Salih Teskeredžić: Umjetnost je uspjeti s Bosnom, a ne sa Realom

Sa Salihom Teskeredžićem, produkt dizajnerom i profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu koji je svojim radom dao pečat pozicioniranju bosanskohercegovačkih brendova na svjetskom nivou, razgovarali smo o profiliranju naše zemlje kao ozbiljnog proizvođača dizajniranog namještaja visokog kvaliteta.

276
Salih Teskeredžić

Produkt dizajneru i profesoru na Odsjeku za produkt dizajn Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu Salihu Teskeredžiću, uspješne kolaboracije sa više proizvođača namještaja, Šipad, Artisan, Rukotvorine, Petroprojekt, Izazov, TGS Hamidović, te trenutni puni angažman za brend Gazzda, donijele su veliki broj najznačajnijih regionalnih i svjetskih priznanja iz oblasti produkt dizajna. Za Business Magazine Teskeredžić je govorio o podizanju svijesti o važnosti produkt dizajna, o entuzijazmu i smjelosti domaćih proizvođača dizajniranog namještaja što je na kraju iznjedrilo nešto specifično i originalno bosanskohercegovačko u dizajnu te o izumiranju zanata koji prijeti da stvori jaz između ideja i stvarnosti u proizvodnji visokokvalitetnog, dizajniranog namještaja.

BM: Ranije ste radili za Šipad. Koliko je zanimanje dizajnera u BiH zaživjelo od tada? Koliko je još uvijek jaka praksa rada po tuđim narudžbama?

TESKEREDŽIĆ: Šipad spominjem kao svoje prvo dizajnersko iskustvo i to direktno u fabrici u Gornjem Vakufu. Šipad kao veliki organizirani sistem dio je kontinuiteta i jedne pozitivne evolucije u industriji namještaja. To je sistem koji je upravljao mnoštvom fabrika i posjedovao, pored ostalog, sopstveni dizajn i razvojni centar. Problem je bio u sistemskom ograničenju i orijentaciji ka jeftinom proizvodu masovne proizvodnje, gdje je težište prvenstveno u udovoljavanju željama kupaca te kategorije namještaja. Dizajnerska sloboda bila je u velikoj mjeri ograničena, sputana i zarobljena u toj strateškoj orijentaciji. Nestao je centralizovani sistem upravljanja procesima, a novi ekonomski model donio je mnoštvo malih privatnih i fleksibilnih kompanija spremnih da brzo reagiraju na različite zahtjeve tržišta. Proizvođači danas razumiju važnost dizajna. Logika proizvodača je jednostavna, cijene ono od čega „žive i zaraduju“. To priznanje važnosti dizajna došlo je iz potvrđene prakse, ono nije dio neke isprazne reklamne kampanje iza koje ne stoji rezultat. Produkt dizajn je disciplina koja ima mjerljive rezultate i to je ono što kompanije žele. Meni je u početku bilo teško pronaći partnere koji bi dali priliku za rad. Svojevremeno su me iz kompanije Artisan iz Tešnja pitali kako i kojim redoslijedom u katalogu da poredaju dizajnere, a da nikog ne uvrijede. Rekao sam im da glavni kriterij budu rezultati prodaje svakog od dizajnera i to im se učinilo najpoštenije i odmah su prihvatili. Naime, produkt dizajn je disciplina slična sportu, cijeni se rezultat i glavni sudija je krajnji klijent sa potpunom slobodom da kupi ono što želi. Postoji, međutim, još uvijek praksa rada tuđih proizvoda, nje će uvijek i biti, ali u manjoj mjeri. Ono što je pozitivno i zasluga je produkt dizajna i kvaliteta izrade, jeste nova praksa porudžbine kvalitetnih proizvoda, a ne samo jeftinog proizvoda kao do sada. Kupci već prepoznaju taj kvalitet, naši proizvođači se već drugačije postavljaju prema kojekakvim bjelosvjetskim nadrikupcima koji su koristili početnu tešku ekonomsku situaciju.

BM: Koliko se ističemo od drugih proizvođača u istom tržišnom segmentu?

TESKEREDŽIĆ: Možemo govoriti o specifičnostima bh. dizajna, a on je proizišao na specifičan način i neki mali feniksi izašli su iz pepela, iz tog pepela nastala je i reakcija dizajna kao odgovora na stanje kakvo je jedinstveno. To često pokušavam objasniti evropskim kolegama, kažem ih da se takmičimo u igri sa njima bez kopački na nogama, bosi, ali sa velikom željom da pobjedimo bez obzira na taj nedostatak. Ta emocija, kako sa pozicije dizajna tako i novih proizvođača, ta vrsta inata iznjedrila je nešto specifično i originalno bosanskohercegovačko u dizajnu. Dirk Schellberg, njemački profesor dizajna i analitičar trendovskih kretanja je analizirajući nove trendove rekao da takva energija i entuzijazam trenutno ne postoji ni u istočnoj ni u zapadnoj Evropi kao što je slučaj sa dizajnom i poduzetničkim entuzijazmom u BiH. Kao dobar poznavalac to je rekao prateći dešavanja posljednjih godina i naša izlaganja na sajmu u Kelnu. U BiH trenutno imamo nekoliko dizajnerskih brendova koji prednjače po smjelosti i kvalitetu izrade proizvoda. Ta smjelost u dizajnu i razvoju sopstvenih proizvoda podsjeća na poslijeratne godine u Evropi kada se javljao takav entuzijazam i energija. Danas naši brendovi čak i prednjače po toj smjelosti, vjeruju u svoje originalne proizvode, nude ih i kupci rado kupuju te originale. Dizajneri iz regije i šire kucaju na vrata mnogih naših kompanija i žele raditi sa njima. To je već jedan fenomen.

