RAZGOVARAO: Armin Zeba
Kada je prije tri i po godine na poziciju federalnog premijera ustoličen Fadil Novalić, očekivalo se da će, kao čovjeku koji dolazi iz realnog sektora, ekonomija biti apsolutni prioritet njegovog premijerskog djelovanja te da će, u skladu s tim, pokazatelji ekonomskog stanja Federacije BiH na kraju njegovog mandata biti daleko bolji nego prilikom formiranja Vlade na čijem je čelu. U intervjuu za Business magazine, Novalić daje vlastiti pogled na stepen ostvarenosti navedenih očekivanja, sumirajući rezultate rada aktuelne Vlade i ukazujući na objektivne i subjektivne okolnosti zbog kojih oni u pojedinim segmentima i nisu bili ekvivalentni zacrtanim ciljevima.
BM: U intervjuu za naš magazin početkom maja prošle godine, na pitanje o ekonomskoj slici FBiH kojom biste bili zadovoljni na kraju svog tekućeg premijerskog mandata odgovorili ste da Vam je cilj da “do kraja 2018. ekonomska statistika postane još bolja i da promjene koje je donijela naša strategija osjete svi građani“, te da ćete “učiniti sve da naša dostignuća postanu vidljiva i najvećim skepticima“ – u kojoj mjeri su navedeni ciljevi ostvareni i koji egzaktni pokazatelji najbolje ilustriraju nivo njihove realizacije?
NOVALIĆ: Glavni i osnovni uspjeh ove Vlade bit će sigurno rast broja zaposlenih za oko 50 hiljada. Ovo je vrlo oprezan broj s obzirom na to da, kao što sam već više puta govorio, postoje različite metodologije mjerenja zaposlenosti. No, ono što je bitno jeste da je taj broj značajan i to niko, pa čak ni opozicija, ne negira.
Pozitivnih pokazatelja ima, naravno, više. Bruto društveni proizvod (BDP) raste za više od tri miljarde KM godišnje. Porastao je broj investicija, a samim tim i profit preduzeća u FBiH. Kontinuirano raste industrijska proizvodnja, izvoz, prihodi od turizma. Za 1,3 milijarde KM porasli su prihodi od direktnih poreza i doprinosa.
Trebamo ovdje istaći i pitanje vanjskog i unutrašnjeg duga. Vanjski dug FBiH je do 2015. godine bio u stalnom porastu. U mandatu Vlade Nermina Nikšića on je porastao za 1,3 milijardi KM. Od 2015. mi konačno bilježimo pad duga. Od tada do danas uspjeli smo ga smanjiti za više od 290 miliona KM.
Ista stvar događa se sa unutrašnjim dugom. U prethodnom mandatu on je povećan za skoro 150 miliona KM, dok smo ga mi smanjili za 65 miliona KM.
Naš budžet je konačno likvidan, tako da smo u prvom i drugom kvartalu 2018. otkazali sve planirane aukcije vrijednosnih papira.
BM: Koje rezultate Vlade smatrate svojim najvećim uspjehom u premijerskom mandatu, a u kojim segmentima ste eventualno ostali najdalje od zacrtanih ciljeva?
NOVALIĆ: Ponosan sam, prije svega, što se ova Vlada uhvatila ukoštac sa već višedecenijskim problemima Federacije BiH. Dosadašnje vlade su se uglavnom bavile zakonskim rješenjima koja su samo kratkoročno sanirala postojeće probleme, ali ništa nisu mijenjala iz temelja.
Mi smo krenuli u veoma zahtjevne reforme. Uvojili smo moderan evropski Zakon o radu, koji štiti prava radnika, ali i rasterećuje privredu.
Usvojili smo Zakon o PIO i konačno smo u potpunosti stabilizovali isplate penzija. Penzije smo ove godine i povećavali i to ne populistički jer idu izbori, već zato što nam to dozvoljava jača privreda. Ako se postojeći trendovi održe, onda penzioneri mogu očekivati dalji rast penzija.
Krenuli smo u još jednu bitnu reformu – reformu poreskog sistema. Kroz novi Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak planiramo se obračunati sa sivom ekonomijom, poreskom evazijom i nekim zaostavštinama prijašnjeg sistema.
Zaostajemo u trećem segmentu Reformske agende, a to je vladavina prava, borba protiv korupcije i reforma javne uprave. Neki pomaci su napravljeni, neki zakoni pripremljeni, no svakako ima tu još dosta posla da se uradi.
BM: Utisak je da se protokom vremena smanjivao intenzitet Vladinih aktivnosti na reformama u domenu ekonomije, prije svega u donošenju novih zakona koji su se na početku Vašeg mandata činili gotovo izvjesnim – koliko je taj utisak utemeljen i šta je uzrokovalo zastoj u reformskim procesima?
NOVALIĆ: Kako se približavala predizborna kampanja, sve teže je bilo osigurati prohodnost naših zakona u Parlamentu.
