Možda nikada niste čuli za Charlene de Carvalho-Heineken, ali to je nešto što njoj savršeno odgovara. U svojoj 65. godini ona je, kao većinska vlasnica dionica pivare Heineken, jedna od najbogatijih žena svijeta, a njena imovina procjenjuje se na oko 13,8 milijardi dolara.
Može se reći da je za nju jedan život završio, a drugi počeo u januaru 2002. godine kada joj je umro otac Freddy Heineken. On je bio poduzetnik vizionar koji je skromnu holandsku pivaru transformirao u treću najveću svjetsku pivaru.
Do očeve smrti, Charlene je imala samo jednu dionicu Heinekena vrijednu 25,60 eura, koju je dobila na poklon.
Iznenada, 2002. godine, kao jedino dijete i nasljednica bogatstva, odjednom je raspolagala sa 100 miliona dionica, odnosno sa četvrtinom ukupnih dionica kompanije.
U tom trenutku, 45-godišnja Charlene bila je domaćica, majka petero djece, čiji je život bio skoncentriran u Londonu.
U roku od deset dana Charlene je morala donijeti važnu životnu odluku, hoće li se kao i do sada baviti odgojem svoje djece i živjeti kao supruga bankara u Londonu ili će se prihvatiti upravljanja ogromnom kompanijom čiji su se godišnji prihodi približavali deset milijardi dolara.
Čuvar dinastije
Sa 25 posto dionica Heinekena koje je naslijedila, imala je kontrolu nad donošenjem odluka, odnosno njen je glas imao veću težinu od glasova svih ostalih investitora. Iako nije imalo formalno poslovno obrazovanje i iskustvo, za odluku da preuzme kompaniju i preseli se u Amsterdam trebalo joj je manje od sedam dana. Prihvatila se vođenja kompanije, ostavila je svoj miran život u Londonu i počela obilaziti svijet kako bi se upoznala sa svim pogonima Heinekena te tako na najbolji način naučila kako postati učinkovit vlasnik i čuvar dinastije. U svemu je imala veliku podršku svog supruga.
Iako za sebe kaže da je vrlo stidljiva osoba, u poslu se to nije vidjelo. Charlene je priznala da je, bez obzira na njenu suzdržanost da preuzme vlasništvo i postavi zahtjeve, morala donijeti neke teške odluke.
Počela je predano raditi, educirati se, stjecati poslovna znaja, sve to iz sjene, stručno izbjegavajući medije. Naime, ona bježi od novinara otkako je prije 36 godina njen otac kidnapovan. Od tada je naučila živjeti ispod radara, tako uspješno da većina uposlenika njene kompanje ne zna kako ona izgleda.
Predana poslu, spremna da u petoj deceniji života vrijedno uči i radi, Charlene je u Heineken donijela jednu novu energiju pod kojom se kompanija počela buditi. Za početak, Charlene i njen suprug Michel, koji je, također, postao jedan od direktora Heinekena, uputili su zahtjev Upravnom odboru da tadašnjeg CEO-a zamijene malo agresivnijim liderom.
Taj čovjek, Jean-Francois van Boxmeer još je glavni menadžer u Heinekenu koji je od trenutka dolaska za čelo firme uspio utrostručiti njenu vrijednost.
Njegovo vođenje firme bilo je agresivnije od onoga kojeg je provodio dotadašnji šef. Van Boxmeer i De Carvalho-Heineken odlučili su potrošiti 28 milijardi dolara na akvizicije i Heinekenovo poslovanje proširili sa 39 zemalja, u koliko su poslovali 2002. na više od 70 zemalja danas. Prodaja se utrostručila, a godišnji prihod u 2017. iznosio je 21,9 milijardi dolara.
Imidž kompanije
Rastući novi brandovi potaknuli su rast dionica Heinekena i pomogli kompaniji, s tržišnom kapitalizacijom oko 43 milijarde dolara, da ostane neovisna na tržištu piva koje se brzo konsolidira. U svemu tome Charlene je odigrala ključnu ulogu, a izgradnja njene moći je jedinstvena i, na neki način, univerzalna.
