Piše: Armin Zeba

Početkom juna ove godine, kada je Hrvatski sabor usvojio Zakon o upravljanju državnom imovinom, koji, između ostalog, uključuje i mogućnost davanja u dugoročan zakup nekretnina za koje nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, u koje spadaju i stotine miliona konvertibilnih maraka vrijedni objekti u izvornom vlasništvu bosanskohercegovačkih preduzeća, u Bosni i Hercegovini nastala je svojevrsna euforija kvazipatriotizma u kojoj su se domaće vlasti i opozicija, u skladu sa nadolazećom predizbornom kampanjom, naprosto utrkivali u obećanjima o pokretanju svih mogućih mehanizama za zaštitu i povrat imovine obuhvaćene tim zakonskim rješenjem, odnosno provedbu Aneksa G Sporazuma o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije.

Predizborni trik

No, ta predizborna priča brzo je istrošena te je u vezi sa problemom nekadašnje imovine bh. preduzeća isknjižene u pasivni podbilans, locirane u Hrvatskoj, ponovo zavladao tajac koji traje duže od četvrt stoljeća, unatoč činjenici da je u međuvremenu – prije više od 16 godina, potpisan spomenuti Aneks G koji propisuje da “prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. decembar 1990. bit će priznata, zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba, a bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. decembra 1990. bit će ništavan…“.

Dok nadležne bh. institucije ne poduzimaju nikakve vidljive korake usmjerene na povrat bh. imovine u Hrvatskoj, vlasti u našem zapadnom susjedstvu mirno privode kraju posao, pravno zaokružujući preuzimanje nekretnina u nekadašnjem vlasništvu bh. preduzeća, koju, kako se ispostavlja, nisu ni oteli, već im je jednostavno poklonjena, u prilog čemu govori i činjenica da je BiH, prije nego što se i osušila tinta kojom je potpisan Aneks G, vratila prijeratnu imovinu svim pravnim i fizičkim licima iz Hrvatske (kao i onima iz ostalih bivših jugoslovenskih republika), dok u suprotnom smjeru nije upućena čak ni kurtoazna molba za povrat nekretnina iz pasivnog podbilansa lociranih u Hrvatskoj.

“Od stupanja na snagu novog Zakona o upravljanju državnom imovinom, Ministarstvo državne imovine nije zaprimilo niti jedan zahtjev iz BiH za preispitivanje odredbi Zakona, odnosno za primjenu Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije“, u izjavi za Business magazine iz hrvatskog Ministarstva državne imovine ilustriraju pasivnost bh. institucija prema ovom problemu.

S druge strane, pak, iz Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine negiraju da je bh. strana u ovom slučaju potpuno neaktivna, objašnjavajući da “u vezi sa pitanjem zaštite imovine Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj i usvojenim  Zakonom o upravljanju državnom imovinom RH, Pravobranilaštvo je poduzelo određene aktivnosti u skladu sa zakonom propisanim nadležnostima i smjernicama datim od strane Vijeća ministara BiH“.

“Konkretnije, izvršena su ažuriranja podataka u vezi sa predmetnom imovinom i postupcima, koji se vode s cilju njene zaštite i povrata, o čemu je i sačinjena te Vijeću ministara BiH dostavljena informacija.

Ostvaren je kontakt i dogovorena saradnja sa Državnim odvjetništvom RH u okviru koje bi trebala biti razmotrena i pitanja postupaka zastupanja u svrhu zaštite predmetne imovine. Konkretniji razgovori i dogovori u ovom pogledu trebali bi uslijediti na sastanku koji je planiran u Zagrebu tokom novembra ove godine. Pravobranilaštvo BiH je inicijalne kontakte u vezi sa navedenim problemima ostvarilo i sa Ministarstvom državne imovine RH.

Konkretnija ocjena o tome kakvi će biti rezultati pomenutih aktivnosti moći će se donijeti tek naknadno, kada te aktivnosti budu djelimično ili u potpunosti realizirane“, kaže za Business magazine Ismet Velić, pravobranilac Bosne i Hercegovine.

Završni čin

Istovremeno, međutim, iz hrvatskog Ministarstva državne imovine napominju da je “temeljem članka 71. Zakona, u pripremi objava prvog javnog natječaja za zakup nekretnina propisanih u navedenom članku“.

Navedenim zakonskim članom propisano je da “do sklapanja odgovarajućeg međunarodnog ugovora ili do donošenja odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja, Ministarstvo je ovlašteno dati u višegodišnji zakup ili u neki drugi oblik raspolaganja do najviše 30 godina nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske ili koje su upisane kao društveno vlasništvo ili općenarodna imovina s pravom korištenja subjekata koji u Republici Hrvatskoj nemaju sjedište i pravnu osobnost…“

Drugim riječima, provedbom konkursa o zakupu i potpisivanjem njime predviđenih ugovora, bh. imovina praktično će trajno preći u ruke hrvatskih vlasnika. Mada takav rasplet nedvojbeno predstavlja kršenje Sporazuma o sukcesiji, na pitanje o tome zašto Hrvatska ne poštuje svoje obaveze prema našoj zemlji koje proizilaze iz tog ugovora u smislu vraćanja nekretnina u izvornom vlasništvu preduzeća iz BiH, dok je, s druge strane, Hrvatskoj vraćena sva imovina koja joj pripada po Aneksu G, iz Ministarstva nude svoje tumačenje tog dokumenta i lopticu ponovo vraćaju na bh. stranu.

Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije ne daje pojedinim fizičkim i pravnim osobama pravnu osnovu za povrat njihove prijeratne imovine, već će takav povrat ili isplata naknade u slučaju nemogućnosti povrata, eventualno biti moguć kada bude sklopljen dodatni bilateralni ugovor između RH i BiH“, poručuju iz hrvatskog Ministarstva državne imovine. 

 

 

PREKOArmin Zeba
IZVORBusiness Magazin
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here