Proizvodnja lješnika nije u velikom mjeri zastupljena u Bosni i Hercegovni, ali u zadnje vrijeme se sve više poljoprivrednika odlučuje pokrenuti ovaj vid proizvodnje. Zahvaljujući prirodno-geografskim uslovima, malim finansijskim ulaganjima i jednostavnosti uzgoja i održavanja, proizvodnja lješnika može biti unosan posao. No, kako struka upozorava, da se ne bi desio krah kao sa malinama, veoma je bitno da se poljoprivrednici prije same sadnje dovoljno educiraju te strogo poštuju uzgojne mjere. Prema podacima Federalnog zavoda za statitistiku, koji se odnose isključivo na pravna lica, u 2018. godini u FBiH ukupna površina pod lješnicima bila je 1,3 hektara, a od toga rodna površina bila je 0,6 hektara. Ukupna proizvodnja lješnika u Federaciji BiH za 2018. godinu iznosila je 143,3 tone. U RS, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku broj stabala sposobnih za rod 2014. godine iznosio je 20.352, dok je 2018. godine taj broj porastao na 38.102. Međutim, iako raste interes, uzgoj lješnika još uvijek nije zaživio intenzitetom kojim bi mogao.
„Lješnik je kultura koja još uvijek nije zaživjela u velikoj mjeri na području USK, ali je vrijedno istaći da u zadnje dvije godine osjetno raste interes za ovaj vid proizvodnje. Prema podacima kojima raspolaže Poljoprivredni zavod USK, lješnik na našem području gaji se na površini od oko 200 dunuma, a od ovog 50 dunuma su stariji zasadi, odnosno oni koji su u četvrtoj, petoj pa i u šestoj godini uzgoja i sa kojih se već ubiru i plodovi. Ostalih 150 dunuma zasnovano je u posljednje dvije godine. U ovim zasadima zastupljene su sorte kojima odgovaraju ovdašnji klimatski uslovi; Istarski dugi, Istarski okrugli i Rimski okrugli lješnik“, za Business Magazine kažu iz Poljoprivrednog zavoda USK.
Adekvatna priprema zemljišta
Uzgajanje lješnika nije zahtjevno po pitanju prirodinih uvjeta, međutim samo zemljište mora biti adekvatno pripremljeno.
„Sadnja se obično vrši na nadmorskoj visini do 500 metara, mada zahvaljujući klimatskim promjenama imamo situacija gdje je i na 600 metara nadmorske visine uspješna sadnja. Nivo padavina na godišnjem nivou treba da bude 800-1000 milimetara, mali problem je što padavine nisu ravnomjereno raspoređene tokom cijele godine, ali to se kompenzira kroz navodnjavanje. Najbitnije je da se zemljšte tretira kao jedan značajan resurs u smislu preventivne analize tla, da se vide parametri za potencijal rodnosti jer svaka lijeska-sadnica lješnika ima potencijal za rod, ali ako zemljište nije adekvatno pripremljeno onda može biti problema u smislu očekivanog roda“, za Business Magazine kaže Edham Hodžić, stručni konsultant u uzgoju lješnika.
Uzgajanje ove kulture može biti unosan posao, međutim povratak investicije ne dolazi odmah. Kao i u svakoj poljoprivrednoj proizvodnji na početku su potrebna finansijska ulaganja, ali ono što je karakteristično za lješnik jeste da prvi prinosi počinju od pete godine uzgoja, a isplativ urod dolazi nakon sedam godina.
„Prva godina, odnosno godina sadnje zahtijeva najveća ulaganja, koja se odnose na kupovinu certificiranih sadnica, zatim pravilnu primjenu agrotehničkih i agromelirativnih mjera (analiza tla i shodno rezultatima analize primjena organskih i mineralnih đubriva te po potrebi i popravka reakcije, odnosno pH vrijednosti tla). Prvi prinosi počinju od pete godine uzgoja pa do pune rodnosti. Prinosi se kreću od četiri do sedam kilograma po stablu, a svoju punu rodnosti dostižu u desetoj godini uzgoja kad se ostvaruje prinos od 13 do 15 kilograma po stablu. Omjer ljuske i oljuštenog lješnjaka je oko 50-50“, objašnjavaju iz Poljoprivrednog zavoda USK.
Hodžić upozorava da je veoma bitno da se kupi kvalitetan sadni materijal jer, kako kaže, malinarstvo u BiH je palo zbog lošeg sadnog materijala.
