BiH plaća ceh trgovinskog rata Srbije i Kosova

Iako Kosovo već tri mjeseca drastično krši Srednjoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA), čime pričinjava veliku štetu bosanskohercegovačkim izvoznicima, nadležne institucije BiH, kao ni regulatorna tijela CEFTA i Evropske unije, nemaju adekvatan ugovor na kosovsko uvođenje stopostotnih carina na proizvode porijeklom iz naše zemlje, kojoj je pripala uloga kolateralne štete trgovinskog rata između Srbije i njene bivše pokrajine.

96
BiH kosovske takse

Još otkako je Gavrilo Princip hicima ispaljenim u austrougarskog prijestolonasljednika Ferdinanda označio početak Prvog svjetskog rata, Bosnu i Hercegovinu zapala je sudbina da bude najveća žrtva svih sukoba vođenih na prostorima Balkana. Uloga glavne kolateralne žrtve našoj zemlji pripala je i u aktuelnom, za sada još samo trgovinskom, ratu između Srbije i Kosova, koji se na BiH proširio odlukom kosovskih vlasti da u “mjeru obrane protiv agresivne srbijanske kampanje na međunarodnoj sceni“ u vidu stopostotnih carina na proizvode uvezene iz Srbije, bez bilo kakvog obrazloženja, “upakuje“ i robu s oznakom Made in BiH.

Mada je bosanskohercegovački izvoz na Kosovo, sa vrijednošću manjom od 200 miliona KM godišnje, samo tek nešto veća kap u ukupnom vanjskotrgovinskom bilansu BiH, za domaće proizvođače koji plasiraju svoju robu na to tržište radi se o prilično teškom udarcu.

Sumiranje štete

„Izvoz proizvoda ArcelorMittal Zenica na Kosovo je stopiran 6. novembra 2018. godine, što je uzrokovalo smanjenje naše prosječne godišnje prodaje na Kosovo sa 70.000 na 50.000 tona čelika, što predstavlja oko 10 miliona eura u prihodima.

Naša procjena je da neće ni biti prodaje na Kosovu sve dok je odluka o carinama na snazi. Nakon uvođenja carine na uvoz iz Bosne i Hercegovine, predstavnici ArcelorMittal Zenica priložili su Uredu za carine Kosova sve dokaze da je ArcelorMittal internacionalni brend koji ima proizvodne kapacitete u Zenici. Značajno je da ArcelorMittal Zenica ima punu podršku kupaca sa Kosova. Oni su naši partneri zadnjih 14 godina od kako je ArcelorMittal Zenica pokrenuo proizvodnju, a bili su i ranije. Naši kupci poslali su službeni dopis vlastima Kosova sa zahtjevom da riješe pitanje carine, jer će oni u suprotnom izgubiti konkurentnost i pretrpjet će značajnu štetu u poslovanju. U svom dopisu naveli su da je ArcelorMittal Zenica glavni dobavljač čelika.

Kada je, pak, riječ o vancarinskom ograničenju u CEFTA državama, važno je poštovati suštinu CEFTA-e i imati nesmetanu i slobodnu trgovinu između članica, kao i da ne postoje vancarinska ograničenja za sve industrije u zemljama CEFTA da bi se osigurao održivi obim poslovanja.

U stalnom smo kontaktu sa Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i veoma cijenimo njihov kontinuirani angažman“, navode iz ArcelorMittala Zenica u izjavi za Business magazine, a koliki je direktni i indirektni intenzitet kosovskog carinskog udara dočaravaju i riječi Adina Fakića, direktora sarajevske mljekare Milkos.

“Nažalost, nakon uvođenja carina za BiH, mi trpimo finansijsku štetu koja do sada iznosi oko 300.000 KM. Međutim, mnogo veću štetu možemo imati u 2019. ukoliko se ne ukinu carine, što može dovesti u opasnost i farmere“, upozorava Fakić, koji napominje da je kosovsko uvođenja carina samo posljednja u nizu različitih vrsta barijera sa kojima se bh. proizvođači susreću pri izvozu na to tržište.

“Izvoz na Kosovo, nažalost, u velikoj mjeri zavisan je od odluka Vlade Kosova. Unazad tri godine mi se susrećemo sa problemom izvoza zbog uvođenja necarinskih i carinskih barijera.

