Ima li mene (moje stranke, lidera, ideologije) tu?

(...ili kako do boljeg poslovnog ambijenta sa aktuelnim parlamentarcima)

70
Aida Delić

Svi oni koji se bave ozbiljnim (privatnim) biznisom, barem u Federaciji BiH (a, koliko znam, ništa bolje nije ni u Republici Srpskoj) imaju razloga ozbiljno biti zabrinuti za budućnost biznisa u našoj zemlji. To je ocjena, dragi moji, svih onih koji su (u ulozi posmatrača) imali priliku slušati raspravu tokom tematske sjednice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH o pripremljenim inicijativama i zakonskim prijedlozima koje je Parlamentu FBiH uputilo Udruženje poslodavaca FBiH.

Uz časne izuzetke, dojam je da većina zastupnika koji su učestvovali u raspravi nisu napravili ni minimalan napor da pročitaju inicijative i prijedloge (materijali su im, je li, kako nalaže parlamentarna procedura dostavljeni ranije). Odsustvo odgovornosti za javno izgovorenu riječ, nepoznavanje materije o kojoj raspravljaju (da se razumijemo, ne moraju znati, ali onda barem ne bi trebali učestvovati u raspravi o onome što ne znaju), manje-više otvoreno nametanje ličnih, stranačkih i dnevnopolitičkih interesa na razini ucjene (podržat ću pod uslovom da…) Svega se tu moglo čuti.

Tako će se jedna od parlamentarnih zastupnica usprotiviti da se u FBiH smanjii porez na dobit, u potpunosti zanemarujući činjenicu da se prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o porezu na dobit FBiH traži  „uvođenje poreskih olakšica po osnovu reinvestiranja, zapošljavanja lica sa invaliditetom i novog zapošljavanja, uvođenje poreza na dividendu“, a ne smanjivanje poreza. Kao argument za svoje zalaganje, zastupnica će izreći tvrdnju da je u zemljama regiona porez na dobit dvostruko veći nego u BiH. Kada joj napomenete da nije u pravu, jer u Crnoj Gori npr. porez na dobit iznosi devet, u Srbiji 10, Hrvatskoj 12 i 18 posto, da ne spominjemo da svaki od tih zakona ima neke vrste olakšica upravo po osnovama koje se traže izmjenama i dopunama Zakona, njen odgovor je „Pa mora i država od nečega živjeti“.

A, država su, valjda, oni (ako ćemo parafrazirati čuvenu rečenicu Luja XIV iz 17. stoljeća „država, to sam ja“) – zastupnice i zastupnici.

Ovaj primjer samo je ilustracija o učesnicima (ponavljam, uz časne izuzetke)  parlamentarne rasprave o zakonskim rješenjima koja bi trebala rasteretiti privredu i poboljšati poslovni ambijent, što bi opet dovelo do većeg priliva stranih investicija, otvaranja novih radnih mjesta, smanjenja sive ekonomije. I, na kraju, za naše drage budžetlije najvažnije, do povećanog priliva u budžete na svim nivoima.

Ovako smo, umjesto argumenata, uglavnom slušali raspravu čija je zajednička odrednica IMT (Ima li mene – moga lidera,stranke, ideologije tu?)

Vlada FBiH će za nekih 50-ak dana predložena zakonska rješenja dostaviti u parlamentarnu proceduru. Valjda će do tada zastupnici pročitati materijale, raspitati se kod onih koji  najbolje osjećaju posljedice (sadašnjih) loših rješenja šta bi im značile izmjene i dopune ili donošenje novih zakona… I, demantovati moj pesimizam sa početka teksta.

 

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here