Dekan Poljoprivredno – prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Muhamed Brka za Business Magazine govorio je o stanju poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije u BiH, koju karakteriziraju pozitivna kretanja u vanjskotrgovinskom bilansu, ali i niska budžetska izdvajanja u odnosu na ostale zemlje zapadnog Balkana zbog politike sistema potpore domaćem agraru koja nije ponajbolje osmišljena i konzistentna, nedostatku implementacije strategije razvoja poljoprivrede, kao i primarnoj proizvodnji koja je u BiH daleko od potrebnog nivoa konkuretnosti. Nastojeći utemeljiti sistem koji je usmjeren na veću primjenu istraživanja u praksi i uključiti struku u povećanje prinosa, Fakultet sarađuje sa nekoliko domaćih kompanija na razvoju novih proizvoda, usprkos skromnijem budžetu nastoji kontinuirano unapređivati laboratorijsku infrastrukturu te je u procesu pripreme za akreditiranje laboratorija prema kriterijima standarda ISO 17025 kako bi omogućili svojim partnerima da njihove analize imaju vrijednosti i izvan granica BiH. U međuvremenu, studenti s diplomom Poljoprivredno- prehrambenog fakulteta uspješni su u inozemstvu.
BM: Koliki je značaj poljoprivredno -prehrambenog sektora u ukupnoj ekonomiji BiH?
BRKA: Poljoprivreda i prehrambena industrija važne su privredne grane ekonomije Bosne i Hercegovine, kako sa stanovišta učešća u stvaranju bruto dodane vrijednosti (BDV) i ukupne zaposlenosti stanovništva, tako i za samo oblikovanje i stabiliziranje daljeg društveno-ekonomskog razvoja.
U 2016. godini sektor A (poljoprivreda, šumarstvo i ribolov) je sa 975 miliona eura BDV-a u ukupnom BDP-u učestvovao sa 6,4 posto, dok je prehrambena industrija sa 385 miliona eura BDV učestvovala sa 2,5 posto ukupnog BDP-a.
U odnosu na 2007. godinu, u 2016. godini BDV od sektora A povećana je za 88 miliona eura ili 9,8 indeksnih poena, dok je rast BDV iz prehrambene industrije bio znatno izraženiji i povećan je za 76 miliona eura ili 24,6 indeksnih poena.
Važnost sektora poljoprivrede i prehrambene industrije ogleda se i u značajnom učešću u zaposlenosti. U 2017. godini prema podacima Ankete o radnoj snazi u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribolova bilo je zaposleno 154.000 osoba, što je činilo 18,9 posto ukupne zaposlenosti u BiH.
U 2016. godini u BiH bilo je ukupno 767 preduzeće i 1.825 poduzetnika iz sektora prehrambene industrije koji su zapošljavali 28.374 osobe, što je činilo 5,5 posto oficijelne zaposlenosti.
Jedno od važnijih obilježja bh. poljoprivredno-prehrambenog sektora je negativna trgovinska bilansa i u periodu 2008. -2017. kretala se oko milijardu eura godišnje. Analizirajući ukupna kretanja bh. uvoza, izvoza i trgovačkog bilansa poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u tom periodu primjećuju se određena pozitivna obilježja.
Ukupan izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda se sa 217 miliona eura u 2008. godini povećao više od dva puta 10 godina kasnije i u 2017. godini dostigao nivo od 541 milion eura.
U isto vrijeme, doduše, došlo je i do povećanja ukupnog uvoza ovih proizvoda, ali je tendencija povećanja procentualno bila niža nego kod izvoza. U 2008. godini uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iznosio je 1,3 milijarde eura i u 2017. godini se povećao na nivo od 1,6 milijardi eura. Nivo od 1,4 do 1,6 milijardi eura ukupnog uvoza zadržava se u posljednjih pet godina. Konačno, kao potvrda pozitivnih kretanja u vanjskotrgovinskom bilansu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda govori i kretanje pokrivenosti uvoza izvozom. Ovaj stepen sa 16,5 posto u 2008. godini udvostručen je i u 2017. godini iznosio je 33,6 posto.
BM: Koliko je dostatna javna potrošnja u ovoj oblasti te da li su subvencije za proizvodnju efikasne u prevazilaženju strukturalnih slabosti u tržišnom lancu između proizvođača, prerađivača i potrošača?