„Svaka pogreška vas čeka u budućnosti u smislu smanjenja prinosa i nećete moći ostvariti onaj urod i finansijske benefite koje očekujete. Bitno je da u pet godina prilikom obrade zemljišta date sve što treba, posadite na pravi način, kupite kvalitetni sadni materija, pratite ovaj sortiment u smislu pokrivanja, oprašivanja i da na taj način ispunite uvjete i onda možete očekivati isplativost proizvodnje“, dodaje Hodžić.
Nema organiziranog otkupa
Kada je u pitanju cijena lješnika, prema istaživanjima Poljoprivrednog zavoda USK cijena u ljusci je oko četiri eura po kilogramu, dok je cijena oljuštenog duplo veća. Hodžić dodaje da ukoliko se poštuju pravila onda čista zarada po jednom stablu lješnika iznosi 20 do 40 KM.
Međutim, ono što predstavlja najveći problem proizvođačima je taj što nema organiziranog otkupa te su proizvođači prinuđeni da sami pronalaze načine prodaje.
„Količine lješnika kojima trenutno raspolaže Unsko-sanski kanton još uvijek su male za bilo kakav vid organiziranog otkupa i proizvođači za sad, kako kažu, sami iznalaze način prodaje. To im nije problem jer su stupili u kontakt sa trgovačkim lancima koji su zainteresirani za otkup. Još jedna od prednost uzgoja ove kulture je ta što se lješnik po berbi ne mora odmah prodavati, kao većina drugog voća, već može ostati nekoliko mjeseci uskladišten“, dodaju iz Poljoprivrednog zavoda USK.
Jedan od problema jeste i nedostatak većih parcela te nedostupnost zemljišta.
„Mi još uvijek ne znamo koliko je zemljišta koje se ne koristi, kakvog je kvaliteta, ne postoji kvalitetan pristup zemljištu kao nacionalnom resursu bez obzira gdje se nalazi. Nemamo kvalitetne podatke da možemo reći evo ovdje ima slobodnog zemljišta i parcela, a ima ljudi i investitora koji bi kupili parcele da su ti imovinsko-pravni odnosi čisti i da država to može ponuditi kao resurs u jednom prihvatljivom obliku za tržište. Također, kada su u pitanju podsticaji ovoj vrsti proizvodnje, na federalnom nivou postoji pravilnik prema kojem subjekat koji posadi pet dunuma lješnika ima pravo na podsticaj nakon što proda proizvod. Da je prilikom izrade ovog pravilnika konsultirana struka onda bi valjda znali da lješniku treba pet godina da rodi“, naglašava Hodžić.
Iz Poljoprivrednog zavoda USK kažu da je ove godine Kantonalno ministarsvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva uvelo poticajnje mjere za proizvodnju lješnika. Podstiče se zasad koji ima minimalnu površinu 0,2 hektara, minimalan broj sadnica po hektaru treba da iznosi 500 komada te se potiču sadnice maksimalno do 30 posto od nabavne cijene.
Uzimajući u obzir da uzgajanje lješnika ne zahtijeva puno rada, troškove uzgoja, lako skladištenje i transport može se zaključiti da ova vrste proizvodnje može biti unosna.
„Smatramo da ova proizvodnja ima perspektivu na Unsko – sanskom kantonu i može biti održiva uz uvjet da se poštuju sve uzgojne i agrotehničke mjere“, naglašavaju iz Poljoprivrednog zavoda USK.
Možemo biti konkurentni i na tržištu EU
Hodžić je mišljenja da lješnik iz BiH može biti konkurentan na tržištu EU pod uslovom da se zadovolje svi standardi, ispoštuju sva pravila plasiranja proizvoda na tržište te proizvođači dovoljno educiraju o svim faktorima koji dovode do uspješne sadnje i prodaje.
„Nijedan proizvod iz BiH nije teško plasirati na tržište EU ako se poštuju striktna pravila. Naši proizvođači nisu educirani o tome koja prava i obaveze imaju da bi se pojavili na tržištu EU. Proizvođači moraju znati da postoje pravila na nivou Unije te da i trgovački lanci imaju svoja pravila koja se također moraju ispoštovati. Treba upoznati pravila igre jer imamo ljude u dijaspori koji su te stvari ispitali, apsolvirali i mislim da ćemo koncem godine imati širi okrugli sto o sadnji lješnika i plasiranju na tržište“, dodaje Hodžić.
