Nastavnica engleskog na porodiljskom odsustvu, Tatjana Bakalčuk i njen muž Vjačeslav, radiofizičar, jednog su dana, u proljeće 2004. godine, shvatili da na svojim poslovima ne zarađuju dovoljno novca da bi mogli pokriti sve troškove nastale rođenjem sina, a rješenje su vidjeli u pokretanju internetske trgovine sa odjećom. Bio je to odličan izbor područja za zaradu, budući da nije bilo gotovo nikakve konkurencije. Čak i danas, Rusija je jedan od posljednjih velikih frontova koje internetska trgovina tek treba osvojiti kako treba: prema septembarskom izvještaju Morgan Stanleya, rusko tržište e-trgovine posljednje je među velikim tržištima u razvoju bez dominirajućeg prodavca.
Bakalčukovi su u početku naručivali proizvode od njemačke kataloške prodaje Otto Group, te ih nudili na ruskom tržištu postavljajući skenirane kataloške fotografije na svoju web stranicu. Zanimljivo je da je njemačka kompanija nekoliko godina potom i sama pokušala stupiti na rusko tržište, ali je na kraju odustala zaključivši da u Rusiji jednostavno ne postoji kultura online kupovine, kao i da su poštanske usluge lošije od onih na zapadu Evrope. No, prijetnja koju je predstavljao ulazak Otto Group u Rusiju natjerala je Tatjanu Bakalčuk da se okrene direktnim ugovorima s brendovima te danas, za razliku od drugih velikih online trgovina na istom tržištu koje preprodaju tuđu robu, direktno prodaje robu poznatih brendova iz vlastitog skladišta.
Prijatelj iz teretane
Ljubiteljica odjeće u živim bojama, Bakalčuk, tada dvadesetosmogodišnjakinja, svoju je kompaniju nazvala Wildberries, po raznobojnom šumskom voću. Tatjana je bila i prvi kupac u vlastitoj kompaniji, najprije provjeravajući kako sistem radi, a potom je sama moskovskim kupcima dostavljala poručeno koristeći javni prijevoz, autobuse i podzemnu željeznicu. Tatjanin i Vjačeslavov stan uskoro je sve više postajao nalik na skladište te se pojavila potreba za makar još jednim parom ruku. Za pomoćnika su angažirali Vjačeslavovog prijatelja iz teretane, Sergeja Anufrijeva i u istom sastavu su nastavili voditi kompaniju do današnjeg dana. Ipak, od prvog dana do danas, Tatjana je jedina, stopostotna vlasnica Wildberriesa.
Poslije prvih nekoliko mjeseci od lansiranja Wildberriesa, broj narudžbi je narastao do broja koji Tatjana sama više nije mogla pokrivati te je unajmila prve dostavljače robe. Istovremeno, zalihe robe prijetile su da zatrpaju stan Bakalčukovih pa je trojac unajmio podrumski prostor u zgradi obližnjeg instituta da bi imao gdje smjestiti sve veće gomile kutija i kesa. No, brzi rast kompanije teško su uspijevali pratiti. „Svaki put bismo preselili robu u novo skladište koje je nudilo dovoljno prostora da se u njemu odigra fudbalska utakmica, misleći da ćemo sad biti mirni godinama. Par mjeseci kasnije, trebali smo dodatan prostor“, ispričala je Bakalčuk za Bloomberg.
Već početkom 2005. godine, Wildberries je raspolagao kancelarijom, velikim skladištem, prvim radnicama i radnicima, programerima i web dizajnerima te zaposlenima u pozivnom centru. Tatjana Bakalčuk je prve reklame za Wildberries postavila na web stranici Passions.ru, a za 1.500 rubalja mjesečno koliko je promocija koštala, njena kompanija je smjesta dobila kupce. Prva prekretnica uslijedila je 2008. godine, kada je globalna finansijska kriza ostavila Adidas s hrpom neprodanih zaliha odjeće i patika, vrijednom više od milion eura. Bakalčuk je u tome vidjela svoju šansu te uz pomoć kredita kupila sve neprodane zalihe i naredne dvije godine prodavala tu robu na Wildberriesu.
Malo po malo, Wildberries je postala prva velika internetska prodavnica u Rusiji, a danas je jedna od četiri najvrijednije kompanije u ruskom internetskom prostoru. Osim ranom prepoznavanju potencijala online kupovine, Wildberries svoj uspjeh može zahvaliti i novim mogućnostima koje je ponudio ruskim kupcima, poput kupovine na rate svih proizvoda skupljih od 1.000 rubalja, što je oko 15 dolara. Kupci su robu mogli plaćati po pouzeću, a dostava na adresu koju im je Wildberries garantirao bila je daleko bolja od usluga ruske pošte. Osim toga, kompanija Tatjane Bakalčuk bila je i prva u Rusiji koja je uvela jedinstveni iznos poštarine bez obzira na dio zemlje iz kojeg naručujete, a potom i besplatnu dostavu širom zemlje.