Kao veliki otkupljivač i prerađivač mlijeka, Milkos računa s tim i planiramo alternativna rješenja u slučaju nastavka provođenja kosovske carine od 100 posto – posvetili smo pažnju tome i svakako da je rješenje u povećanju prodaje u drugim CEFTA zemljama, kao i u izvozu u Evropsku uniju“, potcrtava Fakić, uz opasku da su necarinske barijere koje otežavaju izvoz sastavni dio poslovanja Milkosa i na drugim CEFTA tržištima, s tim što je, kako kaže, u zadnje vrijeme situacija mnogo bolja, posebno kada je riječ o reagiranju nadležnih domaćih institucija na obavještenja o problemima te vrste.

“Angažmanom postojećeg saziva Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH sam zadovoljan – treba reći da je odgovor na naše zahtjeve, informacije i reakcije veoma brz. Zajedničkim angažmanom mljekarskog sektora i nadležnih institucija (Ministarstvo i Ured za veterinarstvo) dobili smo dozvolu za izvoz u EU, u posjeti je bila ruska inspekcija…

Međutim, nezadovoljan sam time što nije postignut veći stepen razumijevanja za mliječnu industriju, jer smo u nekoliko navrata predlagali da se na sličan način kako je riješeno pitanje izvoza mesa u Tursku riješi i problem sa mlijekom i mliječnim proizvodima.

BiH i njene vlasti nisu učinile mnogo da pomognu u ovoj oblasti kao što je to učinjeno sa izvozom ulja, brašna i mesa. Očekujemo aktivnosti na tom polju i veće razumijevanje, jer samo stabilnost za farmere i siguran plasman mogu dovesti do povećanja proizvodnje, zapošljavanja i investicija“, zaključuje Fakić.

Iz resornog državnog Ministarstva, s druge strane, poručuju da se “vode stalne aktivnosti na više nivoa s ciljem ukidanja taksi koje su BiH uvedene od kosovske strane“, pri čemu kao glavni iskorak navode da je Pregovarački tim Kosova prihvatio bilateralne pregovore o toj temi, čija prva runda je održana 24. januara u Sarajevu.

“Vidljiv je sve veći pritisak Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije da se drakonske carine odmah ukinu pa rastu šanse da kroz pregovore, bez uvođenja kontramjera, ponovo uspostavimo bescarinsko poslovanje kakvo je bilo prije uvođenja stopostotnih taksi.

Izvoznici iz BiH na Kosovo na mjesečnom nivou isporučuju znatno manje roba – u novembru 2018. godine manje za skoro pet miliona KM. To nije direktna šteta, ali teško je brzo naći nova tržišta“, ukazuje u izjavi za naš magazin Mirko Šarović, državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Imajući u vidu činjenicu da je i prije kosovskog direktnog gaženja CEFTA sporazuma bilo brojnih problema u njegovom provođenju, koji su se manifestirali različitim necarinskih barijerama, nameće se pitanje koliko je taj regionalni ugovor o slobodnoj trgovini uopće ispunio svoju svrhu, posebno sa aspekta bh. ekonomije.

Kontinuirane barijere

“Bilo je i necarinskih ali i carinskih, vidljivih i nevidljivih  barijera – sjetimo se ponovo kosovskih mjera od prije nekoliko mjeseci na uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz BiH.

CEFTA je odlična platforma za razvoj regionalne trgovine i slobodnog tržišta. CEFTA snažno podstiče regionalnu saradnju i povezivanje, u funkciji je i približavanja članstvu u EU i podržana je od strane poslovnog svijeta.

BiH je zemlja koja je najmanje od svih članica CEFTE prijavljivana za uvođenje bilo kakvih barijera u međusobnoj trgovini i ukoliko se i drugi učesnici budu ponašali kao BiH, CEFTA ima šansu da ispuni svoju svrhu postojanja“, prilično rezerviran je po tom pitanju Šarović, a tek za nijansu konkretniji kada se radi o činjenici da BiH, unatoč povećanju izvoza za oko 15 posto u 2018. godini, u okviru CEFTA-e ima vrlo veliki deficit u robnoj razmjeni sa Srbijom, odnosno glavnim faktorima kojima je uvjetovan taj debalans i  načinima na koje se on barem može ublažiti.

“Uz Njemačku i Hrvatsku, Srbija je najvažniji spoljnotrgovinski partner Bosne i Hercegovine i obim razmjene približava se iznosu od dvije milijarde eura na godišnjem nivou.

Imamo snažan rast razmjene u mnogim oblastima – godišnje i više od 100 miliona eura, ali i primjetan deficit na našoj strani. On je posebno izražen u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru. I ove oblasti moraju biti u fokusu našeg interesovanja.

Ipak, moram da istaknem i da se taj deficit smanjuje iz godine u godinu. Tako je pokrivenost uvoza izvozom sa skromnih 45 posto prije samo nekoliko godina u prvih 11 mjeseci dostigao 60 posto i približava se našoj opštoj, ali rekordnoj pokrivenosti u trgovini sa svijetom od 61,8 posto.

