Revizija lažnih bolovanja skoro pa nemoguća

Već ionako nestabilan zdravstveni sistem u BiH podrivaju česte zloupotrebe bolovanja, čemu doprinosi niz propusta pri utvrđivanju privremene radne nesposobnosti.

1440
Bolovanje

Prema procjenama, u BiH na bolovanju je svakog mjeseca više od 30.000 radnika.

A.B. je na bolovanju već tri mjeseca dok čeka CT glave kako bi se utvrdio razlog njenih navodnih čestih glavobolja.

Naknadu za bolovanje poslodavac isplaćuje na svoj teret za bolovanja K. Š. koji kaže da je u posljednje vrijeme tužan i anksiozan.

Poslodavac isplaćuje na svoj teret naknadu i za bolovanja M.H. koja je zadobila uganuće zgloba na pješačkom prelazu šetajući van radnog vremena.

  1. M. je također dobila bolovanje sa posla službenice iako ne krije da uživa u sezonskom branju jagoda u svojoj vikendici.

A.Z. je u trenutku poslovne prepirke jasno zaprijetio poslodavcu da će sutra otići na bolovanje, što je i uradio.

Iako njegov nadređeni tvrdi da je mobing na nacionalnoj osnovi apsolutna izmišljotina, državni službenik P.T. je na bolovanju već pola godine s dijagnozom poremećaja uzrokovanih stresom. Kako za bolovanja duža od 42 dana naknada pada na teret kantonalnog zavoda, naknadu za ovog državnog službenika zapravo plaćaju porezni obveznici.

U poznatoj državnoj kompaniji je nakon smjene rukovodstva u isti mah na bolovanje otišlo 28 zaposlenika.

Doznake za bolovanje T.Z. koji je bez ikakog javljanja poslodavcu izostao s posla osam dana i dobio otkaz, došle su na adresu poslodavca antidatirane, nakon čega je poslodavac tužen da je uručio nezakonit otkaz.

Za mnoge slične primjere vjerovatne ste već čuli u svojoj radnoj okolini. To samo potvrđuje činjenicu da nemamo mehanizme koji su dovoljno efikasni u korigiranju nepravilnosti koje se uoče prilikom utvrđivanja privremene spriječenosti za rad.

Mehanizmi su samo donekle efikasni pa je tako naprimjer Ljekarska komisija Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona, u protekloj godini u 1.580 slučaja vodila drugostepeni postupak osiguranika privremeno spriječenih za rad. Broj osiguranih lica kojima je u navedenom periodu utvrđen prestanak privremene spriječenosti za rad iznosio je 589. To je alarmantna cifra koja ukazuje da se mnogo radnih sati izgubi zbog zloupotrebe bolovanja, a koje državu, odnosno poreske obveznike koštaju milione KM godišnje.

Sve po zakonu

 Ukoliko poslodavci sumnjaju u opravdanost bolovanja svojih zaposlenika, mogu uostalom, kao što to mogu i sam osiguranik ili kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja, u roku od 48 sati od saopćenja ocjene uložiti prigovor na ocjenu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite koja se tiče utvrđivanja privremene sprečenosti za rad.

To je navedeno u članu 55. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, kojim je precizirano i da o prigovoru rješava ljekarska komisija kantonalnog zavoda osiguranja s tim da se rješenje ljekarske komisije smatra konačnim. Također, Zakonom je precizirano i da se za vrijeme privremene spriječenosti za rad osiguranika, odnosno za vrijeme korištenja prava na naknadu plaće vrši nadzor, a taj nadzor vrši kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja i pravno, odnosno fizičko lice za vrijeme za koje ono isplaćuje naknadu plaće na teret svojih sredstava.

Čak je i u članovima 19.-26. Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika, preciziran, između ostalog, i drugostepeni postupak, odnosno kako se vrši nadzor nad radom izabranog doktora medicine, odnosno ljekarske komisije i nadzor nad osiguranikom za vrijeme privremene sprečenosti za rad tj. ko i kome može uložiti prigovor, ko odlučuje o prigovoru, ko vrši nadzor nad privremenom spriječenosti za rad, ko i kome dostavlja izvještaj o radu izabranih doktora medicine, odnosno liječničkog povjerenstva kao i izvještaj o pojedinačnim slučajevima.

