Iako je Bosna i Hercegovina u teoriji prihvatila sve evropske standarde koji se odnose na oblast energetike, a koji su ugrađeni i u teškom mukom usvojenu državnu Okvirnu energetsku strategiju do 2035. godine, koncept funkcioniranja te industrijske grane i dalje se svodi na princip monopola, u kojem krajnji korisnici, bilo da je riječ o fizičkim ili pravnim licima, imaju samo obaveze, ali nikakva prava.
Cijene nafte i naftnih derivata, zahvaljujući i činjenici da su nekadašnji državni proizvođači i distributeri planski poslovno srozani i potom prepušteni strancima, čime je eliminirana svaka mogućnost uticaja države na maloprodajne cijene koje inozemni vlasnici bosanskohercegovačke naftne industrije, u koordinaciji sa domaćim privatnim naftašima, određuju isključivo prema vlastitom nahođenju i potrebama, prateći globalna tržišna kretanja strogo jednosmjerno, kada se na robnim berzama dešavaju poskupljenja.
Na sličan način funkcionira i domaće elektroenergetsko tržište, gdje se, mimo svake ekonomske logike, ali i zdravog razuma, poskupljenja opravdavaju čak i “padom cijena električne energije na svjetskom tržištu“, što svesrdno podržavaju i evropski i svjetski dušebrižnici na privremenom radu u BiH, zaduženi za njen “ekonomski procvat“, uporno ponavljajući mantru prema kojoj je za bh. građane i privredu dobro da struja poskupljuje što je moguće više i brže, kako bi strani distributeri postali cjenovno konkurentni trima bh. elektroprivredama i prije nekoliko godina dovršena tržišna liberalizacija dala svoj puni efekat!?
Dežurni krivci
Kada je, pak, riječ o prirodnom gasu, dežurni krivci za poskupljenja su Rusi – bilo da se radi o navodnim ucjenama zavrtanjem gasnih ventila zbog prijeratnog i ratnog bh. duga, rata u Ukrajini ili odustajanja od izgradnje Južnog toka. Upravo na prirodni gas odnosi se i zadnja u nizu energetskih tarifnih akrobacija kojima se, osim po džepu, udara i po intelektu potrošača, bilo da je riječ o domaćinstvima ili privrednim subjektima. Naime, BH-Gas je još prije nekoliko mjeseci od resornih federalnih ministarstava zatražio povećanje cijene tog energenta od čak 31,3 posto, ali je Vlada FBiH, “vodeći računa o interesima potrošača“, na kraju odobrila poskupljenje od “samo“ 29,29 posto!
“Kroz ovaj zahtjev traženo je povećanje veleprodajne cijene gasa sa 495 na 650 KM za 1.000 standardnih kubnih metara.
Predmetno povećanje je isključivo zasnovano na porastu cijena nafte i naftnih derivata u 2018. godini, a slijedom toga došlo je do direktnog povećanja ruske nabavne cijene gasa. Ovaj trend povećanja ruske cijene bio je i u dijelu 2016., 2017. i 2018. godine te je u ovom periodu ruska cijena gasa povećana za čak 100 posto.
BH-Gas je od 2017. godine, a u saradnji sa Federalnim ministarstvom energije, rudarstva i industrije, zadržavao prodajnu cijenu gasa na nivou od 495 KM/1000 Sm3, čime je kroz poslovanje amortizovao bilo kakvu korekciju cijene gasa naviše.
Kako se BH-Gas počeo suočavati sa enormnim gubicima na razlici u cijeni između nabavne i prodajne cijene gasa, koji u januaru na dnevnoj bazi iznose oko 80.000 KM, to su organi kompanije odlučili podnijeti zahtjev prema resornom ministarstvu za korekciju veleprodajne cijene gasa. Slijedom navedenog, želimo upoznati javnost da BH-Gas posjeduje sve fakture od 2016. godine pa naovamo, u kojima je evidentiran porast ruske cijene gasa i da posjeduje sve dokaze o racionalnom smanjenju troškova BH-Gasa na iznos od oko četiri posto od ukupne cijene, što je, smatramo, najmanji iznos u komparaciji sa ostalim javnim kompanijama“, argumenti su kojima je Jasmin Salkić, direktor BH Gasa, obrazlažio zahtjev koji se prema gabaritima traženog poskupljenja može mjeriti jedino sa onima iz perioda raspada bivše Jugoslavije i južnoameričkih hiperinflacionih ekonomskih slomova.
Pritom, Salkić je poručio da “ukoliko postoje bilo kakve sumnje u kalkulaciju koja je usvojena i proslijeđena prema resornom ministarstvu, stojimo na raspolaganju za provjeru svih gore nabrojanih navoda, jer BH-Gas nema namjeru da kroz cijenu gasa utiče na standard građana, ali s druge strane, kako se radi o uvoznom energentu, na isti način kao što je nafta i naftni derivati, to smo, da bi redovno poslovali, morali započeti proceduru korekcije cijene, na što smo i obavezni prema važećim zakonskim propisima“.
Na navedenoj poruci, nažalost, završava se transparentnost BH-Gasa, odakle su, unatoč suprotnim obećanjima iz direktorovog kabineta, doslovno mjesecima prešućivali odgovore na sva dodatna pitanja našeg magazina u vezi sa ovom tematikom.
