Piše Mirela Haskić
Odlazak radne snage iz Bosne i Hercegovine u zemlje Evropske unije te posljedice koje to sa sobom nosi pitanje je koje je u našoj zemlji aktuelizirano već neko vrijeme. Poslodavci u BiH kontinuirano upozoravaju na neusklađenost obrazovanja s tržištem rada zbog čega ne mogu pronaći kvalifikovane radnike, dok s druge strane kvalifikovani radnici napuštaju BiH. Kao najveći razlog odlaska mladih navode se nemogućnost zaposlenja i niske plaće koje poslodavci, kako kažu, ne mogu povećati zbog previsokih nameta. S druge strane, BiH napuštaju i oni koji imaju visoka primanja nezadovoljni općom ekonomsko-socijalnom i političkom situacijom. Zemlju najviše napuštaju ljudi sa deficitarnim zanimanjima kao što su programeri, inženjeri i građevinski inženjeri, ljekari i drugo medicinsko osoblje i visokokvalificirana radna snaga. Smatra se da je u proteklih godinu i po, BiH napustilo 28.000 osoba, a samo posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje BiH prošle godine na rad su otišle 10.774 osobe. Od toga, 851 osoba otišla je na rad u Njemačku kao njegovatelji, a ostatak je otišao na rad u Sloveniju i to 23 posto varioca, zatim vozači sa 22,8 posto, zidari 6,5 posto, bravari četiri posto te ostala zanimanja u građevinskom sektoru.
Kada je u pitanju odlazak posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje, BiH ima zaključene sporazume o zapošljavanju sa Srbijom, Slovenijom i Katarom.
„Trenutno se implementira samo sporazum sa Slovenijom jer iz Srbije nema zahtjeva za radnom snagom, a za Katar je u proceduri izrada operativnog protokola kojim će se bliže regulirati postupanje po sporazumu. Čim operativni protokol bude usvojen i ovaj sporazum će se moći implementirati. Pored sporazuma postoji i Dogovor o posredovanju pri zapošljavanju radnika iz BiH u SR Njemačkoj na određeno vrijeme, a koji su zaključile Agencija za rad i zapošljavanje BiH i Savezna agencija za rad SR Njemačke, uz saglasnost vlada dvije države, a on se odnosi na posredovanje u zapošljavanju osoba sa završenom medicinskom školom, položenim stručnim ispitom i određenim poznavanjem njemačkog jezika“, za Business magazine kaže Muamer Bandić, direktor Agencije.
Prema sporazumima koje Agencija implementira, u Njemačku odlaze medicinski radnici sa srednjom stručnom spremom, a u Sloveniju varioci, vozači, zidari, bravari, elektromonteri, hidromonteri te ostali profili za građevinski sektor. Dakle, s obzirom na to da su radi o deficitarnim zanimanjima, ukoliko se ovakav negativan trend nastavi, sve ovo će imati nesagledive posljedice za bh. privredu.
Neophodan rast plaća
Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske smatra da je stvaranje ekonomskih preduslova, odnosno nominalni rast plaća ključan za zadržavanje radne snage u BiH.
„Izvjesno je da će nam trebati značajniji rast neto plata. Taj rast neće biti lako postići. Plate se mogu povećati kroz smanjenje opterećenja na rad, rastom produktivnosti i rastom cijena proizvoda. Radi se o velikom izazovu i nužan je sinergijski pristup Vlade i poslodavaca po ovom pitanju. U tekućoj godini napravili smo nekoliko korekcija koje su rezultirali rastom neto plata. Očekujemo nastavak dijaloga po pitanju daljih rasterećenja. Do kraja godine u skladu sa dogovorenim Memorandumom Vlade RS i UUPRS trebamo realizovati i dogovor koji se odnosi na neoporezivanje reinvestiranja dobiti. Pored toga, želimo naglasiti da ekonomski razlozi nisu jedini koji opredjeljuju ljude za odlazak i da u tom pogledu trebamo svi zajedno na drugačiji način pristupiti problemima raspodjele, finansiranja sistema socijalne zaštite, ali i učiniti značajan iskorak u pravcu političke stabilnosti i pravne sigurnosti“, objašnjava Aćić za naš magazin.
Da je potrebno i moguće povećati plaće smatraju u Savezu sindikata RS koji kao osnovne uzroke odlaska mladih iz BiH navode, između ostalog, nezaposlenost, loš položaj radnika i nestabilnu političku situaciju (nepovjerenje u sistem).
„Savez sindikata RS i prije nego se desio ovaj odliv radne snage iz RS i BiH zahtijevao je povećanje plata na način da one omogućavaju normalan i dostojanstven život radnika i njihovih porodica, poštivanje propisa iz radno-pravne oblasti, redovnost plata i uplate doprinosa, bolje uslove rada i sl. Poslodavci do sada nisu pokazali spremnost da povećaju plate kako bi zadržali radnike u svojim preduzećima. Istina, o tome pričaju u medijima i na raznim skupovima, ali u praksi se nije osjetila ta njihova namjera. Također, i time što poslodavci ne žele da zaključe Opšti kolektivni ugovor u RS i granske kolektivne ugovore potvrđuje da nisu spremni da se ozbiljnije bave ovim problemima. Što se tiče opterećenja, tj. stope poreza i doprinosa u RS, nisu prepreka za rast plata, jer su te stope na istom nivou, pa čak i manje u odnosu na stope koje se primjenjuju u zemljama okruženja i zemljama članicama EU“, za Business magazine kaže Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS.
