Zildjian – 400 godina muzičke alhemije

Zildjian činele su se u SAD pojavile u zlatno doba džeza, ali je kompanija koja ih proizvodi osnovana skoro 400 godina ranije, kada je tajnim procesom proizvedena nova legura za dvor sultana Osmana Drugog, vladara Osmanskog carstva.

23
Zildjian

Ako ste malo strastveniji ljubitelj i poznavatelj muzike, vjerovatno ste se susreli i sa imenom Zildjian (čita se Zilđan). Ova izvorno turska kompanija najstarija je muzička kompanija na svijetu i najstarija porodična kompanija u Americi, čija tradicija seže unazad skoro 400 godina. Zildjan je apsolutni lider u svijetu perkusija, udaračkih instrumenata, odnosno u oblasti proizvodnje činela. Danas je na čelu kompanije Craigie Zildjian iz četrnaeste generacije nasljednika i osnivača Avedisa Prvog, a u posao su uvedeni i članovi petnaeste generacije.

Alhemija Carstva

Začetak historije kompanije Zildjian može se upratiti još s početka 17. stoljeća. Prva pominjanja datiraju još iz 1618. godine, a začetnik cijelog posla bio je armenski kovač 22-godišnji Avedis Prvi, koji je po zanimanju bio ni manje ni više nego alhemičar. On je, tragajući za onim za čim svi alhemičari tragaju, da od metala napravi zlato, došao do legura lima i bakra koje su izlivene u “tanjire” bile izuzetnih zvučnih karakteristika. Ipak, suočio se sa problemom jer nisu bile izuzetno izdržljive i otporne na udarce.

“Legura je bila veoma krhka i lomila se”, kaže Pol Fransis, direktor istraživanja i razvoja u Zildjianu.

Onda je Avedis došao do otkrića koje je promijenilo muziku, a koje je podrazumijevalo kovanje metala koji je bio toliko fleksibilan da je mogao više puta da se zagrijava, uvija i kuje u najfinije instrumente.

“On je tragao za zlatom, a što se mene tiče, pronašao ga je”, rekao je Fransis.

Avedis je na sebe skrenuo pažnju samog sultana Osmana Drugog, koji je Avedisa darivao sa 80 zlatnika i armenskim prezimenom Zildjian (“Zil” znači činela, “dj” – tvorac ili majstor ,a “ian” je armenski nastavak za “potomka”, a u turskom originalu Zilciyan znači “sin proizvođača činela”). Porodica je otvorila radnju u Konstantinopolju gdje je metal dolazio karavanima kamila i magaraca. Neki od prvih korisnika Zildjian činela bili su janjičari (kao i ostali rodovi tadašnje vojske Osmanskog carstva), koji su njegove proizvode koristili kako u bitkama tako i prilikom raznih ceremonija. Avedis je izgradio osam metara dugu škunu (jedrenjak) kako bi prevozio prve činele sa porodičnim imenom u London na prvu svjetsku izložbu 1851. godine. U međuvremenu je majstor Avedis oformio svoju livnicu-radionicu za izradu činela van Istanbula, a tajnu svojih legura prenio je na svog sina, čime je ustanovio tradiciju u porodici.

Van granica

U narednih nekoliko generacija ovaj instrument postao je popularan i van granica Osmanskog carstva. Takozvane turske činele asimilirane su u evropske orkestre u prvoj polovini 19. stoljeća u nove vojne bendove kako na istoku tako i na zapadu.

Avedisov brat Kerope je 1865. godine došao na čelo kompanije i pokrenuo liniju instrumenata nazvanih K Zildjian koji su i danas veoma cijenjeni.

Popularne činele su svojevremeno i zapadni kompozitori počeli da ubacuju u svoje kompozicije, a neki od njih su bili vrlo specifični u svojim zahtjevima, tražeći da se nabavljaju isključivo Zildjian činele. Tako je kompanija tokom 19. stoljeća dobijala i primamljive ponude da poslovanje nastavi u zemljama zapadne Evrope. Tadašnji sultan Abdulaziz izdao je, pak, naredbu da se porodici Zildjian pruži sve što je neophodno da nastave posao u sklopu Carstva, nakon što su došli u nepriliku posle serije požara u njihovim livnicama.

Sljedeća faza u historiji ove kompanije otpočela je dvadesetih godina 20. stoljeća.

Biti Armen u Istanbulu tih godina nije bilo prijatno i tadašnja glava porodice Aram Zildjian preselio je u Bukurešt. Avedis Treći, bostonski bombondžija koji je nešto ranije otišao iz Turske i vratio se u tu zemlju, nerado je prihvatio da vodi porodični posao koji mu je stric Aram predao 1927. godine, ali se predomislio kada je vidio brzi razvoj plesnih bendova. Zildjian je tako ušao na najveće tržište muzičkih instrumenata (SAD) u idealnom momentu – na početku ere džeza. Avedis Treći razvio je tanje činele kako bi se čule u velikom bendu. Ova nova vrsta činela koja zuji, pucketa i odzvanja inspirirala je novu generaciju muzičara.

