Dirk Nowitzki je revolucionirao košarku i doveo je do toga da NBA, najvažnija i najsnažnija liga na svijetu počne imitirati njegov stil igre. Proglašen je jednim od najboljih evropskih košarkaša svih vremena – a ipak, njemu sva ta slava nikad nije udarila u glavu i skroman je ostao sve do kraja svoje karijere u NBA ligi. Početkom aprila odigrao je posljednju utakmicu u hali Dallas Mavericksa. Nijemac je u pobjedi svog tima Mavericksa nad Phoenix Sunsima (120:109) upisao 30 poena uz osam skokova i tri asistencije.
“Kao što ste možda i očekivali, ovo je moja posljednja domaća utakmica. Imali smo mnogo uspona i padova, ali ste vi uvijek bili uz mene i podržali me. Ja to cijenim. Ovo je moja kuća, napustio sam Njemačku prije više od 20 godina i postao Teksašanin”, rekao je Nowitzki u oproštajnom govoru.
Okretni div
Kad su 19-godišnjeg Dirka 1998. godine otkrili Dallas Mavericksi, njihov trener Don Nelson i njegov sin i pomoćnik Donnie Nelson odmah su prepoznali potencijal koji leži u tom mladiću. Vidjeli su Nijemca visokog 2,13 metara koji potpuno sigurno pogađa obruč bez obzira iz koje udaljenost, pravog “diva” kakve su tada u Americi obično ostavljali pod košem u odbrani. Međutim, Dirk je imao i brzinu i pokretnost za protunapad kakva svojevremeno još nije bila viđena u NBA kod takvih igrača. Danas, pak, i visoki igrači moraju biti u stanju ubaciti „trojku” ako se uopće smiju nadati mjestu u nekoj boljoj momčadi. U Dallas Maverickse je trejdovan od Miwaukee Bukcsa, koji su ga draftovali 1998. godine. Sa Mavericksima iz Texasa, Nowitzki je kasnije ostvario neraskidivu vezu.
Njemački košarkaš karijeru je, pak, počeo mnogo ranije u DJK Wurzburgu klubu iz rodnog grada. Porijeklom iz sportske porodice, Novitzki se kao dječak bavio rukometom (otac bio reprezentativac) i tenisom, ali je ubrzo zbog svoje visine postao “čudan” pa se okrenuo košarci koja mu je kasnije preokrenula život.
Nakon što se pridružio košarkaškom klubu DJK Wurzburg, privukao je pažnju bivšeg košarkaškog reprezentativca Holgera Geschwindnera. On je odmah opazio Dirkov talent te se ponudio da ga individualno trenira dva do tri puta sedmično. Dobio je dozvolu njegovih roditelja da radi sa 15-godišnjim Dirkom malo drugačije nego što je to bilo uobičajeno i stavio ga je pod zahtjevan program. Geschwindner je smatrao rad na snazi i taktici nepotrebnim, pa je Dirk više vježbao svoj šut i preciznost, a manje taktičke pozicije i ostalo. Trener ga je čak poticao da svira neki instrument i čita knjige kako bi što više izgradio svoju ličnost. Nakon godinu dana, Geschwindner je bio impresioniran njegovim napretkom.
“Moraš da odlučiš da li želiš igrati sa najboljima na svijetu ili ostati lokalna zvijezda. Ako želiš ovo drugo, prestat ćemo sa treninzima, a ako želiš igrati sa najboljima, moramo trenirati svakog dana”, rekao je tada Nowitzkom.
Dirk je izabrao put ka zvijezdama. Geschwindner ga je pustio da trenira svaki dan u sedmici s igračima DJK Würzburg i budućim reprezentativcima Demondom Grinom i Robertom Garetom te je 1994. godine kao 16-godišnjak izborio mjesto u momčadi ovog kluba, odnosno postao prvotimac njemačkog drugoligaša. Njegov prvi trener ispratio je Geschwindnerov sistem i koristio Dirka kao nisko krilo umjesto centra kako bi unaprijedio svoj šut. Međutim, mladi Dirk je uglavnom bio rezerva šestoplasiranog tima lige. Već u sljedećoj sezoni postao je starter i redovno bilježio dvocifren efekat na utakmicama, a kada je postigao 26 poena na jednom meču kojem je prisustvovao Dirk Bauerman, njemački selektor je rekao da je Nowitzki najveći talenat u posljednjih 10-15 godina.
