Piše: Maja Hadžić
Prema do sada urađenim studijama, tehnički hidropotencijal Bosne i Hercegovine je procijenjen na 6.126 MW, a postojeće hidroelektrane imaju instalirani kapacitet od 2.725 MW. Naša zemlja koristi oko 40 posto raspoloživog hidropotencijala. Blizu 600 MW ili 10 posto je ukupni hidropotencijal mini i malih hidroelektrana (do 10 MW snage). Neiskorišteni hidropotencijal malih hidroelektrana procijenjen je na 1.000 MW, a zabilježen je značajan interes investitora za njihovu izgradnju.
Hidrotrend u procentima
Ekspanzija hidroenergetskih projekata u BiH primijetna je posebno nakon potpisivanja Ugovora o uspostavi Energetske zajednice 2005. godine, a kojim se naša zemlja obavezala na stvaranje jedinstvenog tržišta energije, poboljšanje stanja u životnoj sredini i upotrebu obnovljivih izvora energije (OIE). Ugovor je zaključen na deset godina, što je 2013. godine produženo za dodatnih deset godina, uz dogovor da bruto finalna potrošnja obnovljivih izvora energije do 2020. godine iznosi 40 posto (što je za šest posto više u odnosu na referentnu 2009. godinu).
Do 1992. godine u pogonu je bilo devet malih i mini hidroelektrana ukupne snage 16,54 MW i proizvodnjom oko 70 GWh godišnje. Iako nema preciznog podatka o broju dodijeljenih koncesija na prostoru BiH, a spominje oko 300-tinjak ugovora, danas je u pogonu najmanje 80 ovakvih energetskih objekata.
Osim privatnih investicija, dobar dio njih je u vlasništvu tri elektroprivredna društva u BiH.
Samo na području Republike Srpske u pogonu su 32 male hidroelektrane, ukupne instalisane snage 93,5 MW i prosječne godišnje proizvodnje oko 373 GWh, među kojima je sedam malih hidroelektrana u sastavu Elektroprivrede RS.
Prema podacima kojima raspolaže FIPA, u FBiH je do sada izgrađeno 56 malih hidroelektrana.
Koncesije i subvencije
Investicije u izgradnju malih hidroelektrana zavise od više faktora, topografije terena, hidroloških karakteristika, geoloških karakteristika, udaljenosti distributivne mreže, pristupnih puteva – ali nisu male.
“U zavisnosti od tipa hidroelektrane ulaganje iznosi od dva do 2,5 miliona eura po 1 MW, a vjetroelektrane oko 1,5 miliona eura po 1 MW. Razlozi za veći broj izgrađenih hidroelektrana od vjetroelektrana su, između ostalih, veći stepen iskorištenja hidroelektrana te povremenost pogona vjetroelektrana zavisno o meteorološkim karakteristikama lokaliteta”, rekao je za Business magazine Amir Kazić, predstavnik FIPA.
Nešto izraženiji problemi za investitore kod projektovanja i izgradnje malih hidroelektrana su nedostatak hidroloških mjerenja u dužem vremenskom periodu, te je potreban duži vremenski period za obezbjeđenje neophodnih dozvola i saglasnosti (dobijanje koncesija, dozvola za gradnju….), a kreditni uslovi za finansiranje izgradnje nisu najpovoljniji.
“Postupak izgradnje elektroenergetskog objekta grupiše se oko ishođenja tri osnovne dozvole iz oblasti građenja, a to su urbanističke saglasnosti ili lokacijske informacije (FBiH) odnosno lokacijskih uslova (RS), pribavljanje odobrenja za građenje (FBiH) odnosno građevinske dozvole (RS), pribavljanje odobrenja za upotrebu (FBiH) odnosno upotrebne dozvole (RS). Sve ostale dozvole i saglasnosti pribavljaju se u postupcima ishođenja neke od ove tri glavne dozvole”, rekao je Kazić.
Pa, ipak, investitorima su ove investicije isplative.
Proizvedenu energiju otkupljuju veliki distributeri. Kako bi se dao podsticaj privatnim investitorima, tu je prednost u pristupu mreži, pogodnost prilikom priključenja na mrežu, pravo na obavezan otkup električne energije i “feed-in” tarifa koja omogućava pravo na garantiranu otkupnu cijenu proizvedene električne energije, zavisno od instalirane snage HE. Akcionim planovima države i entiteta predviđen je sistem poticaja putem garantovanih cijena (feed in tarifa) odnosno tzv. dinamičke kvote proizvedene električne energije za hidroelektrane za period 2014-2020. godinu iznose 50 MW u FBiH i 112 MW u RS.