Sav taj džez

Uz pomoć nekih od najvećih imena tadašnje džez scene, Avedis je uspio zadovoljiti i najizbirljivije bubnjare tog doba ručno praveći činele za svakog ponaosob. Već 50-ih godina 20. stoljeća kompanija je proizvodila 70.000 činela godišnje. Godine 1964. Beatlesi su u SAD izazvali pravu pomamu, kako među publikom tako i za samim Zildjian činelama. Spisak poznatih imena koji koriste ili su koristili ove činele je svojevrsni “All stars” sastav bubnjara – počev od džez legendi kao što su Buddy Rich, Gene Krupa, Roy Owen Haynes ili Anthony Tillmon Williams, pa do maltene svakog iole bitnog bubnjara u rokenrol svijetu. Njihovi korisnici su Lars Ulrich (Metallica)ili Mitch Mitchell (bubnjar The Jimi Hendrix benda). U sjedištu kompanije u Norwellu, Massachusetts, nalaze se bubnjevi koji su pripadali Trevisu Barkeru (Blink 182) i Gingeru Bakeru (Cream), kao i replika bubnjeva Ringa Starra (Beatles).

Bi-bap bubnjar Kenny Clarke predvodio je grupu sa fleksibilnim, žestokim, veoma individualnim stilom sviranja na Zildjian čineli od 43 centimetra. Ta činela, kasnije nazvana „ride“ postala je kamen- temeljac modernog sviranja bubnjeva. Zildjianova linija proizvoda Gen16 stvara elektronsku činelu koja izgleda i zvuči kao prava. Tihe činele za vježbu dobro se prodaju u Aziji gdje su zidovi stanova tanki, odnosno zvučna izolacija loša.

Danas svaka Zildjian činela prolazi kroz ruke stručnih radnika koji ih provjeravaju kako bi bili sigurni da obuhvataju određen opseg na digitalnim skalama.

Glavni tester činela Leon Chiappini, koji blizu 60 godina radi u fabrici, sluša svaku više puta i poredi ih sa standardima, ali poput bubnjara, ne postoje dvije iste.

Rijetki su brendovi koji toliko dominiraju jednim segmentom tržišta kao što dominira Zildjian, a treba istaći činjenicu da je iz ove kompanije potekla i kompanija Sabian, koja se također smatra jednim od četiri najveća igrača na ovom tržištu. No, to je već neka druga priča.

 Laboratorij zvuka

Osnovan od strane Armanda Zildjiana 1983. godine, Zildjian Laboratorij zvuka je mjesto gdje se ujedinjuje kreativna inspiracija i vrhunska tehnologija, gdje izvježbani i educirani radnici rade u saradnji s najvećim bubnjarima današnjice kako bi stvorili inovacije u dizajnu činela. Sam proces započinje s tajnom Zildjian legurom koja je izmješana prije više od 390 godina. U Laboratoriju zvuka dizajnirane su i razvijene moderne i klasične serije činela koje sviraju najveći bubnjari svijeta, a oni paze na najsitnije detalje u izradi činela što ne završava samo s oblikom, načinom čekičanja i blanjanjem metala. Najbolji tehničari na svijetu testiraju svaku činelu u Laboratoriju, na turnejama ili u studiju s muzičarima kako bi se uvjerili u kvalitetu i preciznost Zildjian palete zvuka. Zbog svih tih istraživanja razvili su se u najveću kompaniju koja proizvodi činele i nastavljaju razvijati inovativne zvukove za svaku novu generaciju.

 Akustično električna činela

Dok su elektronske perkusije na tržištu već godinama, akustično elektronska činela je nešto potpuno novo što koristi već isprobanu tehnologiju, ali se radi o potpuno novom instrumentu. Zildjian akustično električna činela Gen 16 daje veliki raspon zvukova, od tradicionalnog zvuka klasičnih Zildjian činela, do vrlo netradicionalnih zvukova. Za bubnjare će ovaj izum imati utjecaj kao što je elektro-akustična gitara imala za gitariste. Jedna od glavnih stvari kod stvaranja ove činele bila je da bubnjar ima osjećaj kao da svira pravu činelu.

Porodična genetika

U viševjekovnoj tradiciji kompanije Zildjian bilo je i nekih promjena. Avedis Treći je, naime, pozvao unuku Kregu da im se pridruži u poslu i razbio tradiciju da se posao prenosi samo muškim potomcima. Drugi događaj jeste porodična svađa koja je kulminirala nakon smrti Avedisa 1979. godine, a koja je izbila između Armanda, njegovog najstarijeg sina i Roberta, mlađeg Armandovog brata, a koja je1981. godine rezultirala odvajanjem Roberta i osnivanjem kanadskog proizvođača činela Sabian (akronim imena Robertove djece SA-li, BI-l i AN-di). Da “krv nije voda” ubrzo se pokazalo jer su i Sabian činele postale veoma popularne, ali ni blizu originalnih Zildjian.

 

 

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here