Nekako mi je, vremenom, postalo simpatično kako se donositelji zakona (čitaj izvršna i zakonodavna vlast u paketu) za promjenu zareza u zakonu, odluci, uredbi, pozivaju na evropske standarde, direktive, propise. Simpatično mi je kako pokušavaju ubijediti (više sebe, nego nas, čini mi se) da je ono što rade 100 posto ispravno, jer je u skladu sa evropskim standardima, direktivama, propisima… Nije valjda, dragi moji, da očekujete da vam predstavnici donositelja zakona koji se pozivaju na evropske šta god, zaista obrazlože do tančina standard, direktivu ili propis na koji se pozivaju.
Tako smo, nedavno, obaviješteni da je Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH uradio (potpuno) novi Nacrt zakona o PDV-u „i to na način da isti bude u potpunosti usklađen sa direktivom EU koja definira pravila poreza na dodanu vrijednost.“ Osim uvođenja novih obveznika u sistem plaćanja PDV-a, za privrednike suštinskih promjena u načinu funkcioniranja PDV-a nema.
I dalje će se PDV plaćati 10. u mjesecu i dalje će se plaćati na osnovu izdatog, a ne na osnovu naplaćenog računa, i dalje ostaje jedinstvena stopa od 17 posto.
Sve u skladu sa evropskim standardima, direktivama, propisima… Nažalost predlagatelja i donositelja zakonskih rješenje, evropski standadi i direktive su općedostupni, a evropska praksa je svakodnevnica poreskih obveznika u BiH.
Dakle, drugovi donositelji odluka (ne bilo vam mrsko) skinite zaštitne ambalaže sa vaših kompjutera i laptopa (službenih, bezbeli) i ukucajte PDV (iliti porez na dodanu vrijednost), a može i naprednija pretraga sa ukucavanjem VAT (value-added tax i ne, ne morate perfektno znati engleski, pomoći će i Google Translate) pa još dodajte EU (isto se piše i na našim i na engleskom jeziku.
Možda vas iznenadi podatak da se u 22 članice (dakle, većini zemalja EU) primjenjuje sistem naplate PDV-a po naplati računa. Načini i uvjeti realizacije ovog propisa razlikuju se od zemlje do zemlje, ali je cilj isti – pomoć, naročito, malim i srednjim preduzećima (u koja se zaklinjemo da su nam stub, oslonac, ama sve, razvoja).
Slijedeća stavka pretrage neka budu stope PDV ( VAT rate) u zemljama članicama EU. Vidjet ćete da se stopa PDV-a u EU kreće od 17 posto (u napaćenom Luxemburgu, koji pri tome ima još tri – niže – stope PDV) do 27 posto u Mađarskoj. Jedina članica EU koja nema diferenciranu stopu PDV-a je Danska, dok druge imaju dvije, tri ili četiri poput paćenika iz Luksemburga (gdje se živi od prosječne mjesečne crkavice veće od 4.300 eura). A nas uvjeravaju da se zemlje EU utrkuju koja će prije uvesti jedinstvenu stopu PDV pa stoga BiH ne treba uvoditi diferenciranu stopu PDV?!?
Dakle, drugovi i gospodo predlagatelji i donositelji zakona, potrudite se da njihovo donošenje obrazložite argumentima sa jasno naglašenim javnim, općim interesom. Litanija o poštivanju evropskih standarda, direktiva, propisa to nije. Naročito, kada se sve to evropsko poštuje samo u domenu – kozmetike.
){kind=link}