Granica između euforije i depresije malo gdje je tako tanka kao u Bosni i Hercegovini. Ta činjenica, koja se gotovo na dnevnoj bazi potvrđuje u praktično svim društvenim segmentima, na ekonomskom polju u zadnje vrijeme najizraženija je u kontekstu procedure za dobivanje njemačkih radnih dozvola. Nakon što je krajem prošlog ljeta, usljed potpuno pogrešnog tumačenja najavljenog zakonskog uobličavanja njemačke useljeničke politike, bosanskohercegovačka javnost izbombardirana euforičnim dezinformacijama da će Njemačka ukinuti vize za radnike iz BiH i ostalih balkanskih zemalja, uslijedili su “rikošeti“ u vidu paničnih upozorenja da će to dovesti do teške nestašice radne snage na domaćem tržištu rada. Glas razuma prevladao je tek dolaskom jeseni, kada su se strasti smirile nakon što su i optimisti i pesimisti bez pokrića napokon pročitali predloženi njemački zakon o useljenicima i izbjeglicama te shvatili da ukidanje deficitarne liste, ukidanje suglasnosti njemačke Agencije za rad za strukovne poslove i ukidanje prednosti Nijemaca i građana Evropske unije pri zapošljavanju, ni slučajno ne znači ukidanje radnih viza za Bosance i Hercegovce i ostale Balkance, već, naprotiv, potencijalno slabljenje njihovih šansi za zapošljavanje u Njemačkoj, budući da se navedenim zakonskim prijedlozima tamošnje tržište rada otvara više ne samo za radnike iz balkanskih, nego iz svih neevropskih zemalja, odakle je tu privilegiju do sada uživao samo visokoobrazovani kadar.
Realan problem
Realisti, pak, koji vjeruju svojim očima, a ne toplo-hladnim senzacionalističkim akrobacijama kvazimedija i kvazistručnjaka, sve to vrijeme upozoravali su na realan problem sa zapošljavanjem bh. građana u Njemačkoj – usporenu dinamiku izdavanja viza za detaširane radnike.
“Problemi sa izdavanjima viza za detaširane radnike počeli su 2016. i eskalirali krajem iste godine. U februaru 2017. komorski sistem BiH alarmirao je nadležne državne institucije – Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Vijeće ministara i Ambasadu Njemačke u BiH, tražeći da se uključe u rješavanje problema sa dobijanjem viza za detaširane radnike.
I, tako dvije godine, koristeći sve raspoložive komunikacijske kanale, brojne sastanke sa predstavnicima ministarstava, Ambasade, privrednicima koji koriste detašman, tražili smo izlaz iz ove situacije u uvjerenju da je rješenje vrlo jednostavno“, podsjeća u izjavi za Business Magazine Mirsad Jašarspahić, predsjednik Privredne komore FBiH, koja je krajem februara ove godine ponovo intenzivirala svoja nastojanja za barem ublažavanje ovog problema kojim je najviše pogođena bh. građevinska industrija, uputivši poziv članovima Predsjedništva BiH, predsjedavajućem Vijeća ministara BiH, te državnim ministrima vanjskih poslova i vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, za zajedničku konkretnu akciju radi otklanjanja ove svojevrsne blokade u angažmanu domaćih firmi i radnika na njemačkom tržištu, pritom sugerirajući i konkretno rješenje u vidu razdvajanja detaširanih radnika od ostalih aplikanata za njemačke za vize, po uzoru na model koji se primjenjuje u Srbiji.
“Početkom 2016. godine, zbog primjene novog, online načina zakazivanja termina za razgovor o dobijanju vize u Njemačkoj ambasadi javili su se prvi problemi i Ambasada je postala usko grlo. U tom periodu započela je realizacija Programa za zapadni Balkan, kojim je, najkraće rečeno, omogućena ekonomska migracija radnika sa ovog područja, kojom je osiguran ulazak u Njemačku za sve balkanske radnike koji imaju poznatog poslodavca u toj zemljij. Prema raspoloživim informacijama, broj izdatih viza u 2016. je udvostručen u odnosu na 2015. godinu. Zbog velikog broja zainteresiranih, jasno je da je broj evidentiranih termina iznad tehničkih mogućnosti Ambasade Njemačke. Slične ili iste probleme imaju njemačke ambasade i u zemljama okruženja.
Na takvoj elaboraciji Ambasada Njemačke temelji odgovor da se ne može ništa učiniti po našim molbama da se riješi problem s vizama za detaširane radnike. Kao rješenje, dobili smo instrukciju da firme usklade ugovaranje poslova sa dinamikom osiguravanja viza .
