Poslovni ambijent još pretijesan za domaće cipele

Domaća industrija iz godine u godine raste u smislu obima proizvodnje i izvoza, ali situacija je i dalje daleko od ružičaste, što ilustrira i činjenica da je tek svaka deseta cipela proizvedena u BiH u potpunosti domaći proizvod, dok je ostalih devet plod takozvanih lohn poslova za stranog naručioca.

76
Obuća

Suprotno izlizanoj frazi koja kaže da odijelo ne čini čovjeka, odjeća i obuća odavno su prerasli iz proizvoda koji služe samo praktičnoj svrsi u svojevrsne statusne simbole osoba koje ih nose.  U skladu s tom činjenicom, globalno tržište obuće iz godine u godinu dobija na značaju i vrijednosti, tako da trenutno predstavlja industriju tešku nekoliko milijardi američkih dolara.

Prema posljednjim podacima kompanije za tržišna istraživanja Statista, najveće svjetsko tržište obuće su Sjedinjene Američke Države, sa godišnjim prihodom od 79,86 milijardi dolara, a slijedi Kina, s prihodom od 58,31 milijardu dolara, koja je ujedno globalno najveći proizvođač, sa proizvodnjom od 13,1 milijardu pari cipela godišnje.

Kada je riječ o velikim multinacionalnim kompanijama koje predvode ovu industrijsku granu, američki proizvođač sportske obuće Nike sa prihodom većim od 21 milijarde dolara čvrsto drži primat ispred glavnih konkurenata Adidasa i Pume. Deichmann, pak, vodeća je kompanija za maloprodaju obuće u svijetu, s godišnjim prihodom od 5,6 milijardi eura…

Rastuća proizvodnja

U poređenju sa pobrojanim iznosima, tržište Bosne i Hercegovine, kao i njena proizvodnja, predstavlja kap u moru koja, međutim, iznutra posmatrano ni u kom slučaju nije za potcjenjivanje i, mada podrazumijeva samo sitne mrvice globalnog kolača, iz godine u godinu

ima sve značajniju ulogu u ukupnoj strukturi bosanskohercegovačke proizvodnje i ekonomije u cjelini. Prema zvaničnim statističkim podacima, u 2018. godini industrija tekstila, odjeće, kože i obuće bila je četvrta po vrijednosti izvoza (1.596.557.831 KM), od kojeg se više od polovine odnosi na obuću, koje je lani izvezeno za 750.717.783 KM, što je u odnosu na 2017. povećanje za više od 49,9 miliona KM.

“Pozitivan trgovinski bilans u ovoj vrsti izvoza  generiran je dominantno kroz usluge dorade obuće, jer se naša obućarska proizvodnja bazira uglavnom na lohn poslovima, koji učestvuju sa više od 90 posto u ostvarenom izvozu. Razlozi za ovoliko učešće lohn poslova leže u činjenici da kod nas, nakon devedesetih godina prošlog stoljeća, više ne postoji bazna proizvodnja, te se zbog toga skoro sve sirovine i repromaterijali moraju uvoziti. Imajući to u vidu, ovakvi ostvareni izvozni rezultati dobivaju na značaju i svakako moraju imati posebno mjesto u ekonomskim analizama vanjskotrgovinske razmjene države“, ističe u izjavi za Business Magazine Muris Pozderac, sekretar Asocijacije tekstila,odjeće, kože i obuće Vanjskotrgovinske komore BiH.

Kada je riječ o cjelovitoj slici domaće industrije obuće, u smislu iskorištenosti proizvodnih kapaciteta, broja zaposlenih i njihovih prosječnih primanja i ostalim relevantnim parametrima, Pozderac objašnjava da se radi o sektoru koji posljednjih godina bilježi kontinuiran napredak na svim poljima, ali da ima još mnogo prostora za pozitivne iskorake.

“S obzirom na to da je u nekim zemljama Evropske unije, kao tržišta gdje godinama najviše izvozimo visokokvalitetnu obuću, došlo do povećanja cijene rada u svim oblastima industrijske proizvodnje, to je dovelo i do povećane potražnje za proizvodnim kapacitetima u Bosni i Hercegovini, pa su sve kompanije koje ispunjavaju i minimum evropskih standarda u proizvodnji bile uglavnom popunjene. Samim tim, ali i uz primjenu beneficija iz Odluke o privremenoj suspenziji i smanjenju carina na određene repromaterijale do 31. decembra 2018. godine, a koju je Komora u saradnji sa privrednicima ponovo izdejstvovala kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, prema informacijama dobivenim od pojedinih članica Asocijacije došlo je do povećanog zapošljavanja, izvoza, ali i zarade radnika u ovom sektoru, koje su iznosile oko 650 KM u neto iznosu.

Iako je broj zaposlenih u ovoj grani industrije u konstantnom porastu, domaće kompanije nemaju priliku zapošljavati usposlenike sa iskustvom, a jedan od esencijalnih problema za održivi rast je i nedostatak odjela razvoja kao uslova za izradu vlastitih kolekcija i prelazak sa lohn poslova na vlastiti proizvod.