Charlene i njen suprug Michael nisu se miješali u svakodnevne operacije, oni su zadržali pravo pretresti stvari u četiri područja: imidž kompanije, njena bilansa, akvizicije i odabir članova odbora i ključnih rukovodilaca. I jasno su stavili do znanja da se ne šale.
U jednom od rijetkih intervjua, koji je dala magazinu Fortune, Charlene de Carvalho-Heineken je na pitanje koja joj je najveća briga, odgovorila: “Ponekad uspjeh uzgaja samozadovoljstvo.”
Ova uspješna i svestrana žena ističe kako je svoju strast za poslom otkrila kasnije nego što bi joj to bilo draže.
“Vjerovatno je bila greška što nisam prošla poslovno obrazovanje. Moje vodstvo firme zapravo nije vodstvo kao takvo. Osjećam se kao čuvar. To vidim kao prednost koju sam naslijedila, ne vidim to baš kao svoju prednost. Smatram svojom odgovornošću da kompaniju održim zdravom, da je održim u rastu i da je prenesem na sljedeću generaciju. Imam petero djece, tako da je moja sljedeća odgovornost da ovo predam onima koji su zainteresirani, kvalificirani i sposobni – a ja to činim i shvatam kako će to ići. Ipak, ja kao vođa, osjećam se pomalo poput kokoši“, kazala je De Carvalho–Heineken na jednom skupu poslovnih žena.
Bez obzira na snagu koju De Carvalho-Heineken ima u kompaniji, ona ističe da vrlo rijetko koristi tu svoju moć.
„Možda sam dva ili tri puta rekla ne. Mi to ne radimo olako – shvatamo da imamo 75 posto vanjskih dioničara. Osjećam da nisam tamo s mojim 25 posto dionica kojima ću mahati kao zastavom i govoriti nekome da učini tačno ono što želim. Moramo imati svoj način, mi se koncentriramo – vrlo smo globalni i vrlo rano smo krenuli na globalni nivo, tako da imamo veliko iskustvo o tome kako biti u najnevjerovatnijim zemljama, gdje mislim da bi drugima bilo teško upravljati“, istakla je jednom prilikom De Carvalho-Heineken te dodala da je glavni cilj stvarati ono što kupci žele i dobro im služiti u budućnosti.
U porodici De Carvalho još nisu odlučili ko će od njihove djece naslijediti kontrolu nad poslovanjem Heinekena nakon što njih više ne bude ili budu prestari da bi upravljali tako moćnom firmom. No, svako od njihovo petero djece je kandidat.
„Kao porodica, možemo učiniti više dobra za ovu firme sa strane vlasnika, a ne sa strane menadžmenta. Mislim da moramo znati posao i moramo biti uključeni, moramo donositi odluke o ljudima koji će voditi posao i mislim da je to ključno – ljudi su sve i sve“, stav je od kojeg Charlene ne odustaje.
Privatni život
Odrastajući u holandskom obalnom gradu Noordwijku, Charlene Heineken bila je tipično dijete. Iako zaštićena, nije bila razmažena. U školu je vozila majka, nisu imali vozača, a njen otac želio je da porodica vodi jednostavan život kod kuće. Charlene i njeni roditelji obično su večerali u dnevnoj sobi, ispred TV-a, a omiljeno jelo bili su špageti i mesne okruglice.
Kada je imala 17 godina, otac joj nije dopustio da napusti dom i ode na studij u Pariz. Upisala je kurs za sekretaricu u Haagu, a zatim otišla na Univerzitet u Leidenu, gdje je studirala pravo, koje je mrzila. U dobi od 20 godina napustila je Holandiju. Studirala je francuski jezik u Ženevi i fotografiju u New Yorku te radila za jednu oglasnu agenciju u Londonu. Kratko je radila i za Heineken u Parizu, ali se ni u jednom od tih poslova nije pronašla.
Redovno je posjećivala svog oca u Holandiji i St. Moritzu, gdje je Freddy Heineken imao kuću koja mu je služila za odmor. Planinu nije voljela, jer je imala probleme s disanje na velikoj nadmorskoj visini, bez sumnje zbog navike da puši četiri kutije cigareta dnevno. U St. Moritzu je i upoznala bankara Michela de Carvalha za kojeg se kasnije i udala te otišla s njim živjeti u London.