Bez namjere da se upušta u rješavanje ovih evidentnih problema koje imaju u Ambasadi, komorski sistem BiH traži da se odvojeno od ostalih rješava problem detaširanih radnika, jer pravo na rad za detaširane radnike u Njemačkoj osigurano je međudržavnim sporazumom između Njemačke i Bosne i Hercegovine. Na temelju tog međudržavnog sporazuma, koji je na snazi od 1995. godine, utvrđena je godišnja kvota od 2.000 radnih dozvola, koje se koriste po posebno propisanoj proceduri, gdje je izdavanje radne vize završni korak tehničke prirode. Time se poslodavcima iz BiH garantira mogućnost ugovaranja poslova u Njemačkoj, na čijoj realizaciji će biti uposleno 2.000 bh. radnika.
U protekle dvije godine onemogućen je rad za 350 radnika na godišnjem nivou zbog problema sa terminima, koji je moguće jednostavno riješiti. Kao što rekoh, potrebno je samo iz sistema online zakazivanja termina za podnošenje zahtjeva za vize izuzeti detaširane firme, koje su po svojoj suštini, temeljem međudržavnog sporazuma između BiH i Njemačke, izuzete iz redovnih procedura. Takav model se već uspješno primjenjuje u Srbiji, pa ne vidimo nijedan valjan razlog da se ne primijeni i u Bosni i Hercegovini “, elaborira Jašarspahić, uz opasku da je komorski sistem BiH u potpunosti na raspolaganju i spreman uključiti se u realizaciju predloženog modela.
Predugo čekanje
Na pitanje o tome u kojoj mjeri odgovornost za ovakvu situaciju eventualno leži i na drugoj strani – bh. kompanijama koje dobivaju poslove u Njemačkoj, odnosno da li bi i one mogle biti ažurnije u apliciranju za vize, Jašarspahić ne ostavlja ni najmanje mjesta za bilo kakve dileme, odgovarajući apsolutno odrično.
“Bh. kompanije ne mogu biti odgovorne za ovu situaciju, zato što svaka kompanija na godišnjem nivou raspolaže odobrenim kontingentom, što znači da joj je dodijeljen određeni broj dozvola, u skladu sa konkursnom procedurom. Sljedeći korak je ugovaranje posla sa njemačkim partnerom, na koji dobiva saglasnost u Komori, a onda ugovor i saglasnost dostavlja u Njemačku, na odobrenje ugovora i izdavanje radnih dozvola. Po preuzimanju radnih dozvola za svakog uposlenika koji će biti angažiran na realizaciji ugovora, podnosi se zahtjev za izdavanje vize.
Tada nastaje problem – nema termina da biste uopće dostavili zahtjev za vizu, termin se čeka u prosjeku dva-tri mjeseca, što evidentno ugrožava realizaciju ugovora, a poslodavac nosi rizik kaznenih bodova, gubitka posla, gubitka povjerenja na tržištu…“, potcrtava Jašarspahić, uz žaljenje konstatirajući da ni posljednji apel Komore nije naišao na plodno tlo ni u jednoj od nadležnih bh. institucija.
“Reakcija institucija kojima je upućeno pismo-urgencija za sada je izostala, osim od ministra vanjskih poslova Igora Crnatka, koji je putem medija poručio da je riječ o pitanjima iz isključive nadležnosti institucija Njemačke i Ambasade Njemačke u BiH, čime je pokazao da ili nije pročitao naš dopis ili nije shvatio njegov tekst, kao ni značaj još uvijek aktuelnog međudržavnog sporazuma. Pitanje na ovu reakciju je: Ko je onda u BiH nadležan da komunicira sa ministarstvima vanjskih poslova bilo koje zemlje pa i Njemačke i njihovih ambasada u BiH?“, pita se Jašarspahić.
Iz Ambasade Njemačke u BiH za Business Magazine aktuelne probleme sa dobijanje njemačkih viza za detaširane bh. radnike kratko komentiraju konstatacijom da su “termini dostupni u online sistemu za zakazivanje termina osam do deset sedmica unaprijed“.
“Usljed povećane potražnje za terminima, ali i zbog porasta zloupotrebe zakazivanja termina od strane agencija, trenutno može doći do zagušenja termina.
Ambasada kontinuirano radi na optimizaciji procesa s ciljem da se vrijeme čekanja na termin dodatno skrati“, napominju iz Ambasade.