Šanse za dalje povećanje naše robne razmjene sa Srbijom su vrlo realne, ali isto tako i za smanjenje našeg deficita“, tvrdi Šarović.

Važnu posredničku ulogu, ne samo u smjeru Kosova, nego i svih drugih izvoznih tržišta, ima Vanjskotrgovinska komora BiH, od koje se očekuje da bude jedan od katalizatora ponovnog otvaranja kosovskog tržišta za bh. proizvođače.

Kao što znate, Komora je odmah po uvođenju taksi reagovala prema svim relevantnim institucijama u BiH, naglašavajući činjenicu da odluka institucija UNMIK Kosova predstavlja ne samo grubo kršenje CEFTA sporazuma, nego i narušavanje principa regionalne saradnje. U skladu sa CEFTA sporazumom, da bi neka njegova potpisnica mogla da uvede zaštitne mjere potrebno je da se provede ekonomsko istraživanje kojim bi se dokazalo ugrožavanje domaće proizvodnje članice koja uvodi te mjere, što je u ovom i svim prethodnim slučajevima izostalo.

Prema zvaničnim podacima, Bosna i Hercegovina u prosjeku godišnje ostvaruje izvoz na tržište Kosova od 130 do 150 miliona KM, dok se godišnji uvoz u BiH kreće između 14 i 15 miliona KM. U posmatranom periodu od proteklih pet godina evidentan je trend rasta razmjene u korist BiH. Sektorski posmatrano, najveći izvoz ostvaren je u sektorima metalne industrije, potom u agroindustrijskom, to jest prehrambenom sektoru (mlijeko, bezalkoholna pića) te drvoprerađivačkoj industriji (papir i namještaj).

U ukupnoj razmjeni BiH sa svijetom, oko 14 posto odlazi na zemlje CEFTA, od čega se  četiri posto odnosi na Kosovo. Iako bi neki rekli da je to malo tržište za našu privredu, ono to nije ako uzmemo u obzir da je jedno od rijetkih na kojima bilježimo suficit.

Uvođenjem stopostotnih taksi najviše je pogođena bh. metalna industrija, drva industrija,  mliječna industrija, proizvodnja toalet papira i sličnih hemijskih proizvoda te izvoznici lijekova, ulja, brašna, sokova i vode.

Ukupna vrijednosti izvoza na Kosovo u prvih 11 mjeseci 2018. iznosila je  139,5 miliona KM.  Primjetno je da je u novembru, mjesecu kad su na snazi bile takse od 10 posto (21.11. 2018. stupile su na snagu takse od 100 posto),  izvoz iz BiH na UNMIK Kosovo smanjen na nepunih osam miliona. 

Ono što predstavlja najveću opasnost jeste da zadržavanjem ovih taksi bh. privrednici gube tržište, a na njihovo mjesto ulaze drugi partneri, naprimjer Italija, a jednom izgubljeno tržište jako teško je vratiti“, precizira u izjavi za Business magazine Nemanja Vasić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Prema logici stvari, a i prema slovu Sporazuma, odustajanje Kosova od bescarinskog režima moralo bi sa sobom povlačiti i određene sankcije, od kojih bi svakako najprimjerenije bilo izbacivanje Kosova iz CEFTA sistema. No, tako radikalan potez , pa čak ni mnogo blaže kontramjere poput uvođenja carina na kosovske proizvode, koje bi, unatoč malog obima robe koje se iz tog smjera plasiraju na bh. tržište, zasigurno imale efekta jer bi značajno ugrozile malobrojne tamošnje izvozno orijentirane proizvođače, za sada niko ni ne spominje. Prema ustaljenoj praksi, iz Evropske unije, koja je praktično pokovitelj CEFTA sporazuma, njegovo do sada najozbiljnije kršenje propraćeno je pukim konstatiranjem stanja, koje se svodi na izjavu Federice Mogherini, visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednice Evropske komisije, koja je, još 21. novembra prošle godine, na dan uvođenja kosovskih carina, poručila da je “odluka Vlade Kosova da se poveća porez na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine na 100 posto jasno kršenje Srednjoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini i duha Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Kosova“ te zaprijetila da “Vlada Kosova mora odmah opozvati ove odluke“. Tri mjeseca kasnije, kosovske vlasti i dalje čvrsto drže svoje granične rampe spuštenim za proizvode iz BiH i Srbije, kontramjera tih dviju država nema, kao ni bilo kakve konkretne reakcije EU i CEFTA organa, čemu pogoduje i evidentno loše taktiziranje bh. nadležnih institucija, koje se uglavnom povode za potezima vlasti u Beogradu, pa su tako bojkotovale i prištinske sastanke radnih tijela CEFTA-e, koji su, valjda, prva adresa za pokušaj rješavanja aktuelnog carinskog spora.