Zapadne kompanije

BM: Kakav je međunarodni uspjeh domaćih brendova i da li su se za vaš rad interesovale neke veće svjetske kompanije?

TESKEREDŽIĆ: Na evropskoj sceni smo pod lupom nekoliko posljednjih godina, a ovogodišnji naši nastupi 20 kompanija u Kelnu i pet izrazitih dizajn kompanija u Štokholmu  konačna su potvrda da ovo nije slučajna pojava nego rezultat napornog rada posljednjih sedam – osam godina. Takvi rezultati ne dolaze slučajno. Ako pogledate naslove kelnskog sajma, izdvojen je samo taj bh. fenomen, tipa bh. dizajn u evropskom fokusu. Naši brendovi kao Artisan, Gazzda, Rukotvorine-Zanat, MS Wood, već su etablirani kao novi evropski brendovi u segmentu dizajniranog namještaja. Što se tiče mog rada i interesa zapadnih kompanija, dobijam mnoštvo upita za rad, ali mnogi znaju da trenutno radim na razvoju samo brenda Gazzda i da je moj fokus usmjeren u tom pravcu. Ti upiti su mi nekad bili veoma važni, ali danas više ne. Kao gimnazijalac čuo sam od Bogdana Tanjevića, tadašnjeg trenera kluba Bosna, da je umjetnost postati prvak sa Bosnom, a ne Realom i to mi se veoma svidjelo. Rad sa velikim zapadnim kompanijama vas ograničava na jedan ili nekoliko proizvoda po jasnom brifingu. Mene više interesuje brendiranje novih, anonimnih, strategija razvoja, stvaranje brenda sa jasnom i orignalnom filozofijom, a to mogu trenutno da radim sa Gazzda brendom kao što sam ranije radio sa Artisanom iz Tešnja i Rukotvorinama iz Konjica u fazi njihovog formiranja kao dizajnerskih brendova. Nedostatak interesa za rad sa zapadnim kompanijama nije stvar neke lične prepotencije, nego stava koji sam gore naveo, to je stvar lične kreativne slobode i vizije koja traje, u čijem nastanku uživam.

BM: Koja ste sve značajna priznanja dobili i za koje komade namještaja?

TESKEREDŽIĆ: Gazzda je dobitnik prvih četiri Red Dot priznanja u BiH za dizajn četiri proizvoda kolekcije Fawn – stolice, kreveta, stola i na kraju fotelje Dedo. Pored Red Dota za Gazzdu, značajne su nagrade njemačkog instituta za dizajn i kelnskog sajma za dizajn namještaja brendova Gazzda, Artisan i Rukotvorine, nominacije za državnu nagradu Njemačke, slovenačka nagrada za najbolje jugoistočne brendove za Gazzdu itd.

BM: Šta/ko ima najveći utjecaj na vaš rad? Možemo li govoriti o nekom dizajnerskom identitetu?

TESKEREDŽIĆ: Najveći uticaj na moj rad ima trenutna inspiracija ili dugoročna vizija razvoja brenda kroz originalni dizajn. Ono što me najviše interesuje i raduje je nastanak i brendiranje BiH ne samo kao zemlje ćevapa nego i  zemlje dizajna. Kultura i dizajn kao njen dio najbolji je promotor vrijednosti jedne zemlje. Naš trenutni odnos prema dizajnu je pun izgubljenog romantizma, spoj kreativnosti i užitka u radu, pun je idealizma i na kraju je rezultirao prepoznatim kvalitetom te dao i tržišne rezultate koji su više posljedica nego polazna tačka. Sve zvuči malo bajkovito, ali u globaliziranom konzumerskom društvu malo “poslovne i kreativne romantike” postaje pozitivna energija koja nam svima treba. Moj kreativni i iskustveni put je malo neobičan, a čini ga prvenstveno sklop okolnosti kao što su arhitekt u dizajnu, praktično iskustvo u “onom i ovom sistemu”, pedagoški rad sa studentima, puno domaćeg i internacionalnog iskustva, jednostavan i dobronamjeran odnos sa proizvođačima, pet godina rada direktno u proizvodnji, doslovce pored mašina i slično.

BM: Šta dolazi prvo, materijal ili dizajnerska ideja? Koliko je kvalitetna i da li je ta sirovina u BiH planski pretočena u kvalitetan proizvod za svjetsko tržište?