BRKA: Ukupna budžetska podrška sektoru poljoprivrede u oba entiteta u BiH relativno je niska i daleko je od usvojenih šest posto ukupnog budžeta. U 2018. godini u FBiH je iznosila 89,4 miliona KM (nivo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i kantonalna resorna ministarstva), a u RS 71 milion KM.
Struktura ukupne budžetske podrške je relativno nepovoljna. Najveći dio sredstava za podršku odlazi za mjere direktne podrške proizvođačima (mjere I stuba), dok se strukturne mjere i mjere ruralnog razvoja (II stub) kao i opće mjere u poljoprivredi (III stub) rangirane znatno niže.
Praksa direktnih plaćanja po proizvodu (cjenovna nadoknada), koja je zastarjela u EU, dosta je izražena u oba BiH entiteta, posebno u RS.
Podrška pojedinačnim proizvodnjama nije konzistentna. U FBiH i u RS primjetne su razlike u visini naknada po pojedinačnim proizvodima u 2017. i 2018. godini. Novčana podrška je još uvijek nedovoljno transparentna, mada su u posljednje vrijeme učinjeni odgovarajući pomaci. Ovo se odnosi na oba bh. entiteta. I u FBiH i u RS veliki je broj shema direktnih plaćanja. Gotovo sve vrste proizvodnji se novčano podstiču, a da pri tome nema analiza kojima bi se ova podrška ocjenjivala. Zapravo, u oba bh. entiteta ne postoji stabilan i pouzdan sistem analitičke podrške za poljoprivrednu politiku.
U BiH su u 2017. godini ukupna budžetska izdvajanja dostigla nivo od 4,4 posto vrijednosi ukupne poljoprivredne proizvodnje, što je osim Albanije bilo najniže u odnosu na zemlje zapadnog Balkana. U zemljama EU se u istoj godini u prosjeku budžetski transferi činili pet puta veće učešće, odnosno 19 posto ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Od zemalja zapadnog Balkana najdalje je otišla Sjeverna Makedonija u kojoj su ukupni budžetski transferi činili 10,7 posto ukupnog poljoprivrednog outputa.
Ukupna budžetska izdvajanja u BiH u 2017. godini iznosila su 128 KM po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta (KPZ) , dok je u zemljama EU 872 KM po hektaru. U poređenju sa zemljama regiona najveći budžetski transferi po hektaru KPZ su u Sjevernoj Makedoniji (369 KM po hektaru), Kosovu (240 KM po hektaru) i Crnoj Gori (184 KM po hektaru), dok su u Srbiji izdvajanja gotovo kao i u BiH i iznose 134 KM po hektaru. Ono što BiH izdvaja u odnosu na ostale zemlje zapadnog Balkana jesu veoma skromna izdvajanja za mjere ruralnog razvoja. U BiH je u 2017. godini ruralni razvoj podržan sa samo pet KM po hektaru KPZ, dok su u Crnoj Gori ovi transferi bili 100 KM po hektaru, Kosovu 70 KM po hektaru, Sjevernoj Makedoniji 54 KM po hektaru i Albaniji 39 KM po hektaru.
Također, strategije razvoja poljoprivrede i u FBiH i u RS ne implementiraju se na način kako je to dokument predvidio. Nema reformskih procesa koji se odnose na fokusiranju ruralnog razvoja i svođenja budžetske podrške kroz odnos direktna plaćanja – ruralni razvoj 50:50 posto.
BM: Koje rezultate polučuje usvojeni Strateški plan ruralnog razvoja BiH i s njim u vezi mogućnost pristupa bespovratnim sredstvima EU?
BRKA: Državni Strateški plan ruralnog razvoja je praktički spoj postojećih entitetskih strategija, izrađen više kao politički dokument (ispunjavanje uslova za aktiviranje IPARD fondova), a manje kao dokument koji će biti obavezujući i predmet realne implementacije.
Nažalost, državna strategija nije doprinijela nekim značajnijim pomacima kada su pitanju predpristupni fondovi i uopće oporavak domaće poljoprivrede. IPARD struktura nije uspostavljena i 90-ak miliona eura nisu postali operativni koje bi domaće institucije implementirale. Trenutno je aktuelno međurješenje po kojem su svjetske institucije, odnosno UNDP dobile zadaću da implementiraju projekte koji su slični IPARD projektima i upravo je završen prvi poziv.