Istina, sudeći prema ranijim iskustvima, pitanje je da li se i na tim sastancima došlo do rješenja, jer je evidnetno da u CEFTA mehanizmu za rješavanje sporova mnogo toga škripi, što najbolje ilustrira podatak da Sporazumom uopće nije ni predviđena situacija da ga neka od njegovih potpisnica prekrši uvođenjem carina.

“Kao glavni nedostatak CEFTA 2006 sporazuma navodi se veliki broj registrovanih necarinskih barijera. Uzrok tome se pronalazi u neadekvatnom mehanizmu njihovog uklanjanja i sankcionisanja.

Sporazum ne predviđa postojanje nikakvog nadležnog organa koji može da provede bilo koji oblik sankcije nad zemljom koja provodi barijeru. Svi do sada prijavljeni, a riješeni problemi u trgovini zemalja CEFTA 2006 koji spadaju u oblast necarinskih barijera, okončani su u međusobnim bilateralnim pregovorima i sastancima. Za rješenje mnogih barijera trebalo je da prođe mnogo vremena, što je uzrokovalo značajne novčane gubitke zemalja prema kojima je barijera primijenjena.

Necarinske barijere oduvijek su postojale u okviru CEFTA. Nažalost, problem je što BiH nikada nje posezala za uvođenjem takvih i sličnih mjera poštujući odredbe svih sporazuma koje je BiH potpisala u prošlosti (CEFTA, SSP i slično).

Izvoznici iz BiH godinama su prijavljivali necarinske barijere koje su se vrlo sporo, skoro nikako, rješavale redovnim mehanizmima koje nudi CEFTA sporazum.

Osnovni zadatak u narednom periodu trebao bi da bude unapređenje mehanizma rješavanja sporova, što će doprinijeti otklanjanju netarifnih barijera, od kojih su neke prisutne duže vrijeme. Dodatno, moramo raditi na harmonizaciji propisa i procedura te olakšanju tranzita i trgovine kroz regionalno povezivanje svih graničnih službi u jedinstveni informacioni sistem.

Takođe sam mišljenja da bi i BiH trebala uvesti zaštitne mjere koje su Sporazumom dozvoljene onda kada pocjeni da je njena domaća proizvodnja ugrožena“, ističe Vasić.

Osvrćući se, pak, na deficit BiH u robnoj razmjeni sa Srbijom, on podsjeća da smo “sa Srbijom imali najviše problema oko netarifnih barijera i to najviše u sektoru poljoprivredno- prehrambrene industrije, počevši od pilećeg mesa, mlijeka, piva, malina…“

Problemi sa Srbijom

„Sve te barijere trajale su mjesecima, što je bilo dovoljno da se prekine ili u velikoj mjeri oteža izvoz bh. proizvoda. 

Imali smo problem kod plasmana našeg piva u Srbiju, kada nam je više mjeseci bio otežan izvoz zbog deklaracija i jezika na deklaracijama (svijetlo – svetlo), broj uvoznika na deklaraciji (iako i Srbija i BiH imaju bukvlano identičan Pravilnik o deklarisanju)…. Dok je nama bio prekinut izvoz piva, u isto vrijeme velike količine piva iz Srbije nesmetano se uvoze. Takođe, Grupacija pivara STK u zadnjih nekoliko godinu dana upozorava da su nerealne cijene uvoznog piva, prvenstveno iz Srbije. Cijena piva po hektolitru iz Srbije prošle godine je pala na 47,47 KM, što je za 55,5 odsto manje u odnosu na 2013. godinu, a iz Hrvatske na 102,94 KM ili 8,6 odsto manje u poređenju sa pomenutom godinom. Poređenja radi, u BiH se sa evropskog tržišta uvozi pivo čija je vrijednost po hektolitru više od 200 KM. Dalje, prosječna cijena hektolitra piva domaćih proizvođača iznosi 110 KM. Osim toga, cijena sirovine za proizvodnju piva posljednjih godina bilježi rast, pa bi situacija sa uvoznom cijenom piva trebala biti suprotna padu…

Potom smo imali problem pretjeranih analiza i zadržavanja proizvoda od piletine na granici sa Srbijom. I ova barijera je čekala mjesecima da se ukine, što je imalo vrlo negativan efekat na izvozni plasman bh. proizvođača pilećeg mesa.