“Regulatorna komisija prema propisima utvrđuje visinu garantovanih otkupnih cijena koje se primjenjuju u sistemu podsticaja za one korisnike koji to pravo ostvare u skladu sa propisima. Metodologija izračunavanja garantovanih otkupnih cijena i premija zasniva se na obračunu ukupnih godišnjih troškova tipičnih proizvodnih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, koristeći anuitetni metod vrednovanja investicija, pri čemu je ovaj obračun zasnovan na unaprijed definiranim tehničkim i ekonomskim parametrima. Period otplate uloženih sredstava utvrđen je za period od 15 godina koliko je Pravilnikom o podsticanju propisano i trajanje obaveznog otkupa po garantovanoj otkupnoj cijeni”, rekao je za Business magazine Aleksandar Jegdić, sekretar Regulatorne komisije za energetiku RS.
Podsticaj, doduše, nije zagarantiran za svakog investitora.
Od ukupno 32 hidroelektrane u RS, 27 ukupne instalirane snage 69 MW i planirane godišnje proizvodnje 270 GWh je u sistemu podsticaja. Također, od sedam malih hidroelektrana u sastavu Elektroprivrede RS, dvije hidroelektrane ukupne instalirane snage 2,9 MW nisu u sistemu podsticaja. Za finansiranje ovih investicionih ulaganje uvedena je i posebna naknada za obnovljive izvore koju plaća svaki potrošač električne energije.
“Sa sadašnjim cijenama električne energije koje su na regionalnom tržištu, veoma mali broj malih hidroelektrana mogao bi obezbijediti povrat investicije u periodu do 10 godina. Da bi se realizovalo više investicionih ulaganja u male hidroelektrane neophodno je da cijena električne energije bude na tom nivou da investitori mogu očekivati povrat investicionih ulaganja u periodu do 10 godina”, rečeno je iz Elektroprivrede RS.
Paralelno s tim, period trajanja koncesije ne može biti duži od 30 godina. U iznimnim slučajevima ovaj rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina.
Umjesto uglja
“Hidroelektrana su isplative i za investitora (nakon povrata investicije) i za državu zbog prednosti poput korištenja obnovljivog izvora električne energije (OIE), odsustva emisije štetnih gasova u okoliš, smanjenja potrošnje fosilnih goriva, kontrole plavljenja i toka rijeke, sigurnijeg i pouzdanijeg snabdijevanja električnom energijom, stepena iskorištenosti do 90 posto, mali pogonski troškovi, pogodnost za napajanje udaljenih izoliranih područja”, sumirao je Kazić prednosti izgradnje malih hidroelektrana u BiH.
Iz Elektroprivrede RS, pak, smatraju da će hidroelektrane koje Elektroprivreda RS u budućnosti eventualno izgradi biti male snage i male proizvodnje tako da se ne može očekivati da obezbijede veću sigurnost ovog entiteta u snabdijevanja električnom energijom.
Pa, ipak, neki smatraju da je svrha izgradnje malih hidroelektrana poboljšanje pogonske pouzdanosti. Naime, mala hidroelektrana u funkciji rezervnog napajanja u slučaju kvara u mreži povećava pouzdanost napajanja potrošača koji se nalaze iza mjesta kvara.
“Energetski objekti male snage i proizvodnje obično se priključuju na distributivnu mrežu i mogu da poboljšaju naponske prilike i smanje gubitke u distributivnoj mreži. Također, priključenjem malih hidroelektrana obezbjeđuje se proširenje distributivne mreže”, rekao je Jegdić.
BiH doduše nema problem manjka proizvedene električne energije i debalansa snage u sistemu, a elektroenergetska situacija u BiH nije alarmanta sa aspekta trenutne dnevne potrošnje i pretpostavljeni doprinos pouzdanosti male hidroelektrane u smislu rezervnog napajanja u elektroenergetskom sistemu ne može biti uzrok, već posljedica njihove izgradnje. Motiv planiranja intenzivnijeg korištenja malih hidroelektrana rezultat je globalne tendencije korištenja energije obnovljivih izvora i otvaranja mogućnosti privatnog investiranja na području malih izvora energije.
