Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) krajem prošle godine objavila je svoj Izvještaj o tranziciji (Transition Report) 2018-2019, u kojem je, uz procjenu da je u 2018. rast bruto društvenog proizvoda (BDP) Bosne i Hercegovine zadržan na nivou od tri procenta iz prethodne godine, a da bi u 2019. mogao ubrzati na 3,5 posto, ukazano da je našoj zemlji potreben “novi zamah rasta“.
Prioritetni iskoraci
“Nakon što se uspostave nove vlade, BiH treba čvrsto opredjeljenje za novu reformsku agendu, sa konkretnim, mjerljivim skupom rezultata u poboljšanju investicijske klime i standarda upravljanja, kao i unapređenja približavanja zemlje Evropskoj uniji“, navodi se u Izvještaju, u kojem se, u okviru sugestija usmjerenim na navedena poboljšanja, kao prioriteti navode privatizacija telekomunikacijskih kompanija u Federaciji BiH, jer “napredak u ovoj oblasti ne bi samo poboljšao finansijsku održivost tih kompanija, već i pokazao istinsku posvećenost privlačenju investicija u ključne sektore“, te potrebu “dodatnih napora za rješavanje loših kredita (NPL)“.
“Iako se situacija poboljšala posljednjih godina, banke se i dalje suočavaju sa poteškoćama u otpisivanju NPL-ova ili njihovoj prodaji nebankarskim subjektima“, napominje EBRD.
No, za razliku od sugestije koja se odnosi na privatizaciju federalnih telekoma, preporuka EBRD-a vezana za nekvalitetne kredite na prvi pogled djeluje pomalo nedorečeno u smislu izostanka navođenja konkretnih potencijalnih rješenja za problem s otpisom i prodajom nekvalitetnih kredita. Na molbu da nam pojasni dileme u vezi s tim, Amar Brkan, generalni sekretar Udruženja profesionalnih rizik menadžera u BiH, podsjeća da je 2017. u našoj zemlji počela “vjerovatno najznačajnija promjena u regulatornom okruženju bankarskog sektora u protekle dvije decenije“.
“Na entitetskim nivoima usvojeni su novi zakoni o bankama, kao i set novih regulatornih odluka (FBA i ABRS). Novi regulatorni paket u svojoj suštini predstavlja preuzimanje CRR i CRD IV obaveza u BiH i dio je strateškog opredjeljenja preuzimanja pravne stečevine Evropske unije (EU aquis).
Novi regulatorni okvir podrazumijeva i set novih obaveza za bankarski sektor, koje do sada praktično nisu ni postojale – naprimjer, izmjene u organizacionim strukturama i sistemu internih kontrola kroz uspostavljanje kontrolnih funkcija, izmjene u izračunima kapitalne adekvatnosti i nove izvještajne obaveze, definisanje i usvajanje planova oporavka, uspostavljanje mehanizama rane intervencije i slično. Utoliko će i regulatorno okruženje uslovljavati u kojoj mjeri će banke za prioritet postavljati pitanje nekvalitetnih kredita, koje nesumnjivo i dalje opterećuje kreditnu aktivnost“, napominje Brkan u izjavi za naš magazin.
Uz konstataciju da se, prema izvještajima Centralne banke BiH, u našoj zemlji nivo nekvalitetnih kredita stanovništvu nastavio smanjivati i u 2017. godini – u apsolutnom iznosu zabilježili su smanjenje od 6,7 posto, dok se udio nekvalitetnih u ukupnim kreditima stanovništvu nastavio smanjivati petu godinu uzastopno i na kraju 2017. je iznosio 7,5 posto, za 1,1 procentni poen manje u odnosu na isti period 2016. godine, Brkan naglašava da je novim regulatornim okvirom kupoprodaja plasmana “značajnije propisana kroz nove entitetske zakone o bankama u entitetima, ali sa određenim ograničenjima koja su definisana na strani kupca potraživanja“.
“Posebno ograničenje je za slučaj prodaje plasmana korisnika finansijskih usluga – fizičkih lica, koje je moguće isključivo prema drugim bankama ili finansijskim organizacijama koje imaju dozvolu Agencije za banakrstvo.
Na strani kupca plasmana također je propisana lista uslova koje moraju zadovoljiti kako bi bili ocijenjeni prihvatljivim s aspekta regulative, te kako bi Agencija u konačnici dala svoju saglasnost za prodaju plasmana.
Navedene regulatorne izmjene prate koncept zaštite korisnika finansijskih usluga implementiran u bankarskom sektoru, naročito Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH iz 2014. godine i gotovo identičnim odredbama u Zakonu o bankama RS te stoga suštinski nisu i iznenađujuće. Uvažavajući interes bankarskog sektora za prodajom plasmana, zakonodavac je vodio računa i o interesu korisnika finansijskih usluga, što je veoma važan trend Evropske unije, gdje smo imali priliku na značajnim primjerima vidjeti kako su prava korisnika finansijskih usluga generisala u cjelosti nove regulatorne poteze. Naprimjer, Direktiva o stambenim kreditima iz 2014. godine rezultat je sudske prakse nedovoljne zaštite korisnika hipotekarnih kredita u EU. Ova direktiva je u određenoj mjeri preuzeta i u lokalni Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga“, pojašnjava Brkan, uz opasku da se od 2015. godine odvija i proces ubrzanja rješavanja sudskih predmeta, prema smjernicama i zaključcima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Pritom precizira da je, prema dostupnim podacima, za devet mjeseci 2018. godine realizirano 72 posto plana rješavanja sudskih predmeta“ te su pomaci i u tom kontekstu vidljivi, iako je neophodno naglasiti da bi proces prinudne naplate nekvalitetnih potraživanja trebao biti ubrzan“.
Uspostavljanje tržišta
“U tom smislu je važno i dodatno liberalizirati propise o izvršnom postupku i stečaju, čemu se treba posvetiti posebna pažnja, s obzirom na to da su se uslovi privrednih kretanja značajno promijenili u odnosu na 2003. godinu, kada je paket ovih propisa usvajan.
Važno je također napomenuti i da se tržište kupaca plasmana praktično tek uspostavlja, te će tek u narednom periodu biti moguće adekvatno sagledati efekat novog regulatornog okvira, mogućnosti prodaje plasmana pa i NPL-ova, na poslovanje banaka u cjelini. Banke će sigurno uzimati u obzir i stranu kupca plasmana, ali i pitanja kolaterala, rezervisanja, cjenovnih metodologija i slično.
Prošla godina bila je i godina dijaloga sa regulatorom, tako da tek od 2019.– 2020. možemo analizirati efekte regulatornog okvira na smanjenje NPL-ova u praksi“, zaključuje Brkan.
 krajem prošle godine objavila je svoj Izvještaj o tranziciji (Transition Report) 2018-2019){kind=link}