Saradnja nauke i privrede ključna je za ekonomski razvoj i povećanje konkurentnosti svake zemlje. Činjenica je da su najkonkurentnije privrede ujedno i najinovativnije. Zemlje poput Švicarske, Švedske, SAD, Kanade, Južne Koreje, Njemačke, Japana itd. su lideri u inovacijama, a karakterizira ih odlična infrastruktura, jak sektor istraživanja i razvoja, ulaganje u radnu snagu i IT sektor te je upravo u ovim zemljama industrija najveći pokretač istraživanja i razvoja. Ako uzmemo u obzir uspjehe i nagrade koje naši inovatori osvajaju na prestižnim međunarodnim takmičenjima, možemo reći da Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal u oblasti inovacija. Međutim, da bi inovatori mogli ostvariti finansijsku korist od svog intelektualnog stvaralaštva veoma je bitno da svoj izum zaštite patentom.
Kada je u pitanju definiranje, pojmovi patent i izum često se poistovjećuju te je veoma bitno precizno definirati pojmove i uočiti razliku između njih.
„Izum, jednostavno rečeno, predstavlja rezultat stvaralačkog rada čovjeka kojim on rješava neki problem sa kojim se suočio. Patent je, međutim, pravo kojim se štiti izum iz bilo koje oblasti tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti. Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem prijave Institutu za intelektualno vlasništvo BiH u skladu sa Zakonom o patentu BiH i na način propisan provedbenim propisom. Nakon podnošenja prijave Institut ispituje da li prijava ispunjava uslove za priznanje datuma podnošenja i upisuje prijavu u registar prijava patenata, koji vodi u elektronskoj formi. Prijava patenta se u skladu sa zakonom procesuira, objavljuje i ispituje. Ovdje treba napraviti razliku između pojma „prijava patenta“ i pojma „patent“. Zavisno od podnesenog zahtjeva, Institut nakon objave prijave patenta pristupa postupku ispitivanja prijave, odnosno ispitivanja uslova za priznanje patenta, odnosno konsenzualnog patenta. Ukoliko ustanovi da su za to ispunjeni uslovi, Institut donosi rješenje o priznanju, patent upisuje u registar patenata i objavljuje u Službenom glasniku Instituta. Tek tada govorimo o patentu“, za Business Magazine objašnjava Irma Isak-Gudelj, šef Sektora za patente u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH.
Postupak do četiri godine
Advokat Inja Pašalić, koja je ovlašteni zastupnik u postupcima sticanja i održavanja prava na patente, kaže da su domaći inovatori upoznati sa procedurom i zaštitom patenata kroz Asocijaciju inovatora BiH, kao i kroz inovatorska udruženja na entitetskom nivou te uglavnom ne angažiraju zastupnike, a i sve potrebne informacije mogu se naći brzo i jednostavno ukoliko se pročitaju zakonski propisi. Pašalić dodaje da Institut radi sa klijentima veoma uredno i ispitivači na patentima će odgovoriti na svako pitanje koje im postavi inovator.
Prema Zakonu o patentu BiH, patent se priznaje za svaki izum iz bilo koje oblasti tehnike koji je nov, koji ima inventivni nivo i koji se može industrijski primijeniti. Postupak od podnošenja do konačne odluke Instituta, kako kaže Isak-Gudelj, traje u prosjeku od 30 do 48 mjeseci. Prilikom podnošenja prijave patenta potrebno je platiti administrativne takse i troškove postupka za prijavu.
Administrativna taksa za prijavu patenta iznosi 10 KM. Fizička lica koji su ujedno pronalazači, administrativnu taksu za prijavu patenta plaćaju umanjenu za 50 posto, a ukoliko su članovi registriranih udruženja inovatora sa teritorije BiH ovu taksu plaćaju u iznosu umanjenom za 90 posto pa ona iznosi jedna KM. Troškovi prijave patenta su 250 KM za fizička i pravna lica. I u ovom slučaju postoji olakšica za fizička lica koja su ujedno pronalazači te troškove postupka plaćaju umanjene za 50 posto, dok troškove u iznosu manjem za 90 posto plaćaju članovi registriranih udruženja inovatora i za njih oni iznose 25 KM.