U vremenu kad su nuklearne elektrane i velike hidroelektrane opasne ili preskupe, a termoelektrane neprihvatljive kao veliki zagađivači, nude se rješenja u obliku vjetroelektrana, elektrana na solarni pogon ili biomasu te malih hidroelektrana.
“Procijenjeno je da se na području RS može dobiti oko 1.500 GWh električne energije i ako bi se iskoristio sav taj potencijal on bi se mogao uporediti sa proizvodnjom jedne termoelektrane snage 300 MW (npr. TE Gacko) ili dvije hidroelektrane (HE Višegrad i HE Bočac)”, rekli su iz Elektroprivrede RS.
Investitori još kažu da uz zapošljavanje domaće radne snage (iako su postrojenja redovno visoko automatizirana), male hidroelektrane ne zagađuju okoliš, ne utječu na vodotok, niti na biljni i životinjski svijet i ne uzrokuju emisije štetnih tvari u zrak kao što to čine, npr. termoenergetska postrojenja.
Stvarno obnovljivi
No, s njima se ne slažu aktivisti za očuvanje okoliša. Oni hidroelektrane vide samo kao unosan posao za investitore i prijetnju životnoj sredini te se bore za opstanak preostalih prirodnih vrijednosti, iznad svega za zaštitu izvora i izvorišta pitke vode kao prioriteta budućnosti. Njihov stav je da je upitna finansijska korist od malih hidroelektrana za lokalne budžete jer iznosi potrebni za sanaciju šteta nastalih gradnjom hidroelektrana u pravilu premašuju zaradu jedinica lokalne samouprave.
Osim buke i vibracija te vizualnog narušavanja okoliša, aktivisti upozoravaju i na kolateralnu štetu izgradnje malih hidroelektrana, poput izgradnje pristupnih puteva, trasa dalekovoda, kanala za kablove, neuređenih terena poslije izgradnje objekta u budućnosti.
U banjalučkom Centru za životnu sredinu smatraju da je balans između potreba za novim izvorima električne energije iz malih hidroelektrana i neslaganja protivnika takvih projekata moguće uspostaviti samo kroz investiranje u stvarne obnovljive izvore energije, ukazujući pritom na sunčevu i energiju vjetra.
“Trebamo ulagati u stvarne obnovljive izvore, koji nisu više daleka budućnost, niti tehnološki nedostižni. Štaviše, imamo sistem kojim dajemo subvencije za takve vidove energije, koji trenutno u velikoj većini idu za male hidroelektrane. To mora hitno da se promijeni, pošto izgrađene male hidroelektrane pokazuju da one uopšte nisu obnovljiv izvor energije”, rekla je Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu.
Održivi razvoj malih hidroelektrana donekle onemogućava i slabije uključivanje javnosti pri planiranju, odnosno odobravanju projekata.
“Regulatorna komisija postupke iz svoje nadležnosti vodi na javan način. Navedeno podrazumijeva održavanje određene vrste javne rasprave, a u cilju prikupljanja komentara zainteresovane javnosti, a koji se razmatraju prilikom donošenja odluka čije je donošenje u nadležnosti Regulatorne komisije RS”, rekao je Aleksandar Jegdić, sekretar Regulatorne komisije za energetiku RS.
Pa, ipak, dokaz za slabije uključivanje javnosti je ekološka dozvola za izgradnju brane na rijeci Kruščici koja je tek kasnije poništena po osnovu činjenice da niko iz zajednice koja je ugrožena izgradnjom planirane brane nije pozvan na obaveznu javnu raspravu, niti su upoznati sa rezultatima javne rasprave.
Odabir lokacije u dogovoru sa lokalnom zajednicom za Kazića je imperativ u izgradnji održivih hidroelektrana.
Stručnjaci su još i mišljenja da tek uz poštovanje cijelog niza pravila, male hidroelektrane predstavljaju najracionalniji obnovljivi energetski izvor, upravljački najfleksibilniji i ekološki najčistiji.
“Kod projektovanja i izgradnje malih hidroelektrana potrebno je primjenjivati inovativna rješenja koja se već primjenju u svijetu i potrebno je usvojiti takva rješenja koja imaju veći društveni uticaj, zaštitu od poplava, navodnjavanje i vodosnabdijevanje”, rečeno je iz Elektroprivrede RS.
