvenim ustanovama.
Kako i ovdje važi pravilo da kada se dvojica posvađaju (u ovom slučaju zdravstveni radnici i Vlada KS) stradaju – čitaj plaćaju – poslodavci. Ni Vladi KS ni zdravstvenim radnicima se ne žuri da riješe problem…Sve dok je priliv doprinosa u fond zdravstvenog osiguranja redovan. Zato treba „zatalasati“, a u ovom slučaju to mogu samo poslodavci… Nešto kao „Deus ex machina“ u grčkim tragi(kome)dijama…
){kind=link}