To nije ostalo nezapaženo ni van Njemačke. FC Barcelona Basquet ga je željela 1996. godine, ali je on odbio poziv jer je želio da završi školu koju je završio kao odličan učenik, ali je imao obavezu da odsluži vojni rok. Godinu kasnije, 1997. godine učestvovao je na meču Hoop Heroes Tour sponzoriranom od strane Nikea i za 30 minuta nadigrao NBA zvijezde poput Scottiea Pippena i Charlesa Barkleya preko kojeg je čak i zakucao.
“Ko si dođavola ti?! Visok si 210 cemtimetara, šta ćeš ti u prokletoj vojsci?! Ako želiš u NBA pozovi me”, čudio se Barkley poslije pomenute egzibicije, te je pozvao kompaniju Nike i rekao da će dati Dirku šta god želi samo da ga ubijede da dođe u Ameriku. Od tada je započela velika borba evropskih, ali i NBA klubova za mladog Dirka.
Najlojalnija zvijezda
Dok su druge zvijezde NBA pred očima na prvom redu imale svoju vlastitu slavu i rekorde, Nowitzki tu izgleda potpuno nepretenciozno. Bilo je dirljivo vidjeti Nowitzkog koliko se obradovao zvijezdama košarke iz prošlih dana koji su došli na njegov oproštaj. Igrači čije je postere kao dječak imao u svojoj sobi, Scottie Pippen, Charles Barkley, Larry Bird, Shawn Kemp i Detlef Schrempf, okupili su se da bi ukazali poštovanje legendi koja je nastala.
Nowitzki je u svojoj košarkaškoj karijeri osvojio mnoge nagrade i priznanja, a neke od njih su doista izuzetne. Bio je najvredniji igrač Lige godine 2007.godine, četiri godine kasnije bio je prvak NBA sa Mavericksima i najvredniji igrač završne serije.
Sa klubom iz Texasa Nowitzki je zvjezdane trenutke doživio 2011. godine. Tada je odveo Dallas do naslova šampiona NBA i ponio titulu najkorisnijeg igrača (MVP) finalne serije. Čak 13 puta je učestvovao na NBA All-staru. Sa reprezentacijom Njemačke je također imao dosta uspjeha. Osvojio je svjetsku bronzu 2002. godine, kada je proglašen za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, a tri godine kasnije evropsko srebro. I na tom takmičenju je izabran za najboljeg igrača
Brojke Nowitzkog na kraju njegove karijere govore sve. Skupio je više od 31.000 bodova, blizu 11.000 Rebounds, preuzetih lopti nakon neuspjelog bacanja i 3.000 asistencija. Povrh toga, ima više od 1.000 blokada i otetih lopti. Sa takvom raznolikošću se ne mogu pohvaliti ni najveći u NBA. Nowitzki je na šestom mjestu po broju osvojenih bodova u historiji te lige.
Kada je riječ o skromnosti, primjernosti, realnosti i lojalnosti zaslužio je još mnoge nagrade. Čak 21 godinu igrao je za Maverickse. Ni jedan drugi igrač nije izdržao toliko sezona u NBA, a Nowitzki je sve vrijeme ostao vjeran majici samo jednog kluba.
Također, zaradio je više od 250 miliona dolara u karijeri, ali mogao je mnogo više.
Naime, tokom karijere ostavio je Mevericksima skoro 80 miliona dolara koje je mogao uzeti kroz maksimalne ugovore, kako bi tim imao mogućnost dovesti igrače koje želi. Skoro cijelu karijeru igrao je na “popustu” pa čak i posljednjih sezona.
Ipak, nije uvijek bio zaštitni znak Meveriksa. Ako sada ne možete ni zamisliti NBA igrače da moraju čekati da se završi nečiji “termin” kako bi trenirali – to je bilo normalno za Novickog.
U prvoj sezoni dosta je trenirao u Landry centru, u sali Kliničkog centra Baylor univerziteta.
“Igrali smo 50 utakmica za oko 40 dana. Trener Nelson me u nekima nije ni uvodio, a takve stvari izazivaju sumnju u sebe kod svakog igrača. Nastavio sam da radim sa prijateljima poslije treninga. Bilo je večeri kada smo imali samo pet minuta na parketu jer su članovi kluba koristili teren. Oni izađu da odmore, mi uletimo pa se opet sklonimo. Bilo je to drugačije vreme, ali mi je drago zbog toga”, rekao je Dirk evocirajući uspomene.
Ti večernji treninzi postali su tradicija za ovog igrača. Čak i kada je postao redovni All Star i jedan od najboljih šutera NBA lige, provodio je hiljade sati u mračnim salama širom SAD.