TESKEREDŽIĆ: Tu nema pravila, dizajn je kompleksna disciplina u vječitoj potrazi za najboljom idejom, nekad je imate na startu, nekad se patite i tražite je. Materijal je samo jedna stavka u problematici, u igri je mnoštvo drugih faktora od kojih zavisi dobar dizajn: estetski, tehničko-tehnološki, ekonomski, itd. Ako govorimo o masivnom drvetu kao sirovini, mi je imamo, ali ne treba previše potencirati sirovinu kao prednost, prednost je u vještinama, znanju, kreativnosti. Naša sirovina trenutno nije planski pretočena u svrhu stvaranja originalnog finalnog proizvoda, ali to je nezaustavljiv proces i nadam se da je pitanje kraćeg vremena kada će se to desiti, jer je tako logično i u interesu svih nas. Zašto je prodavati u bescijenje kao sirovinu, ako može 10 puta skuplje kao finalni proizvod, tu je javni opći interes jasan i siguran sam da će se sve to brzo regulirati kroz zakonske propise.

BM: Koliko dugo treba da se izradi jedan komad namještaja, npr. Dedo fotelja? Na koje probleme najčešće nailazite prilikom razvoja i izrade prototipa ili kasnije prilikom izrade?

TESKEREDŽIĆ:Jedino ispravno je reći da to ne nastaje po principu skice na salveti. Razvoj proizvoda od ideje do krajnjeg klijenta traje i po nekoliko godina, dug je to put, ali po meni i jedini ispravan put ako razmišljamo dugoročno, nema ništa preko noći, ovdje isključujem mogućnost slučajnog uspjeha, previše je problema i faktora u igri da bi se to desilo. Puno je različitih specijalnosti i vještina uključeno u taj proces i puno je ozbiljniji i kompleksniji nego što izgleda npr. dizajn jedne “najnormalnije stolice”. U procesu razvoja nailazi se na mnoštvo problema prvenstveno tehničke prirode koja se reflektuje dalje na dizajn, cijenu proizvod i sl. Ja sam za sebe uveo u taj proces sistem donošenja sitnih odluka po pitanju mnoštva pomirljivih kompromisa, a koji imaju cilj stvoriti proizvodno jednostavan proizvod, primaljiv za oko i inovativan i sa krajnjom cijenom koja opravdava sve navedeno. Kada govorim o fotelji Dedo koja je na neki način ikona brenda Gazzda imam osjećaj da je razvijam cijeli život i da u nju unosim sva ta iskustva. Njena najveća vrijednost je u unikatnom izgledu i naoko nemogućoj tehničkoj izvedbi koja zahtijeva kompleksnu tehnologiju. Zapravo je ona odraz klasičnog majstorluka naših stolara i dobro osmišljenog, dizajniranog procesa izrade. To je zadaća prvenstveno dizajnera, da razmišlja i u tom kontekstu racionalne izrade. Estetski kriterij nije jedini za dobro oblikovani proizvod.

Privredni razvoj

BM: Kakva je ponuda radne snage u sektoru proizvodnje namještaja?

TESKEREDŽIĆ: Tu imamo problem. Nedostatak kvalifikovane snage je problem ne samo u BiH nego i u Evropi. Stolar će ubrzo biti kao na draftu NBA lige, borit će se proizvođači za njega. Izumiranje zanata je veliki problem, bez tih vještina nema privrednog razvoja. Tu treba krenuti strateški i dugoročno, već od dječijeg obdaništa. Treba razvijati svijest o poštovanju prema tim vještinama, priznati ih u društvu, a ne da vas bude sramota da sa 20 godina kažete da ste stolar, bravar, tapetar, a ne menager nečega. Industrija doživljava svoj napredak, danas su jedni od najtraženijih na tržištu CNC operateri, relativno novo zanimanje, ali neophodno za industriju. Treba krenuti od obrazovno-odgojnog sistema, biroi rada trebaju osluškivati stvarne potrebe i fleksibilno reagirati, kvalificirati i prekvalificirati  kao što je praksa u razvijenim industrijskim zemljama. Nama definitivno nedostaje stvarnih zanatskih vještina u svim područjima. Moramo brzo djelovati da ne zaustavimo bar ove rijetke pozitivne pomake, bez tih vještina nemoguće je oblikovati proizvod, ubaciti ga u serijsku proizvodnju i održavati ga na tržištu.

BM: Koje izazove vidite u razvoju produkt dizajna u narednim godinama i koji projekti su pred vama?

TESKEREDŽIĆ: Ono što je pozitivno u razvoju našeg produkt dizajna je činjenica da se formira dizajn scena koja radi direktno sa proizvođačima. Tu je već na sceni i nova generacija dizajnera, uglavnom naših studenata sa Akademije likovnih umjetnosti. Ta veza između obrazovanja, fakulteta i privrede i transfer znanja i kreativnosti u proizvodne pogone rezultat je koji obećava. To je jedan projekat koji je dio mog pedagoškog rada, a paraleno sa tim je rad na novim proizvodima za brend Gazzda. Nadam se da ona priča o zemlji dizajna neće biti samo utopija, u posljednje vrijeme mi sve više liči na moguću stvarnost.

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here