Vožnja superbrzim vozom
I možda najvažnije od svega, Bakalčuk je našla rješenje za najčešću brigu koja prati kupovinu odjeće i obuće putem interneta – da vam veličina neće odgovarati – te kupci na Wildberriesu mogu izabrati nekoliko veličina istog proizvoda, isprobati ih po dostavi, a potom kupiti odgovarajuću veličinu. Postepeno, Wildberries je proširivao ponudu robe sa prvobitne odjeće i obuće na niz potrepština te se danas na ovoj web stranici mogu kupiti kućanski aparati, knjige, sportska oprema, igračke, nakit, kozmetika i hrana, koji se protežu na više od 15.000 brendova. Podaci za 2018. godinu govore da Wildberries u prosjeku dnevno dobije 400.000 narudžbi.
Wildberries trenutno radi na velikom prodoru u područje mobilnih telefona i druge elektroničke robe, premda odjeća i obuća kompaniji još uvijek obezbjeđuju čak 70 posto prihoda. Na tržištu na kojem je trenutno prisutna, u Rusiji i u nekoliko susjednih zemalja, kompanija robu razvozi uz pomoć više od 600 kamiona i kombija, a širom tog prostora postoji i oko 1.700 Wildberries prostora za preuzimanje naručene robe, u kojima kupci u svlačionicama mogu probati odjeću i vratiti je ukoliko im ne odgovara. Prošle jeseni, sjedište kompanije preseljeno je iz predgrađa Moskve u centar grada. „Ponekad mi sve ovo izgleda kao vožnja superbrzim vozom, bez šanse da iskočim“, priznala je Tatjana Bakalčuk za Bloomberg.
Za Wildberries koja danas zapošljava 20.000 ljudi i djeluje na prostoru Rusije, Bjelorusije, Kazahstana, Kirgistana i Armenije, praveći planove za širenje po Evropi, 2017. godina je bila naročito plodonosna. Forbes navodi da je na Crni petak u novembru 2017. Wildberries primio 1,1 milion narudžbi. Prihod trgovine porastao je sa 69 milijardi rubalja ili 1,1 milijarda dolara na 120 milijardi rubalja, odnosno 1,8 milijardi dolara u 2018. U čitavoj 2017. godini, Wildberries je primio oko 80 miliona narudžbi. U februaru 2019. vrijednost kompanije je, prema navodima američkog lista, iznosila 1,2 milijarde dolara, što je dovelo Wildberries na četvrto mjesto najvrijednijih internetskih kompanija u Rusiji, poslije Yandexa, Mail.ru i Avita.
Sve navedene kompanije iza sebe imaju ili banke ili milijardere, ali je slučaj Wildberriesa definitivno poseban, jer se iza njega nalazi majka četvoro djece koja je kompaniju pokrenula iz svog stana, za vrijeme porodiljskog odsustva, uz pomoć supruga. A možda je upravo to tajna uspjeha njene kompanije: Bakalčuk je Wildberries pokrenula dobro upućena u potrebe brojnih ljudi kakva je i sama bila, roditelja s ograničenim novčanim sredstvima za sve potrepštine i s malo vremena za obavljanje kupovine. S popularizacijom korištenja mobilnih uređaja i uvođenjem aplikacije koja omogućuje još lakšu i bržu kupovinu, kompanija novopečene ruske milijarderke je utvrdila put uspjeha.
Osim što je svoju osnivačicu i jedinu vlasnicu učinila milijarderkom, sa svojih dva miliona posjetilaca dnevno, kompanija Wildberries danas zauzima oko sedam posto ruskog tržišta online trgovine vrijednog 14 milijardi dolara, govore podaci Data Insighta, što kompaniju Tatjane Bakalčuk čini najvećom online prodavnicom u Rusiji. I premda njena dva najveća rivala, kineski AliExpress i ruski Yandex, imaju veći obim prodaje, oba samo preprodaju tuđu robu i nemaju vlastitih zaliha. Istovremeno, Amazon se još uvijek drži podalje od Rusije usljed političkih tenzija i logističkih izazova u zemlji s 11 vremenskih zona.
„Među ruskim online trgovinama, Wildberries se može pohvaliti najefikasnijom logistikom, kao i velikom bazom odanih kupaca“, istaknuo je Fedor Virin, partner pri Data Insightu u razgovoru za Bloomberg. Ali budući da je samoodrživa i ne ovisi o drugim izvorima finansiranja, ova kompanija je osjetljivija od kompanija s robusnijom finansijskom podrškom, poput AliExpressa, koji preprodaje robu uvezenu iz Kine, M.videa u vlasništvu milijardera Mihaila Gutserijeva ili Ozon.ru, iza kojeg stoji još jedan milijarder, Vladimir Evtušenkov. Na tržištu čiju četvrtinu kontrolira samo pet kompanija, „sigurno će biti spajanja, ostat će samo par velikih igrača“, smatra Virin.
