Agencija za javne nabavke BiH, krajem juna putem svog informacionog sistema e-Nabavke obavijestila je sve registrovane organe i ponuđače da su kandidati/ponuđači dužni dostaviti uvjerenje izdato od strane Suda BiH i suda nadležnog prema svom sjedištu, iz kojeg je vidljivo da mu u krivičnom postupku nije izrečena pravosnažna presuda kojom je osuđen za sva krivična djela iz člana 45. stav (1) tačka a) Zakona o javnim nabavkama. Naime, članom 45. stav (1) tačka a) Zakona određeno je da je ugovorni organ dužan odbaciti zahtjev za učešće ili ponudu ako je kandidat/ponuđač u krivičnom postupku osuđen pravosnažnom presudom za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, prevare ili pranja novca, u skladu s važećim propisima u BiH ili zemlji u kojoj je registrovan. S obzirom na to da su se od 2014, godine, otkako je ovaj zakon na snazi javljale nedoumice oko nadležnosti suda za izdavanje ovog uvjerenja, Agencija je uputila dopis Sudu BiH, u kojem su obaviješteni da su ponuđači obavezni dostaviti dva uvjerenja.
Postojale nedoumice
„Od početka primjene Zakona, postavlja se pitanje suda nadležnog za izdavanje navedenog uvjerenja. Agencija se iz tih razloga još krajem 2014. godine obratila velikom broju sudova na teritoriji cijele BiH sa pitanjem da li su nadležni za izdavanja uvjerenja iz člana 45. Zakona. Na osnovu informacija dobijenih od strane sudova, Agencija je pripremila stav po osnovu kojeg je dovoljno uvjerenje bilo kojeg suda (da li suda po sjedištu kandidata/ponuđača ili Suda BiH) ako je u njemu jasno vidljiva da se odnosi na sva krivična djela iz člana 45. stav (1) tačka a) Zakona. Takav sistem funkcionirao je sve do kraja 2018. godine, kada se pred Kancelarijom za razmatranje žalbi, a na osnovu određenih presuda Suda BiH, stvorila različita praksa u pogledu nadležnog suda. Tako su ugovornim organima stizala različita rješenja povodom žalbi po ovom pitanju, i to od toga da je isključivo nadležan Sud BiH, da može uvjerenje bilo kojeg suda samo da sadrži sva krivična dijela iz člana 45. Zakona, do toga da ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji mora jasno navesti koji sud je nadležan i da se toga kandidati/ponuđači moraju pridržavati.
To je stvaralo velike nedoumice za ugovorne organe kada pripremaju tendersku dokumentaciju. Isto tako, nedoumica je postojala i kod samih kandidata/ponuđača, koji nisu bili sigurni kojem sudu da se obrate za izdavanje navedenog uvjerenja. Agencija je, uvidjevši da se stvaraju problemi i nedoumice u praksi odlučila da se obrati Sudu BiH sa pitanjem koji sud je nadležan. Na osnovu informacije Suda BiH od 21. maja, Agencija je pripremila novi stav po ovom pitanju i proslijedila ga putem svog informacionog sistema e-Nabavke svim registrovanim ugovornim organima i ponuđačima te ga objavila na svojoj web- stranici sa ciljem da se što prije svi participanti javnih nabavki upoznaju sa njima“, za Business Magazine objašnjava Đenan Salčin, v.d. direktora Agencije za javne nabavke BiH.
Iz Općinskog suda Sarajevo za Business Magazine kazali su da se zahtjev za izdavanje ovog uvjerenja podnosi lično u Sudu, taksa je 15 KM te bude gotovo isti dan. Dobijanje uvjerenja od Suda BiH za ponuđače neće predstavljati veliki problem s obzirom na to da se zahtjev može poslati putem faksa ili putem pošte, a Sud dostavlja sva uvjerenja putem pošte u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva te je izdavanje uvjerenja besplatno. Također, u skladu sa članom 72. stav (3) tačka a) Zakona o javnim nabavkama uvjerenje izdato od suda ne smije biti starije od tri mjeseca od dana dostavljanja ponude, odnosno zahtjeva za učešće. To znači da ponuđači ovo uvjerenje mogu izvaditi jednom u tri mjeseca i samo dostavljati ovjerene kopije na svakom postupku u naredna tri mjeseca u slučaju da budu izabrani kao najuspješniji ponuđač.