Isak-Gudelj dodaje da se ove administrativne takse i troškovi postupka za prijavu patenta odnose na prijavu do 30 strana i do 10 patentnih zahtjeva i uključuju objavljivanje prijave u Službenom glasniku Instituta, kao i prve dvije godine održavanja prijave patenta. Za treću i naredne godine održavanja prava iz prijave i priznatog patenta, odnosno konsenzualnog patenta plaćaju se administrativna takse i troškovi postupka koje su također umanjeni za 50 posto ukoliko je podnosilac, odnosno nosilac prava ujedno i inovator.
U 2018. godini Institutu za intelektualno vlasništvo BiH podnesena je ukupno 61 prijava patenata kao i 388 zahtjeva za proširenje Evropskog patenta na BiH. Neki od zaštićenih bh. patenata posljednjih godina su Sklopivi bicikl, Zatvorena kapaljka za uho, Eko gril, Uređaj za čuvanje leda, Ergonomski držač kičme, Multiplikator sila snage i broja obrtaja, Rotor pogonskog stroja na vjetar, Mašina za vađenje koštica iz suhih šljiva, Električni isparivač tečnog naftnog gasa itd.
„Što se tiče domaćih prijava patenata, najviše su zastupljene iz oblasti strojarstva, svakodnevnih životnih potrepština, proizvodnih postupaka, transporta i elektrotehnike. Kada su u pitanju zahtjevi za proširenje Evropskog patenta na teritoriju Bosne i Hercegovine, najviše je podneseno iz oblasti hemije- lijekovi i oblasti svakodnevnih životnih potrepština“, ističe Isak-Gudelj.
Profitabilan sektor
Karakteristično za BiH je da nacionalne prijave patenta češće podnose fizička lica, pa su prošle godine od ukupno 61 prijave, devet podnijela pravna lica, a 52 prijave fizička lica. Situacija u slučajevima proširenja Evropskog patenta znatno je drugačija- podnosioci su većinom strana pravna lica, odnosno od 388 zahtjeva za proširenje Evropskog patenta na BiH većinom su podnosioci pravna lica.
Ovi podaci dovoljan su pokazatelj koliko bh. kompanije ne slijede svjetske trendove i ne ulažu u inovacije. Ali, kako kaže Isak-Gudelj, ukoliko kompanije ne prijave patent, ne znači da ne primjenjuju inovacije u poslovanju.
„Kada govorimo o komercijalnoj upotrebi, Institut ne raspolaže podacima takve vrste,ali imajući na umu da, prema nekim procjenama, više od 75 posto tržišne vrijednosti najvećih svjetskih kompanija čini intelektualni kapital, logično je zaključiti da govorimo o profitabilnom sektoru i visokom stepenu komercijalne upotrebe. Na osnovu naprijed navedenog o broju prijava podnesenih od strane pravnih lica u BiH, mogao bi se izvesti zaključak da bh. kompanija nisu sklone podnošenju prijave patenta. Međutim, to ne znači da ne primjenjuju izume u svom poslovanju. Naime, zaštita izuma patentom nije obavezna“, dodaje Isak-Gudelj.
Kada su u pitanju bh. inovatori, Isak-Gudelj kaže da većina njih podnose prijavu patenta i upoznati su sa procedurama koje vodi Institut kao i koristima koje pruža ova zaštita. Međutim, izlaganje na međunarodnim izložbama koliko može biti korisno za inovatore, sa sobom nosi i potencijalnu opasnost.
„Izlaganje na izložbi je potencijalna opasnost za inovatora u smislu korištenja izuma ukoliko prethodno nije napravio zaštitu tj. podnio prijavu patenta koja omogućava pravo prvenstva. Osim toga Zakon o patentu ne prepoznaje izlaganje na izložbi kao pravo prvenstva nego samo objavu koja ne utiče na novost i to pod uslovom da u roku od najviše šest mjeseci od izlaganja izuma na službenoj ili službeno priznatoj izložbi podnese Institutu prijavu patenta“, objašnjava Isak-Gudelj.