BM: Koliko su domaća poljoprivredna proizvodnja i prehrambena industrija zaštićene u okolnostima liberalizacije uvoza, a u kojoj mjeri su domaći proizvodi poljoprivrede i prehrambene industrije konkurentni na stranim tržištima?
BRKA: Bh. tržište je liberalno i bez posebnih trgovačkih barijera. Tako je sa zemljama EU kao i sa CEFTA zemljama (izuzetak je trgovina sa Kosovom i neracionalne 100 takse na izvoz roba). Tu je i poseban režim sa Turskom. U nekim sektorima bh. prehrambena industrija postaje konkurentna (mliječna industrija, mesna industrija, industrija prerade voća i povrća) i to potvrđuje izvoz u zahtjevno EU tržište (mliječne prerađevine te od skoro meso peradi).
Nažalost, kada je primarna proizvodnja u pitanju tu je BiH još daleko od potrebnog nivoa konkuretnosti. Mali posjedi, niska tehničko-tehnološka opremljenost, skromna tehnološka znanja i drugo samo su neki od ograničavajućih faktora. Ovdje se može izdvojiti malina koja je dosta konkurentna kultura.
BM: Mali je broj porodičnih poljoprivrednih gazdinstava čija je površina posjeda veća od 50 hektara – možemo li mi svoj razvoj temeljiti na velikom broju malih gazdinstava i koliko je važno ohrabrivati okrupnjavanje poljoprivrednih posjeda?
BRKA: Nažalost, oko 360.000 bh. poljoprivrednih gazdinstava koja su u prosjeku veličine dva do tri hektara poljoprivrednog zemljišta i gdje je tek nekoliko procenata učešća velikih gazdinstava čine izuzetno nepovoljnu strukturu farmi. Naravno da je potrebna zemljišna politika kojom će se ukrupnjavati gazdinstva i stimulirati proces kojim će se smanjivati ukupan broj gazdinstava i povećavati njihova prosječna veličina. Ovakve mjere mogu se naći u obje strategije razvoja poljoprivrede (FBiH i RS), ali nažalost nedostaje njihova implementacija.
Budući na imamo veliki broj malih gazdinstava, možda je rješenje kao i u EU – da se ona stimuliraju određenim utvrđenim paušalnim iznosima, a da se podrška pojedinačnim proizvodnjama usmjeri ka većim gazdinstvima (npr. pet i više muznih krava, više od hektara pšenice i drugo).
BM: Koliki je prinos naše prerađivačke industrije razvoju poljoprivrede? Da li se domaća prehrambena industrija više orijentirala na uvoz sirovine, ili organizira domaću proizvodnju – jesmo li se pretvorili u potrošačko društvo, zapostavljajući pritom vlastitu proizvodnju?
BRKA: Generalno, za prehrambenu industriju u BiH može se reći da je njena struktura dosta nepovoljna, jer u ukupnom broju preduzeća dominiraju mikro i mala preduzeća. Ova industrija radi sa vrlo niskim stepenom iskorištenosti kapaciteta i manje je tržišno, a više proizvodno orijentirana. Nedovoljno osnažena prehrambena industrija nije sposobna da preuzme ulogu glavnog aktera vertikalnog povezivanja u efikasan lanac vrijednosti. Razvoj sektora otežava i nerazvijena logistika, odnosno biznisi koji olakšavaju promet, čuvanje, doradu i realizaciju proizvoda te omogućavaju efikasniju razmjenu informacija između krajnjih kupaca i različitih aktera sektora. Sektoru nedostaju i servisi koji obezbjeđuju „pametne usluge“ poput oblikovanja nastupa na tržištu, obezbjeđenja informacije o potrebama tržišta, programe tehnološkog, marketinškog i menadžerskog unapređenja poslovanja, benchmarkinga i sl.
Pojedini sektori, poput mesne industrije, a donekle i industrija prerade voća i povrća, zapravo su značajno orijentirani na uvozne sirovine, dok je mliječna industrija zasnovana na domaćoj sirovini, zahvaljujući, prije svega, poticajima u proizvodnji mlijeka gdje se gotovo 60 posto ukupne budžetske podrške odnosi na podršku mlijeku.