Tako je po prigovoru kontrolora Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona tokom 2018. godine zbog dužine privremene spriječenosti za rad na pregled upućeno 216 osiguranika, po prigovoru pacijenta zbog nezadovoljstva nalazom izabranog ljekara ili Prvostepene ljekarske komisije 428 osiguranika, a po prigovoru poslodavaca koji su bili nezadovoljni utvrđenom privremenom spriječenosti za rad samo 36 osiguranika.

S obzirom na to kako teoretska mogućnost koja je po Zakonu ostavljena poslodavcu da uloži prigovor funkcionira u praksi – to je, pak, začuđujuće veliki broj poslodavaca koji su se izborili sa kompliciranim procedurama. Naime, pokušate li doći do kontrolora kantonalnih zavoda osiguranja, morat ćete se dobro pomučiti. Od službenika koji bi vas trebali o tome detaljno informirati, ukoliko uopće i sami nisu na bolovanju, dobit ćete šture informacije da se možete žaliti drugostepenoj komisiji, dakle ono što već i sami znate. Da, pak, dođete do referenta za drugostepeni postupak neće ići glatko. Uglavnom ćete trebati ostaviti svoje kontakt informacije i čekati da neko pozove vas, jer je “portparol trenutno odsutan”. Ostat ćete zbunjeniji nego što ste bili prije nego ste se obratili kantonalnom zavodu. Opća zbrka te ćete vjerovatno i odustati od pomisli da se dalje raspitujete kako da iskoristite svoje zakonsko pravo da uložite prigovor na ocjenu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite koji je vašem zaposleniku koji je aktivan na Facebooku gdje postavlja aktuelne slike s mora – dao bolovanje.

Odgovarajuća sprema

Kada napokon dođete do nekih informacija – saznate kako naprimjer Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona u svom sastavu i nema popunjeno radno mjesto kontrolora s odgovarajućom medicinskom stručnom spremom (iako analiza i pregled medicinske dokumentacije i procjena zdravstvenog stanja osiguranika iziskuje poznavanje rada i materije medicinske struke), te se poslovi kontrole predlaganja i korištenja prava na privremenu spriječenost za rad obavljaju u okviru Odjeljenja za kontrolu, odnosno posebno imenovane komisije u čijem sastavu su dva doktora medicine.

Zavod je ovo odjeljenje formirao tek prije godinu dana kako bi se efikasnije pozabavili  kontrolom problematičnih i lažnih bolovanja.

“Inače, poslovi kontrole i nadzora nad korištenjem prava na privremenu spriječenost za rad u okviru Zavoda obavljaju se svakodnevnim radom svih osam poslovnica Zavoda i u okviru nadležnosti i rada Odjeljenja za pravne i opće poslove (normativna djelatnost, drugostepeni postupak, Drugostepena ljekarska komisija), Odjeljenja za kontrolu (nadzor nad izvršavanjem ugovora zdravstvenih ustanova, ad hoc komisija za kontrolu privremene spriječenosti za rad) i Odjeljenja za finansije (refundacija naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad nakon 42 dana)”, rekla je za Business Magazine šefica Odjeljenja za kontrolu pri Zavodu zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Aida Dervišević, naglašavajući s druge strane da je pojačana kontrola prijeko potrebna jer zavodi plaćaju naknadu za bolovanje preko 42 dana, a ti troškovi se kreću na godišnjem nivou oko 2.000.000 KM.

Dobili smo podatke da je tokom marta 2018. godine Komisija održala tri radne sjednice u prostorijama ovog Zavoda i izvršila analizu korištenja privremene spriječenosti za rad prema podacima za 2017. godinu te provela pripremne aktivnosti za provođenje kontrola u zdravstvenim ustanovama.

„Sve ugovorne zdravstvene ustanove(domovi zdravlja) obavezane su dostavljati izvještaje prvostepenih komisija u vezi s privremenom spriječenošću za rad i to na mjesečnom nivou. Navedeni izvještaji su polazište za kontrole osiguranika u domovima zdravlja.

Sve ugovorne zdravstvene ustanove, uz izuzetak ZU Dom zdravlja Bosanska Krupa, uredno i blagovremeno izvršavaju navedenu obavezu. U ZU Dom zdravlja Bosanska Krupa bit će provedena posebna kontrola te će biti predložene i mjere u skladu s ugovornim odredbama.

S obzirom na to da obaveze Zavoda nastaju po osnovu privremene spriječenosti za rad duže od 42 dana, upravo takvi slučajevi bili su prioritet prilikom kontrola koje je tokom marta, aprila i maja 2018. godine provodila Komisija u domovima zdravlja.