Usklađivanje obrazovnih procesa sa stvarnim potrebama i zahtjevima privrede, edukacija ljudskih resursa, stalna profesionalna stručna usavršavanja, kao i praćenje najnovijih trendova vezanih za nove tehnologije, proizvodne procese i proizvode iz ove grane industrije, moraju imati dodatnu sistemsku podršku.

Proizvodni kapaciteti relativno su dobro iskorišteni, međutim, stalni pritisak za povećanje nadnica kompanije mogu realizirati i izdržati isključivo uz konkretnu pomoć države, na način da se drastično smanje sva fiskalna i parafiskalna opterećenja privrednika, a potom i stvaranjem dodatne vrijednosti, kako bi se zadržala cjenovna konkurentnost u odnosu na proizvođače u regiji“, napominje Pozderac.

Na pitanje o domaćim kompanijama koje se mogu posebno izdvojiti kao primjeri dobrog poslovanja u ovoj oblasti, naročito kada je riječ o onima koje prave u cjelosti bh. proizvod, on potcrtava da “iako se domaća obućarska industrija najvećem dijelom bazira na klasičnim lohn poslovima dorade za stranog kupca, na kojima naše kompanije ne mogu ostvariti dodatnu zaradu već prodaju samo svoj rad, ima nekoliko domaćih kompanija koje proizvode i vlastite brendove“. No, kako upozorava Pozderac, iako ostvaruju značajan promet i upošljavaju mnogo radnika, te kompanije “bez značajne i ozbiljne institucionalne podrške još su nedovoljno snažne da budu značajniji nosioci razvoja ove djelatnosti kod nas“.

“Jedna od najvećih kompanija iz obućarske industrije u BiH, koja postiže značajne finansijske rezultate, svakako je Sportek d.o.o iz Kotor Varoši, sa više od 2.000 uposlenih.

Također, među lidere naše obućarske industrije treba uvrstiti i kompanije Olip-Bosna d.o.o. Travnik sa oko 1.300 uposlenih, Tvornica obuće BEMA d.o.o. Banja Luka (oko 1.200 uposlenih), Fabrika obuće Sanino d.o.o. Derventa (oko 1.000 uposlenih), Škrebić-Company d.o.o. Teslić (oko 500 uposlenih), Prevent Step d.o.o. Bugojno (oko 350 uposlenih), Amika d.o.o Derventa (oko 350 uposlenih), Alfa d.o.o. Modriča (oko 350 uposlenih), Intral BH d.o.o. Tuzla (oko 300 uposlenih), FBD d.o.o. Široki Brijeg (oko 280 uposlenih), Veneto Shoes 216 d.o.o Derventa (oko 250 uposlenih)…“, precizira Pozderac.

Kada je, pak, riječ o ulasku stranih investitora u ovaj sektor bh. privrede, odnosno eventualnom preseljenju proizvodnih pogona nekih od renomiranih svjetskih brendova u BiH, on nema naročito optimistična očekivanja, upravo iz razloga koje je naveo kao ključne kočnice intenzivnijeg razvoja domaćeg obućarskog sektora.

Nepovoljan ambijent

Ulaz stranih investitora nije realno očekivati dok se institucionalno i sistemski ne obezbijede uslovi za održiv razvoj, a to se prvenstveno odnosi na obrazovanje radne snage i poboljšanje infrastrukturnih i logističkih uslova.

Ozbiljni strani investitori prije dolaska na nove lokacije vrše ozbiljne pripreme i temeljitu analizu uslova u kojima će raditi, pa tako i na našem tržištu. Kao primjer mogu navesti poznati brend H&M, doduše iz tekstilne industrije, koji je još 2016. stupio u kontakt sa Komorom i državnom Agencijom za promociju stranih investicija (FIPA) s ciljem prikupljanja i analize svih neophodnih podataka za ulazak na novo tržište, a evo tek ove godine, za nekoliko mjeseci, oni otvaraju svoju prvu poslovnicu u Banjoj Luci.

Trenutno, ambijent za dolazak stranih investitora nije povoljan i zbog toga što naš obrazovni sistem u posljednjih nekoliko godina nije bio usklađen sa stvarnim potrebama privrede, tako da sada, pored nedostatka, imamo i veoma nepovoljnu kvalifikacionu ponudu radne snage. Osim toga, zbog izraženih migracionih procesa osjeća se nedostatak radne snage u svim oblastima privrednih aktivnosti u našoj zemlji, pa tako i u obućarskoj industriji. Nažalost, nedovoljna ponuda radnika generalno može u narednom periodu dovesti i do zastoja u razvoju privredne djelatnosti kod nas.

U ovom trenutku nije izvjesno preseljenje proizvodnih pogona nekih renomiranih svjetskih brendova u BiH, izuzev preusmjeravanja proizvodnje prema domaćim dobavljačima ukoliko se asortiman i kvalitet usluge još više poboljša“, zaključuje Pozderac.

 

 

 

PREKOArmin Zeba
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here