BM: Je li Fakultet povezan sa privrednim subjektima i na koji način se ta saradnja očituje? Kolika je općenito uloga nauke u stručnoj praksi, poljoprivredno- prehrambenoj industriji?
BRKA: Strateško opredjeljenje Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu u svojim dopunskim aktivnostima je snažno vezivanje sa privrednim subjektima kroz različit spektar usluga iz domena našeg djelovanja. Neki od uspješno realiziranih projekata saradnje sa privrednim subjektima je stručno obrazovanje posebno namijenjeno za razvoj vještina kod specifičnih radnih mjesta u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru, obuke iz raznih tematskih oblasti posebno kreiranih za unapređenje procesa u sektoru industrije, projekti izgradnje objekata i zasada (od podizanja poljoprivrednih zasada, štalskih jedinica do projektovanja namjenskih objekata za razne sektore prehrambene industrije). Također, ponosimo se uspješnim projektima stručne ekspertize uz laboratorijsko istraživanje gdje spadaju projekti ispitivanja održivosti proizvoda, projekti razvoja novih proizvoda, projekti optimizacije proizvodnje i mnogi drugi. Naravno, naša fleksibilnost, otvorenost i snažan know-how nam omogućava da sarađujemo sa privrednim subjektima na bazi „tailor made“ usluge i projekta, onako kako je to potrebno za našeg partnera.
Ovdje moram navesti saradnju Fakulteta sa AS Holdingom, mljekarom Milkos, Sarajevskom pivarom, PD Butmir. Radi se o saradnji na razvoju novih proizvoda.
Uloga nauke u stručnoj praksi je velika, međutim, u našim uslovima je veoma teško studentima obezbijediti adekvatnu praksu, dovoljno vremena i sve drugo što praksa zahtijeva. Razlog je dijelom i privatno vlasništvo privrednih subjekata koji nisu uvijek spremni preuzeti jedan broj zainteresiranih studenata. Susrećemo se i sa situacijama u kojima se studentima nudi stručna praksa, ali oni to odbijaju iz nama nepoznatih razloga.
Kako bolje povezati nauku i privredu, razgovarali smo na panel diskusiji na našoj nedavno održanoj 30. međunarodnoj naučno-stručnoj konferenciji poljoprivrede i prehrambene tehnologije. Mišljenja smo da se dosadašnji model istraživanja mora promijeniti ka modelu gdje će predstavnici privrede definirati svoje probleme i zahtjeve uputiti Fakultetu sa ciljem pronalaženja rješenja za traženu tematiku. To je model koji već dugo funkcionira na Zapadu. Naš Fakultet će uskoro izaći sa prijedlogom buduće saradnje sa jednim većim privrednim subjektom.
BM: Koje laboratorije imate na Fakultetu, da li se one, osim u svrhu nastavnog procesa, koriste i za vršenje ekspertnih analiza važnih za privredu BiH? Koliko su te laboratorije opremljene?
BRKA: S obzirom na to da je naš obim djelovanja od „farme do stola“, možete i pretpostaviti da imamo laboratorijsku infrastrukturu kojom pokrivamo cijeli taj sektor, od laboratorije za ispitivanje zemljišta kao samog početka ovog lanca pa sve do fizičko-hemijskih laboratorija, mikrobiološke i raznih specijaliziranih laboratorija koje su opremljene za ispitivanje samo određene grupe proizvoda. Ove laboratorije, osim za nastavni proces, aktivno se koriste za razna istraživanja i specifične analize po zahtjevu naših partnera. Da bismo bili još konkurentniji opredijeljeni smo za konstantno unapređenje laboratorijske infrastrukture, a naročito je to bitno u dijelu koji se odnosi na savremene uređaje koji prate svjetske trendove. Trudimo se da naše laboratorije moderniziramo u skladu sa našim mogućnostima, ali i kroz učešća u međunarodnim projektima kroz koja se pruža mogućnost da se nabavi laboratorijska oprema. Trenutno smo u procesu pripreme za akreditiranje laboratorija prema kriterijima standarda ISO 17025 kako bi omogućili svojim partnerima da njihove analize imaju vrijednosti i izvan granica BiH. Uvijek ima prostora za unapređenje, da se investira u opremu koja će sa jedne strane osigurati preciznija mjerenja, a sa druge strane ubrzati mjerenja i opet donijeti dodatnu korist našim partnerima kroz jefitinija ispitivanja.