Komisija je izvršila detaljnu kontrolu privremene spriječenosti za rad za 62 osiguranika, što podrazumijeva pregled osiguranika (pacijenta), pregled i analizu medicinske dokumentacije, te davanje mišljenja, nalaza i ocjene. Shodno navedenom, od kontrolisanih 62 osiguranika, u 18 slučajeva Komisija je u nalazu, mišljenju i ocjeni zaključila privremenu spriječenost za rad“, rekla je Dervišević za Business Magazine.

Ova Komisija je tako svojim nalazom i ocjenom u trećini slučajeva zaključila privremenu spriječenost za rad (ili odredila datum kada će privremena spriječenost za rad biti zaključena).

S Komisijom u čijem sastavu su čak (sic!) dva doktora medicine, pravda je možda dostižna, ali spora.

S druge strane, s obzirom na to da svi porodični doktori mogu voditi bolovanje – pravda gotovo da i nije dostižna jer među ljekarima koji utvrđuju privremenu spriječenosti za rad

nema specijalista medicine rada.

„Način vođenja bolovanja nije dobar. Postojeći način je širok, samo Bihać ima 15 timova porodične medicine, a koji nemaju dovoljne edukacije za bolovanje“, potvrdila je za Business Magazine Nermina Ćemalović, ministrica zdravstva i socijalne politike USK.

Posjeta i kazna

Zbog prava na tajnost podataka, poslodavci ne smiju od svojih radnika tražiti ništa više od izvještaja o privremenoj spriječenosti za rad (doznake) kako bi dokazali da je njihovo odsustvo opravdano. Dodatnu medicinsku dokumentaciju kao dokaz bolovanja ne mogu tražiti. Uistinu, u slučaju one A.B. koja već tri mjeseca na bolovanju čeka CT glave, ionako je nema.

„Kada je u pitanju kršenje prava propisanih Zakonom u smislu povjerljivosti informacija i prava na tajnost podataka, obavještavamo vas da je na osnovu zajedničkih sastanaka i donešenih zaključaka između kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja i predstavnika Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, upućen prijedlog za organizovanje sastanka sa predstavnicima Agencije za zaštitu ličnih podataka u pogledu rješavanja nedoumica utvrđenih prijedlogom za izmjene pojedinih odredbi Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika“, rekao je za Business magazine Riad Kurtalić, stručni saradnik za odnose sa javnošću pri Zavodu zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona.

Neki poslodavci, pak, smatraju da je raspitivanje o bolesnim uposlenicima pa čak i organiziranje posjeta sasvim korektno pa čak i poželjno.

„Mislim da smo došli u fazu kada su već prisutne i zloupotrebe prava na zaštitu podataka pa nije moguće provjeriti ni da li je uposlenik na bolovanju ili ne, jer se to smatra kršenjem njegovih prava. S druge strane, smatram da je i principijelno iz humanih i etičkih razloga obići zaposlenika koji je na bolovanju duže od 15 dana“, rekao je za Business Magazine Safudin Čengić, direktor Centrotrans Eurolines.

S druge strane, problem je što čak i da povjerujete da ljekarske komisije pri kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja zaista nastoje riješiti eventualne nepravilnosti koje se uoče prilikom utvrđivanja privremene spriječenosti za rad, nikada nećete čuti da je neki ljekar koji je zbog poznanstva s osiguranikom utvrdio lažno bolovanje i kažnjen. Prekid bolovanja uglavnom podrazumijeva samo da osigurano lice bude vraćeno na posao.

„Postoji Pravilnik koji ukazuje da postoji kontrola od strane fonda zdravstvenog osiguranja, međutim, taj kontrolor može samo ukinuti bolovanje, ne može kazniti ni ljekara ni bolnicu. Tražimo da se promijeni Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji sadrži odredbe o inspektorima zdravstvene zaštite koji mogu izricati kaznu i mjere za učinjeni prekršaj“, rekao je za Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca FBiH.

Inicijativa poslodavaca

 U aprilu ove godine, Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je zaključak kojim prihvata inicijativu Udruženja poslodavaca FBiH o donošenju seta zakona koje su prezentirali na tematskoj sjednici Doma, te su Vlada FBiH i resorna ministarstva zaduženi da u roku od 60 dana te zakone upute u parlamentarnu proceduru. Radi se, između ostalog o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, koji je Udruženje tražilo da ide u skraćenom postupku, dakle u samo jednom čitanju. U okviru ovog Zakona, poslodavci su tražili da se izmijene tri stvari. Prvenstveno, da se u FBiH ograniči broj dana bolovanja koja padaju na teret poslodavca sa 42 na 15 dana.