„Prije svega će to dovesti do pravne sigurnosti jer će i ugovorni organi znati kako da navedeni zahtjev propišu u tenderskoj dokumentaciji, a kandidati/ponuđači će otkloniti nedoumice u pogledu toga kojem sudu da se obrate za izdavanje uvjerenja. Sada su, putem sistema, svi učesnici upoznati da moraju dostavljati i uvjerenje Suda BiH i uvjerenje mjesno nadležnog suda prema sjedištu kandidata/ponuđača. Kada neko van sistema o tome razmišlja, vjerovatno to vidi kao dodatnu komplikaciju, birokratizaciju, izlaganju dodatnim troškovima. Agencija smatra da to nije tako. Prije svega, Sud BiH uvjerenja izdaje besplatno, tako da tu nema dodatnih troškova. Sa druge strane, otklanjanje nedoumice će svakako smanjiti broj žalbi pred Kancelarijom za razmatranje žalbi jer su „pravila igre” jasno utvrđena i nema nedoumica ni kod ugovornih organa ni kod ponuđača. Smanjivanje broja žalbi pozitivno će uticati i na smanjenje troškova žalbenog postupka kojim se izlažu kandidati/ponuđači, a ugovornim organima neće se žalbom blokirati postupci nabavke te će lakše dolaziti do nabavke neophodnih roba, usluga i radova što i jeste prvenstveni cilj javnih nabavki“, ističe Salčin.
Ko je nadležan
Međutim, ključni problem koji je i doveo do toga da se moraju dostavljati dva uvjerenja je nepostojanje Jedinstvenog registra presuda. U dopisu koji je Sud BiH uputio Agenciji navodi se da ovakvo tumačenje proizilazi upravo iz razloga što nije definiran Jedinstveni registar na nivou Bosne i Hercegovine, u koji bi se upisivale pravosnažne presude za osuđene za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, prevare i pranja novca.
„U BiH postoje tri krivična zakona (KZ) i to: KZ BiH, KZ FBiH i KZ RS. U svim krivičnim zakonima propisana su krivična djela organizovanog kriminala i korupcije, a članom 7. Zakona o Sudu BiH propisana je krivična nadležnost Suda BiH. To znači da ukoliko pravno ili fizičko lice nije osuđeno pred Sudom BiH, za krivična djela iz nadležnosti Suda BiH, ne znači da nije osuđeno na nižem sudu za krivična djela iz njihove nadležnosti“, rekli su za Business Magazine iz Suda BiH.
Također, na pitanje zašto ne postoji registar, iz Suda BiH su nam rekli da oni nisu nadležni. Iz tog razloga obratili smo Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH koji su nam kazali da VSTV posjeduje isključivo jedinstvenu bazu sudskih odluka u kojoj se nalaze presude iz svih oblasti prava, kao i oblasti organizovanog kriminala, korupcije, prevare i pranja novca.
„Presude u navedenoj bazi su anonimizirane te kao takve dostupne svima u pravosuđu, kao i široj pravnoj zajednici uz godišnju pretplatu. Takođe, u skladu sa preporukama Stručne misije Evropske komisije za pitanje korupcije tzv. Peer Review preporuke, svi predmeti korupcije trebaju se putem Centra za sudsku dokumentaciju učiniti lako dostupnima te u tom pravcu Centar sa Stalnom komisijom za edukaciju, koja djeluje unutar VSTV-a BiH, preduzima dodatne aktivnosti na realizaciji iste“, za Business Magazine kazali su iz VSTV.
Kako stoji na na web stranici VSTV-a, kroz Centar za sudsku dokumentaciju svi oni koji se pretplate mogu se informirati o izabranim pravnim stavovima Suda BiH, Vrhovnog suda RS, Vrhovnog suda FBiH te Apelacionog suda Brčko distrilta BiH. U bazi su također dostupne nižestepene odluke donesene u izabranom predmetu i odluke Ustavnog suda BiH ukoliko je u konkretnom predmetu uložena apelacija ovom sudu. Međutim, konkretne odgovore zašto ne postoji Registar, ko je nadležan i da li se uopće razmatralo uspostavljanje ovog registra nismo dobili.
Salčin ističe da bi se postojanjem Jedinstvenog registra smanjila papirologija, jer bi bilo dovoljno samo jedno uvjerenje, ali s obzirom na postupak dobijanja uvjerenja Suda BiH, smatra da baš i nema velikih problema za poslovanje kompanija i da nisu postavljene velike prepreke za njih, bar kada je u pitanju njihovo učešće u postupcima javnih nabavki.
„Naravno, svakako da bi sve bilo lakše kada bi se vodio Jedinstveni registar na nivou Bosne i Hercegovine. Nepostojanje registra ne otežava posebno posao ugovornim organima jer su oni svakako obavezni da pregledaju svaku ponudu, a samim tim i svako dostavljeno uvjerenje. Jedina razlika je što bi, da postoji Jedinstveni registar, bili obavezni da pregledavaju samo jedno uvjerenja, a ovako dva“, dodaje Salčin.