Pravna zaštita intelektualnog vlasništva postala je bitan i neizostavan oblik zaštite vlasništva u razvijenom svijetu. Isak-Gudelj ističe da je patent kao dio industrijskog vlasništva indikator ekonomskog razvoja svake države te je to pokazatelj korisnosti patenta. Put do izuma nije lagan, a i sam postupak zaštite patentom je dugotrajan i zahtijeva određena finansijska izdvajanja. Ali, za nosioca patenta on donosi brojne materijalne i moralne benefite. Osim za nosioca, patent može donijeti i koristi za državu. Tako, na nivou Evropske unije oko 32 posto BDP-a direktno je vezano uz korištenje prava intelektualnog vlasništva u prometu roba i usluga i ostalih vrsta industrije, dok Kina godišnje evidentira više od milion prijava patenata.
„Moralna prava se sastoje u tome da nosilac patenta bude naveden u prijavi, svim ispravama koje se izdaju za patent te u odgovarajućim registrima. Materijalna prava nosioca patenta obuhvataju isključiva prava privrednog iskorištavanja izuma i pravo raspolaganja njime u skladu sa odredbama Zakona. Tako je bez saglasnosti nosioca patenta, svakom drugom licu zabranjeno izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe proizvod koji je izrađen prema zaštićenom izumu. Svrha patenta jeste u tome da ograniči upotrebu izuma od strane neovlaštenih lica. Osim toga, podnošenjem prijave patenta i njenom objavom, inovator se osigurava od situacije da treće lice podnese prijavu patenta za isti izum i kasnije mu zabrani upotrebu njegovog izuma. Patentom zaštićeni izum ne smije se bez pristanka nosioca patenta komercijalno izrađivati, koristiti, stavljati u promet ili prodavati. Slučajevi povrede patentnih prava rješavaju se na nadležnim sudovima. Nosilac patenta ima pravo odlučiti tko smije – ili tko ne smije – koristiti se zaštićenim patentom za vrijeme trajanja zaštite“, objašnjava Isak-Gudelj.
Nosilac patenta ima apsolutno pravo raspolaganja svojim patentom te tako može dati dopuštenje ili licencu drugim osobama za korištenje pronalaska pod uvjetima koji su stvar međusobnog dogovora. Također može ukupna prava na pronalazak prenijeti na nekoga drugoga koji će tada postati novi nosilac patenta. Sama činjenica da velike svjetske kompanije godišnje prijavljuju veliki broj patenata, te je to jedan od značajnih segmenata konkurentnosti i preduzeća i privrede govori o finansijskim koristima patenta. Međutim, bitno je naglasiti da je za inovatora i nosioca patenta značajno da što prije pronađe načine finansijskog iskorištvanja kako bi opravdao troškove istraživanja i održavanja. U suprotnom, za inovatora može nastati samo trošak i gubitak.
Zaštita traje u pravilu najduže 20 godina od datuma podnošenja prijave patenta. Nakon isteka trajanja patenta ili prestankom njegova održavanja zaštita prestaje, a pronalazak ulazi u javnu domenu, što znači da nosilac prava više nema isključivo pravo na pronalazak koji postaje raspoloživ i svima drugima za komercijalno iskorištavanje
Međunarodna zaštita
Budući da se zaštita patenta ostvaruje na teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriji države u kojoj je pravo priznato, međunarodna zaštita patenta pojavljuje se kao imperativ u modernom poslovnom svijetu.
„Zaštita patenta u inostranstvu može se ostvariti na sljedeće načine -podnošenjem zasebne prijave nadležnom uredu svake države na čijem teritoriju se traži zaštita, podnošenjem jedne međunarodne prijave putem Ugovora o saradnji na području patenata (patent Cooperastion treaty-PCT), za države članice tog ugovora i putem nekog od regionalnih patentnih sistema- – za države članice Evropske patentne organizacije i države proširenja podnošenjem prijave za Evropski patent jednom od nadležnih ureda te organizacije“, ističe Isak-Gudelj.