Ova izmjena je neophodna jer je vrijeme u kojem poslodavac ima obavezu naknade plaće za vrijeme bolovanja predugo. Poslodavac za vrijeme bolovanja radnika mora naći adekvatnu zamjenu kako se ne bi prekinuo kontinuitet u poslovanju i tada je izložen duplom trošku, što se može negativno odraziti na njegovo poslovanje.

“Bolovanja do 42 dana plaća poslodavac i nema pravo na refundaciju. Nakon 42 dana teret naknada pada na kantonalne službe zdravstvenog osiguranja na način da poslodavac isplaćuje plaću i doprinose, a onda to refundira od kantonalnih službi. Međutim, nijedan kanton to ne plaća više od 50 posto. Ako ste bruto nekom isplatili 1.500 KM, možete biti sretni ukoliko refundirate 700 KM. To je veliki problem”, rekao je Pandurević za Business Magazine.

Iz zakonskih rješenja u zemljama Evrope vidljivo je kako je u FBiH vremenski period obaveze plaćanja naknade radniku za vrijeme bolovanja najduži. U RS također taj period traje kraće nego u FBiH. U RS, naknadu plaće za prvih 30 dana privremene nesposobnosti za rad obezbjeđuje poslodavac iz svojih sredstava, a po isteku 30 dana, a najduže do 12 mjeseci, naknadu neto plaće obezbjeđuje Fond.

Očigledno je da treba pristupiti usaglašavanju propisa ne samo sa RS nego i zemljama okruženja i zemljama EU.

Također, Udruženje je predložilo izmjene zakonskih odredbi koje poslodavce jednim dijelom oslobađaju obaveze da snose teret isplate plaće zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti. Uzmimo u obzir da se najveći broj povreda na radu dešava i pored toga što su poduzete sve neophodne mjere zaštite na radu. U tim slučajevima poslodavac ne može i ne treba biti odgovoran, jer je preduzeto sve kako bi se spriječile povrede na radu ili smanjio rizik od nastanka povrede. Naime, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju u FBiH je, između ostalog, navedeno kako se povredom na radu smatra i ona koja je nastala na putu od mjesta stanovanja do radnog mjesta radnika i obrnuto te povreda koja je nastala kao posljedica nekog nesretnog slučaja i kao posljedica više sile za vrijeme obavljanja poslova.

“Mi ne bježimo od toga da poslodavci snose teret plaće kada su krivi, ali je nerealno da poslodavac snosi odgovornost i ima obavezu plaćanja za nešto za šta apsolutno nije odgovoran”, rekao je Pandurević.

Poznato je da poslodavci plaćaju dio doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od četiri posto. Zar to nije dovoljno da pokrije naknadu plaće u ovakvim slučajevima?! Također, i radnici su obavezni plaćati doprinos za zdravstveno osiguranje u visini 13 posto plaće. Postavlja se pitanje koja je svrha obaveznog zdravstvenog osiguranja sa aspekta poslodavca ako on mora pri tome posebno uplaćivati sredstva za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu kod povreda na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti.

Treća stvar je da zakon obavezuje poslodavca da se reosigura od plaćanja štete zbog povrede na radu. Problem predstavlja činjenica da se na tržištu FBiH ne može kupiti proizvod zvani “reosiguranje”.

“Takav proizvod u BiH ne postoji. Obavezuju nas da se reosiguramo, a mi se ne možemo reosigurati”, rekao je Pandurević.

Reosiguranje je posebna vrsta osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravajuće društvo prenosi na reosiguravajuće društvo dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i zauzvrat plaća reosiguravajućem društvu premiju reosiguranja – direktno reosiguranje. U dopisu koji je upućen jednom od društava za reosiguranje u FBiH, Udruženju je pojašnjeno kako se društvo za reosiguranje bavi preuzimanjem rizika od društava za osiguranje i posluje isključivo sa društvima za osiguranje, ili reosiguranje. U skladu sa Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju, oni ne mogu preuzimati rizike od fizičkih ili pravnih osoba, niti je to djelatnost reosiguranja. Kako da bi nešto bilo reosigurano, prvo mora biti osigurano. Sve ovo ukazuje na štetu koja se nanosi poslodavcima propisujući im obavezu koju nije moguće ispuniti.

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here