Kada je u pitanju povećanje plaća, Snježana Köpruner, direktorica i vlasnica GS tvornica mašina u Travniku (GS-TMT), te članica Izvršnog i Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH ističe da su nadležne institucije ostale gluhe na zahtjeve poslodavaca da smanje različita davanja državi, kako bi poslodavci povećali radnicima plaće.
„Nažalost, mislim da je sada već pomalo kasno, jer promjene koje su nužne zahtijevaju duže vrijeme. Promjene se tiču funkcioniranja pravne i socijalne države, obrazovanja. Sve su to dugoročni projekti, koji daju rezultate nakon pet do deset godina, do kada će nas, bojim se, napustiti naši najbolji ljudi. BiH će ovim egzodusom sve više postajati zemlja nekvalificirane i loše plaćene radne snage“, objašnjava Köpruner za Business magazine.
Bit će još gore
S obzirom na to da su se koalicione stranke u Njemačkoj početkom oktobra saglasile u vezi s novim zakonom o imigraciji, kako bi privukle veći broj obučenih radnika iz država koje nisu u EU, a koji bi trebao početi s primjenom početkom naredne godine, jasno je da će svi oni koji sanjaju bolji život izvan BiH biti korak bliže ostvarenju tog sna. Naime, postignut je sporazum kojim se uklanjaju poteškoće na tržištu rada za sve građane zemalja izvan EU, koji posjeduju odgovarajuće kvalifikacije i znanje njemačkog jezika. Tako će kompanijama u Njemačkoj biti dozvoljeno da zapošljavaju strane radnike svih profesija, bez obzira na zvaničnu listu sektora u kojima postoji nedostatak radne snage. Nakon Njemačke iste mjere razmatra i Danska, a radnici su potrebni i nekim zemljama centralne Evrope te je sigurno da će šansu za boljim životom preko granice nastaviti tražiti cijele porodice iz BiH o čemu su saglasni i poslodavci i sindikat.
„U posljednjih šest godina naša aktivna ponuda radne snage se smanjila skoro za trećinu. Imajući u vidu migracijske trendove prema EU i uopšte loše demografske trendove u RS, BiH i regionu, naše projekcije govore da će se taj trend nastaviti i u narednim godinama. Strukturu preostale ponude radne snage odlikuje slaba kvalifikaciona struktura, loša pokretljivost, a značajan dio ove populacije funkcioniše u sivoj ili crnoj zoni. Imajući u vidu veoma složene posljedice ovakvih trendova po rast ekonomije i održivost sistema socijalne zaštite, nužan je ozbiljan i odgovoran pristup svih institucija i interesnih grupacija u društvu“, ističe Aćić.
Köpruner također navodi da već duže vremena imaju problem sa nedostatkom stručne radne snage, koji su uspjeli otkloniti organiziranjem stručnih škola u vlastitim halama te pokretanjem različitih socijalnih projekata, međutim, kako kaže, izgleda da to nije dovoljno.
„Zakon o pojednostavljenju dobijanja radnih dozvola za građane koji nisu u EU, koji donosi njemačka vlada, novi je udar na bh. privredu, ali i cijelog regiona. Najveći nedostatak osjetit ćemo odlaskom visokoobrazovanog kadra, naših inženjera, profesora, IT stručnjaka, ekonomista. Njihovo obrazovanje traje godinama i u njih je uložen veliki novac i od strane države i poslodavaca. Obrazovanje kvalificiranih radnika traje relativno kratko i lakše im je naći zamjenu“, objašnjava Köpruner.
S obzirom na broj onih koji svakog dana napuštaju našu zemlje bez namjere da se ikad vrate, može se reći da, ipak, sunce tuđeg neba grije kao i ovo ovdje. Kada se razmotre svi razlozi odlaska mladih iz BiH jasno je da će poslodavci, ali i političari morati poduzeti mjere kako bi mlade talentovane ljude zadržali u našoj zemlji. Naravno, pravo pitanje je koliko su uopće i jedni i drugi spremni raditi na poboljšanju životnih uslova ljudi koji maštaju o evropskim zemljama.
Stevanović naglašava da je rješenje ovog problema u povećanju plata, poboljšanju uslova rada i poštivanju radničkih prava garantovanih zakonskim propisima te dodaje da je sigurno da će se odliv radne snage negativno odraziti i na ekonomiju i društvo jer je prisutan trend odlaska cijelih porodica.
