Golovi ne znače i rast dionica

Da prihodi od zarade fudbalskih klubova nisu rezervirani samo za njihove vlasnike – mahom oligarhe i tajkune, znaju svi oni koji potvrđuju da uspjeh na terenu može značiti i uspjeh na berzi, ali to ipak nije pravilo.

105

U medijima je nedavno odjeknula vijest da su dionice fudbalskog kluba Juventus pale za oko 10 posto, odnosno blizu 140 miliona eura, nakon što je ovaj klub poražen u prvom meču osmine finala Lige prvaka od Atletico Madrida. Juventusu se slična stvar desila i u oktobru prošle godine kada su im dionice oslabile zbog optužbi da je Cristiano Ronaldo silovao Amerikanku Kathryn Mayorgu. Ipak, treba reći da je Juventus u prošloj godini imao značajan porast dionica nakon transfera Cristiana Ronalda u klub, a berzanska vrijednost tada im je porasla za 26 posto, odnosno sa 620 miliona na 825 miliona eura. Oni koji poseduju dionice Juventusa sada ne mogu baš da slave.

Razvoj na berzi

Dok su bh. klubovi organizirani kao udruženja građana, pri tom se u većini njih ne zna ko su udruženi građani i kako ostvaruju prava i obaveze koja im po osnovu članstva pripadaju, a zbog toga i nagomilanih dugova izostaju ozbiljna ulaganja u domaći sport – u Engleskoj su naprimjer svi profesionalni fudbalski klubovi privatizirani, a više od trećine listirano je na nekoj berzi. Slično je i u ostalim zemljama.

Profesionalni fudbalski klubovi se i prije listiranja na berzu ponašaju kao preduzeće, što znači da im je, osim sportskih rezultata, cilj i ostvarivanje dobiti, a država gotovo i da nema vlasnički udio. U skladu s tim, novac prikupljen na berzi koristi se za pojačanja, razvoj kluba, ali i za ulaganje u novi kapital. Cilj izlaska na berzu je da se zadrži ili vrati stara slava i omogući klubu efikasno i profitabilno poslovanje. Nakon izlaska na berzu klub je obavezan da na svom sajtu i na sajtu berze objavljuje sve finansijske izvještaje, materijale za skupštinu, odluke i zapisnike sa sjednica skupštine dioničara i druge podatke koji mogu imati utjecaja na kretanja cijene dionica (zamjena članova UO, zalaganje imovine za uzimanje kredita, isplata dividende, značajnije promjene vlasništva i sl.). Vijesti, rezultati i bilansi kluba dostupni su na finansijskim portalima i tako se, osim navijača, o stanju u klubu informiraju i berzanski posrednici, analitičari i ulagači koji traže prilike za ulaganja.

Za razliku od najvećeg broja kompanija koje kotiraju na berzi, gdje najave novog proizvoda u koji se polažu velike nade nedvosmisleno ukazuju da će uslijediti rast prihoda, rezultat u igri i poslovni rezultat fudbalskog kluba nekada ne moraju ići u istom smjeru, zbog čega ulagači mogu biti obmanuti. Prije svega, iako se čini da se već neko vrijeme u fudbalu baš sve vrti oko novca, iako ulaznice za utakmice Lige prvaka iz sezone u sezonu dostižu rekordno visoke iznose, kao i zarada od prodaje sve skupljih dresova i zastava, većina klubova ima ogromne neto gubitke i njihova sudbina je dalje uslovljena spremnošću njihovih bogatih vlasnika na darežljivost kojom će finansirati potrošnju.

Kretanje cijena

Odluka o kupovini dionica nekog kluba uslovljena je njihovom cijenom. Stoga je nakon informacije o dostupnosti dionica za javno trgovanje neophodno provjeriti t i samu cijenu, ali i njeno historijsko kretanje. Bez obzira da li je cijena dionice niska ili visoka, prethodno kretanje daje uvid u njenu promjenjivost, a time i vjerovatnoću da se na njoj zaradi. Primjera radi, ako se dionice nekog kluba koje koštaju između 10 i 20 dolara od početka do kraja prethodne sezone nisu promijenile više od jedan odsto, odnosno ukoliko razlika između dviju sezona nije veća od tri odsto, ulazak u takvu tržišnu igru se ne isplati ukoliko nije riječ o kupovini velikog broja dionica, jer se u suprotnom pokrivaju tek transakcioni troškovi, a ulagač ostaje na nuli. Ono što je važno znati je da je odluka većine fudbalskih klubova da dioničarima ne isplaćuju dividendu čak i kada ostvare veliku zaradu, jer se najveći dio dodatnih sredstava reinvestira u dalji razvoj. Arsenal dioničarima nije isplaćivao dividendu više od 30 godina. Ukoliko očekujete redovni povrat uloženih sredstava, bolje je na vrijeme odustati od kupovine dionica kluba i potražiti kompanije koje imaju drugačiju poslovnu politiku.