Između ostalog, ostali smo uskraćeni za odgovore o tome na koji “rast cijena nafte“ se BH-Gas referira, budući da je taj energent na svjetskom tržištu lani pojeftinio za oko 20 posto, kao i za pojašnjenje tvrdnje da je ruski prirodni plin u zadnje tri godine poskupio za čak 100 posto, što je, prema raspoloživim podacima sa svjetskih berzi i analizama konsultantskih kuća koje se bave cijenama energenata, u potpunoj suprotnosti sa istinom, koja glasi da je su cjenovne turbulencije bile daleko blaže. U skladu s tim, BH-Gas oglušio se i na molbu za dostavljanje pregleda kretanja nabavne cijene ruskog gasa u periodu 2016. – 2018. i specifikacije cijene po kojoj ga ta kompanija prodaje lokalnim distributerima. Iz BH-Gasa nisu željeli komentirati ni zvanične podatke EUROSTAT-a prema kojima je prirodni gas u BiH, uz obračunate poreze, najskuplji u regiji i među skupljim u Evropi, kao ni pojasniti jednu čisto ekonomsku nelogičnost koja glasi – ako su svi navodi BH-Gasa tačni i ako je nabavna cijena ruskog gasa povećana za 100 posto, zašto se nije išlo na proporcionalno, nego “samo“ poskupljenje od tridesetak posto (prema tržišnoj logici i matematici, sa tolikim poskupljenjem BH-Gas će i dalje trpjeti velike gubitke usljed disbalansa nabavne i prodajne cijene)?
Za one koji ipak više vjeruju vlastitim očima nego BH-Gasu, podsjećamo da je barel nafte na početku 2018. koštao više od 60, a na njenom kraju manje od 50 američkih dolara. Berzanska cijena ruskog gasa, pak, od decembra 2017. do istog mjeseca prošle godine povećana je za oko 12 posto – istina, u periodu januar 2016. – decembar 2018. berzanska cijena ruskog gasa skočila je za oko 80 posto, pri čemu treba imati u vidu i da je kurs konvertibilne marke prema američkom dolaru na početku posmatranog perioda iznosio 1:1,8, a na njegovom kraju 1:1,7 (pojednostavljeno iskazano, u slučaju poskupljenja određene količine gasa sa 100 na 180 dolara, to u domaćoj valuti podrazumijeva rast cijene sa 180 na 306 KM, odnosno za 70 posto, što je, naravno, prilično ekstremno, ali ipak i podaleko od navodnih 100 posto).
Uticaj na privredu
No, bez obzira na to koja matematika je u ovom slučaju najpreciznija, potrošači prirodnog gasa i korisnici na njemu zasnovanih proizvoda i usluga ubuduće će u tu svrhu izdvajati za trećinu više novca nego do sada. Sreća u nesreći jedino je činjenica što je došlo ljeto, pa su manje potrebe za korištenje gasa za zagrijavanje stambenih i poslovnih objekata, ali ona je izuzetno kratkog daha, pogotovo kada je riječ o privrednicima koji taj energent koriste u svojim proizvodnim procesima.
“Odluka Vlade FBiH o poskupljenju gasa za 30 posto još je jedan udar na privredu, koja će pretrpjeti čak 95 posto tog udara. Smatramo da je taj pristup nedopustiv i da bitno utiče na sposobnost i konkurentnost naših firmi.
Povećati cijenu plina za 30 posto u vrijeme kada na svjetskom tržištu cijene stagniraju ili padaju, dokaz je da se povlače potezi koji nisu u interesu poslodavaca.
Pojedini poslovni subjekti kompletnu proizvodnju baziraju na korištenju gasa, zbog čega će neminovno doći i do poskupljenja brojnih usluga i proizvoda, ukoliko se ne nađu adekvatna rješenja”, uzalud su upozoravali i iz Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo, čija privreda i stanovništvo su najugroženiji vrtoglavim poskupljenjem gasa.
Jedini efekat tog i sličnih upozorenja ostali su jalovi pregovori predstavnika Kantonalne i Federalne vlade, čiji je konkretan rezultat bio nikakav i kojima je, ustvari, jedina svrha bilo odmjeravanje snage suprotstavljenih političkih struktura koje upravljaju Kantonom i Federacijom BiH.
Istina, Kantonalna skupština u međuvremenu je usvojila čitav niz populističkih zaključaka o “revolucionarnim“ i uglavnom utopističkim mjerama kojima bi se tobože trebali anulirati negativni efekti poskupljenja gasa, a koje, uz subvencioniranje ugroženih socijalnih kategorija, između ostalog sadrže racionalizaciju poslovanja kantonalnih komunalnih preduzeća Toplane i Sarajevogas, utopljavanje 40 stambenih objekata te “diverzifikaciju centralnog gasnog sistema kroz intenziviranje završetka radova na gasovodu u dužini od 11 kilometara na relaciji Igman – Hadžići.
Sa federalne strane, pak, “utjeha“ potrošačima prirodnog gasa stigla je u obliku obećanja Nermina Džindića, entitetskog ministara energije, industrije i rudarstva, da će Federacija BiH “već“ do kraja 2023. stvoriti uslove za pojeftinjenje tog energenta za 30 posto, i to izgradnjom 115 kilometara dugog gasovoda od hrvatske granice, odnosno Zagvozda, do Novog Travnika, kojim će navodno biti eliminirana gasna ovisnost o Rusima. Optimizam te vrste baziran je na Vladinom Programu javnih investicija 2020. – 2022. godina, u kojem je planirana izrada studije izvodljivosti tog projekta, koja bi se finansirala novcem BH-Gasa i kreditom…