Imamo i primjer izvoza malina u Srbiju i to baš u periodu kad su u Srbiji trajali problemi oko otkupa i plasmana maline na druga tržišta – za bh. izvoznike opet su se tražile dodatne analize, uz nepriznavanje nalaza i čekanje robe u sladištima…

Nakon skoro cijele godine usaglašavanja, BiH i Srbija su na bilateralnoj osnovi uspjele riješiti većinu barijera tokom 2018. godine, ali su ostale posljedice.

Kada pogledamo strukturu uvoza proizvoda iz Srbije, pogotovo u prehrambenom sektoru, ono što je vidljivo da uvozimo proizvode koje i imamo u BiH. Jedan od načina smanjenja deficita jeste i podizanje svijesti za kupovinom proizvoda koji su proizvedeni u BiH, a ne koji su uvezeni, koliko god potrošači bili sentimentalno vezani za pojedine brendove iz uvoza.

Iako svi građani u BiH imaju pravo da biraju kako će potrošiti svoj novac, ipak želim da naglasim da kupovinom nekog proizvoda iz uvoza kupci iz BiH ne pomažu ni zdravstvenom ni obrazovnom sistemu, kao ni većoj potrošnji, zaposlenosti niti rastu bh. ekonomije. Da pojednostavim – prilikom potrošnje 10 KM na domaće proizvode, u BiH ostaje osam KM, a prilikom kupovine uvezenih proizvoda ostanu dvije KM.

Potrebno je da svi zajedno jačamo svijest da kupovinom proizvoda proizvedenih u BiH pospješujemo konkurentnost bh. privrede“, napominje Vasić.

Naravno, da bi se sagledala cjelovita slika proizvedena odlukom Vlade Kosova o blokadi uvoza iz Bosne i Hercegovine i Srbije, nužno bi bilo saslušati i cjelokupnu argumentaciju glavnih aktera priče, lociranih u Prištini. No, kosovski predstavnici očito su vrlo uvjereni u ispravnost i svrsishodnost poteza vezanih za carinsku politiku prema BiH i Srbiji, ali i poprilično uljuljkani pasivnošću ostalih strana uključenih u spor pa, shodno tome, i u Vladi Kosova i u tamošnjoj Privrednoj komori, dosljedno ignoriraju sve upite našeg magazina o ovoj temi…

Takse ili carine

U priči o blokadi uvoza bosanskohercegovačkih i srbijanskih proizvoda na Kosovo posebno upada u oči činjenica da se nametnute kosovske dažbine, sa svih triju strana uključenih u spor, uporno nazivaju taksama, iako je riječ o klasičnim carinama. Prilično je jasno da se kosovske vlasti koriste tim lingvističkim trikom da bi imale kakav-takav argument za tvrdnju da ne krše CEFTA ugovor o bescarinskoj trgovini, a da istu verbalnu varku zvanični Beograd koristi za održavanje u životu bajke o Kosovu kao sastavnom dijelu Srbije, koja pada u vodu ako se prizna da njihova međusobna trgovina uključuje i carine, koje podrzumijevaju i međudržavnu granicu. No, nejasno je zbog čega nazivanje stvari pravim imenom izbjegavaju i nadležne institucije u Bosni i Hercegovini.

“Tako ih je nazvala i kosovska strana, a zbog netransparentnosti oko uvođenja ovih mjera, mi kao zemlja nikad nismo ni dobili formalni akt koji govori o vrsti i karakteru uvedenih mjera. U suštini, radi se o carinama u iznosu od 100 posto od vrijednosti uvezenog proizvoda“, odgovaraju iz MVTEO na pitanje da li u toj i drugim bh. institucijama kosovske carine nazivaju taksama isključivo zbog “političke korektnosti“ prema Srbiji ili iz nekog drugog razloga.

“CEFTA sporazumom precizirano je da se od dana njegovog stupanja na snagu neće uvoditi nove carinske dažbine na uvoz i izvoz, ili naplate čije je dejstvo jednako carinskim i drugim uvoznim ili izvoznim dažbinama fiskalne prirode, kao i da će sva važeća postojeća kvantitativna ograničenja biti ukinuta te da se neće uvoditi nova.

Kao što znate, u okviru CEFTA nema carina te se navedeni namet i klasifikuje kao taksa. Također, skrećemo pažnju da i SAD i Evropska komisija koriste termin takse tako nam nije jasno aludiranje na političku korektnost“, ističe, pak, predsjednik VTK BiH Nemanja Vasić.

PREKOArmin Zeba
IZVORbusiness magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here