Dionice navijačima

Potreba za alternativnim izvorom prihoda navela je brojne poznavaoce fudbala, ali i one koji mnogo manje znaju o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu da početak svake nove sezone doživljavaju i kao vrijeme u kojem će uloženi novac uvišestručiti onoliko koliko bude određeno kladioničarskim kvotama. Međutim, kladionice nisu jedino mjesto gdje postoji mogućnost zarade povezana sa omiljenim klubom i njegovim uspjehom. Mjesto gdje je također potrebno nešto znanja, malo rizika i mnogo sreće je berza, a fudbalski klubovi dio su ponude. Većina fudbalskih klubova je u potpunom privatnom vlasništvu, zbog čega do njihovih dionica nije moguće doći, međutim, neki su dostupni svima, a među njima su Manchester United, Arsenal, Celtic, Birmingham City, Galatasaray, Fenerbahce, Besiktas, AS Roma, Lazio, Juventus, Borussia Dortmund, Ajax, Sporting…Kao što se i kod kompanija čija cijena dionica iznosi nekoliko stotina ili hiljada dolara većina ulagača odlučuje za kupovinu frakcija koje se odnose na onaj dio akcije koliko je njene novčane protuvrijednosti izdvojeno, tako i znatan broj evropskih klubova koji se kotiraju na berzi omogućava opciju Fanshare, doslovno – akcije fanova. Riječ je o šemama koje omogućavaju pristupačniju kupovinu vlasničkog udjela namijenjenu upravo navijačima koji žele da sa svojim klubom budu povezani i na ovaj način. Budući da klubovi ne isplaćuju dividende, jedina šansa za zaradu novca ostaje kroz mogućnost da se dionice prodaju skuplje od cijene po kojoj su kupljene. Najveći uticaj na cijenu dionica uglavnom imaju glasine o preuzimanju, a najunosnije vrijeme za zaradu je između njihovog pojavljivanja u javnostii zvaničnog potvrđivanja, odnosno demantiranja. Zato, od kupovine dionica klubova mnogo veću korist imaju kratkoročni špekulanti nego dugoročni investitori, ukoliko nije riječ o većinskim vlasnicima kluba.

Berzanski trendovi

Najveće interesiranje na tržištu vlada za akcije Manchester Uniteda. Većina ulagača vođena je ako ne navijačkom, onda svakako fudbalskom logikom da će imati izvanrednu sezonu i tako im donijeti zaradu. Cijena akcija Manchester Uniteda na Njujorškoj berzi kotira pod oznakom MANU od početka ove godine kretala se između minimalnih 18,45 i maksimalnih 21,21 dolar, koliko je dostigla do kraja februara. Klub se prvo našao na Londonskoj berzi 1991. godine, ali je tada prodata tek polovina od predviđenih dionica. Manchester United izbrisan je sa Londonske berze 2004. godine kada je počelo preuzimanje vlasništva koje je okončano u maju 2005. godine i kada je 98 odsto udjela pripalo porodici Glejzer. Nakon toga je 2012. godine deset odsto dioničkog kapitala ponuđeno javnosti. Fiskalna godina MANU traje od 1. jula do 30. juna, a ulagačima do sada nije isplaćivana dividenda. Potpuno suprotno od MANU, pozicioniran je Arsenal, za čije akcije je potreban veliki kapital, a ulazak u tržišnu igru praktično nemoguć bez 15.000 funti.

Arsenal, međutim, nudi mnogo povoljniju Fanshare šemu, koja svakog mjeseca donosi određeni procenat zarade, što ovu mogućnost čini znatno unosnijom od kupovine dionica klubova poput MANU. Nakon što ulagač neprestanim reinvestiranjem dostigne vlasnički udio od jedne cijele dionice, on stiče pravo da bude pozvan na godišnju skupštinu dioničara, međutim, njegova mogućnost da pojedinačno utiče na donošenje odluka je zanemarljiva.

 

 

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here