BM: Koliko smjerova obrazovanja ima Fakultet i razvijate li nove stručne studije u skladu s potrebama bh. tržišta i/ili naprimjer IT predmeti koji podrazumijevaju modernu poljoprivredu koja se oslanja na internet, senzore, algoritme?
BRKA: Na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu imamo četiri odsjeka na prvom ciklusu studiranja, 14 studijskih programa na drugom ciklusu studiranja i dva studijska programa na trećem ciklusu studiranja.
Fakultet u okvirima svojih mogućnostima prati nova dostignuća u poljoprivredi i prehrambenoj tehnologiji. Naše kolegice i kolege idu ukorak sa naukom i pored hroničnog nedostatka ulaganja u nauku. Kao primjer, budžet jednog poljoprivrednog fakulteta iz bivše države iznosio je 30 miliona eura, dok je naš budžet nešto više od tri miliona eura, a pritom se očekuju isti rezultati. To je nerealno očekivati, ali i pored toga mi uspijevamo našim studentima ponuditi najbolje što se u BiH trenutno može ponuditi. Borimo se da budemo učesnici u što većem broju međunarodnih projekata, a kroz jedan takav projekat pokrenuli smo i novi master studijski program Urbana poljoprivreda. U planu nam je i novi dodiplomski studijski program Nutricionizam.
Kada govorimo o korištenju interneta, senzora, dronova i sl., u novije vrijeme u jednom dijelu modula imamo integrirana znanja o njihovim prednostima i korištenjima u poljoprivredi. Naš student sa sugurnošću ima vještine koje može prenijeti farmeru. Upitno je da li taj farmer, ili koliko farmera želi i može pratiti moderne tehnologije u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, koliko njih ima znanja da to koristi i koliko njih ima želju da investira u nešto novo.
BM: Koliko su nadolazeće generacije studenata uopće zainteresirane za obrazovanje u poljoprivredi i prehrambenoj industriji i koliki je procenat zapošljivosti studenata Poljoprivredno – prehrambenog fakulteta? Šta demotivira mlade ljude i koliko su traženi studenti s diplomom Poljoprivredno- prehrambenog fakulteta u inozemstvu?
BRKA: Konstantno radimo na podizanju svijesti nadolazećih generacija studenata kroz stalne promocije u srednjim školama, sajmovima i danima otvorenih vrata. Znamo da to nije dovoljno, jer u BiH imamo trend odlaska mladih ljudi iz zemlje. Ove godine je Poljoprivredno-prehrambeni fakultet zaustavio pad broja upisanih studenata u prvu godinu. Međutim, nismo iskoristili punu kvotu za upis koja nam je dodijeljenja, zbog toga nismo zadovoljni. Nove generacije studenata su sve manje i manje zainteresirane za poljoprivredu. Više faktora ovdje ima uticaj, manje je djece uopće, tu su razni privatni fakulteti i privlačnost nekih drugih studijskih programa. Pitanje je ko će se brinuti o proizvodnji hrane, možda oni što studiraju medicinu ili elektrotehniku?! Ja ovdje vidim veliku šansu za mlade ljude i vjerujem da će i oni prepoznati značaj i potencijal poljoprivrede i prehrambene industrije.
Šta demotivira mlade ljude pa napuštaju poljoprivredu, to oni najbolje znaju, ali je sigurno da nelojalna konkurencija igra ogromnu ulogu kao i razni lobiji kojima je najbitnija niska cijena i nisu spremni da kvalitetniji proizvod zaista adekvatno i plate.
Moje informacije govore da su svi bivši studenti Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji su otišli u inozemstvo, našli posao i da su veoma uspješni. To govori o tome koliko je cijenjena naša diploma. Dok god se naši diplomanti ne budu više cijenili i uvažavali i za svoj trud i rad bili adekvatno plaćeni, neće biti pozitivnijeg pomaka u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Naš Fakultet kao institucija uvijek će biti prvi koji će svojim radom i zalaganjem poticati ostanak u BiH i razvoj lokalne poljoprivrede i prehrambene industrije.