„Smatram izuzetno poštenim i pravednim da su naši građani dobili šansu ići u zemlje koje im mogu ponuditi bolje uvjete za život. Iz BiH idu i dobrostojeće porodice, ne samo nezaposleni. Kada ih pitate zašto, odgovor je uglavnom da žele bolju budućnost za svoju djecu. Razlozi odlaska nam daju odgovor na pitanje što trebamo napraviti da bi ih zadržali. Mislim da postoje rješenja, ali ne postoji volja. Građanima treba poslati poruku da je ovo jedna zemlja, da govorimo jedan jezik, da je nacionalna grupa predmeta tolerancija, pravna i socijalna država. Tada će prosječan građanin razumjeti da netko tko vodi ovu zemlju, vidi put od izmišljenih problema ka državi koja se bori za bolji život svojih građana. To će biti prvi dobar razlog zbog kojeg će razmišljati o ostanku. A onda trebamo rasteretiti privredu u svakom smislu, kako bi mogla otvarati nova, dobro plaćena radna mjesta“, kaže Köpruner
Žele u EU, ali ne i u manje sredine u BiH
Problem našeg tržišta rada, kako Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH navodi nije stopa nezaposlenosti, već niska stopa aktivnosti na tržištu rada. Ona je u prošloj godini iznosila 42,6 posto, a u ovoj je 42,1 posto. To znači da i pored 448.578 osoba na evidencijama nezaposlenih, iz augusta 2018. godine, velika većina ovih osoba ne traži posao. Anketa o radnoj snazi za 2018. godinu zbog toga govori o 185.465 nezaposlenih osoba u BiH.
„Veliki problem za poslodavce jeste slaba mobilnost na tržištu rada. Poslodavci u manjim sredinama imaju problem da privuku radnu snagu iako takve radne snage ima na evidencijama nezaposlenih u većim gradovima. Međutim, veoma malo osoba spremno je da prihvati posao u manjoj sredini i svi pokušavaju da se zaposle u većim sredinama“, objašnjava Bandić.
Da li će BiH uvoziti radnu snagu?
Važno pitanje koje se nameće jeste i da li će doći do „uvoza“ radne snage i pored velike stope nezaposlenosti u BiH.
„Do sada je postojao interes za rad u BiH uglavnom građana susjednih država, odnosno osoba koje rade za međunarodne organizacije u BiH. Hrvatska i Slovenija pod pritiskom poslovne zajednice značajno su povećale nivo radnih dozvola za strance. Imajući u vidu naše demografske trendove, odnosno rapidno smanjenje aktivne ponude radne snage, izvjesno je da ćemo se u narednim godinama suočiti sa nedostatkom radne snage. Ovo je jedna od tema o kojoj je potrebno otvoriti dijalog i strateški se odrediti u odnosu na navedeni izazov“, ističe Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca RS.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, u posljednjih pet godina broj stranih radnika kreće se između 0,3 posto i 0,4 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih u BiH, što i nema neki uticaj na domaće tržište rada.
„U prošloj godini ukupno su izdate 2.593 važeće radne dozvola i to 933 radne dozvole koje se računaju u kvotu i 1.660 radnih dozvola izdatih nezavisno od utvrđene kvote. U FBiH ukupno su izdate 1.682 važeće radne dozvola od čega 535 koje se računaju u kvotu i 1.147 izdatih nezavisno od utvrđene kvote. U RS ukupno je izdato 769 važećih radnih dozvola i to 390 koje se računaju u kvotu i 379 izdatih nezavisno od utvrđene kvote, a u Brčko Distriktu BiH ukupno su izdate 142 važeće radne dozvole, osam koje se računaju u kvotu i 134 izdate nezavisno od utvrđene kvote“, kaže Bandić.
Kada su u pitanju kvote za zapošljavanje stranih državljana u BiH, svake godine Vijeće ministara BiH, na prijedlog Agencije za rad i zapošljavanje BiH, utvrđuje godišnju kvotu za zapošljavanje stranih radnika. Agencija daje prijedlog kvote na osnovu dostavljenih potreba za stranom radnom snagom koju su utvrdili entitetski zavodi za zapošljavanje i Zavod za zapošljavanje Brčko distrikta BiH.
„Kvota za zapošljavanje stranih radnika u 2018. godini iznosi 1.590 radnih dozvola, od čega se na FBiH odnosi 900 radnih dozvola, RS 600 i Brčko Distrikt BiH 90 radnih dozvola. Godišnja kvota za produženje već izdatih radnih dozvola iznosi 970 radnih dozvola, dok godišnja kvota radnih dozvola za novo zapošljavanje stranaca u BiH iznosi 620 radnih dozvola“, dodaje Bandić.
Köpruner smatra da se dolazak stranih radnika u BiH može desiti u iznimnim slučajevima i u malom broju te da to neće pokriti potrebe za radnom snagom.
„Zašto bi netko došao raditi kod nas u uvjetima od kojih naši radnici bježe. Sada možemo vidjeti da par hiljada migranata na hrvatsko-bosanskoj granici niti ne pomišlja ostati ovdje, već čekaju trenutak kada će pobjeći u Njemačku. To su ljudi koji bježe od rata, a kada njima nismo atraktivni, kome bi trebali biti. Novi migracijski val iz zemalja bivše Jugoslavije govori o tome koliko je naš koncept nacionalnih država promašen projekt i kako ćemo radi toga ostati na začelju evropske civilizacije“, naglašava Snježana Köpruner.