Nažalost, pojedine političke stranke, uključujući one koje čine vladajuću koaliciju, prestale su da se bave svojim poslom. Krenuo ja talas populizma i politikanstva i tako sve do izbora. Mada, moram reći da ne mislim da je zastoj trajan. Izbori će biti pa proći, a brojni reformski zakoni su već u proceduri i očekujem njihovo usvajanje do kraja godine…
BM: Kako stoje stvari kada je riječ o efektima usvojenih zakona – recimo, kakva su dosadašnja iskustva sa spomenutim Zakonom o PIO u smislu njegovih refleksija na stabilnost penzionog fonda i stvaranja pretpostavki za poboljšanje životnog standarda sadašnjih i socijalne sigurnosti budućih penzionera?
NOVALIĆ: Ja, prije svega, želim podsjetili javnost da je ne tako davno, tačnije tokom mandata prethodne vlade, isplata prenzija trajala punih mjesec dana, a bilo je tu još svakakvih kašnjenja i zastoja. Toga već dvije godine nema, jer smo mi kratkoročnim mjerama uspjeli spasiti penzioni fond. Nakon toga smo usvojili veoma složen Zakon o PIO, koji sistemski rješava probleme penzionera, garantira rast penzija koji prati ekonomski rast Federacije BiH i koji je konačno zamijenio više zakona i uredbi.
Rezultati našeg rada na ovom polju su vidljivi golim okom, a to je prvo povećanje penzija i stabilizacija isplata.
BM: Od spomenutih reformi u prvom redu se očekivalo poboljšanje poslovnog ambijenta u FBiH, koji je, prema svim relevantnim izvještajima, među najgorim u Evropi – zbog čega u tom kontekstu nema napretka čak ni u segmentima gdje nisu nužni nikakvi radikalni zahvati, poput ukidanja često nelogičnih parafiskalnih nameta, poboljšanja efikasnosti administracije, odnosno skraćivanja vremena za pokretanje biznisa (po čemu je čak i RS daleko ispred FBiH)?
NOVALIĆ: Nažalost, u Federaciji BiH manje zahvate je ponekad teže uraditi nego one, kako ste rekli, “radikalne“.
Konkretno, u slučaju parafiskalnih nameta, morate znati da je veliki dio njih uređen na kantonalnom nivou i nismo bili u mogućnosti da tu išta promijenimo. Vlada je pripremila nekoliko zakona koji su se pozabavili ovim pitanjem na nivou Federacije BiH, naprimjer Zakon o turizmu ili Izmjene i dopune Zakona o vodama, no opet, ova rješenja zapela su u parlamentarnoj proceduri.
Kad je u pitanju one-stop-shop, ovdje smo isto morali pristupiti izmjenama nekoliko zakona, a problem se pojavio sa Zakonom o notarima, koji je oboren na Ustavnom sudu. Neke stvari su već prošle Parlament, neke nisu. Svakako ne mogu biti zadovoljan radom naših zakonodavnih tijela u tom segmentu i to sam više puta istaknuo.
BM: Administrativne barijere, uz političku nestabilnost i pravnu nesigurnost, kao glavne odvraćajuće faktore navode i potencijalni strani investitori, koji u sve širem luku zaobilaze FBiH i BiH u cjelini. S druge strane, već prisutni strani investitori šire svoje poslovanje u FBiH i reinvestiraju ostvarenu dobit. Kako tumačite taj popriličan paradoks i može li se nekom “šok-terapijom“ ta situacija izbalansirati na način da priliv novih stranih investicija bude proporcionalan pozitivnim iskustvima postojećih ulagača iz inozemstva?
NOVALIĆ: U pravu ste, mi imamo puno zadovoljnih investitora koji nemaju namjere da napuštaju našu zemlju – nažalost, uglavnom se radi o “avanturistima“ koji su u BiH došli na naš nagovor, kroz naše lobiranje, kroz neka poznanstva u poslovnom svijetu. Ja lično nastojao sam da mojim poslovnim partnerima BiH prikažem u što boljem svjetlu i svi oni koji su ovdje uložili svoj novac imaju pozitivna iskustva.
Ono što je, po meni, presudno kao taj negativni faktor, jeste politička nestabilnost. Ovaj razgovor vodimo tokom predizborne kampanje, dakle svaki dan imamo priliku da se u medijima nagledamo svega i svačega. Nevjerovatno je kako su naši političari bez razmišljanja spremni da blate našu zemlju u javnosti. Nevjerovatno je s kakvom lakoćom prizivaju rat. Ovo je, mislim, najveći problem.
Ja mogu promovirati BiH koliko hoću, ali sve je to uzaludno ako iza mene izađe 20 poslanika koji od BiH prave crnu rupu!
BM: Tokom Vašeg mandata, vrlo malo je urađeno na izgradnji autoputa na Koridoru Vc – šta su osnovni objektivni, odnosno subjektivni uzročnici skromih rezultata na tom planu?
NOVALIĆ: Nije tačno da je urađeno malo!
Urađeno je veoma puno jer smo, prije svega, obezbijedili sredstva za izgradnju brojnih dionica puta. Za većinu planiranih putnih pravaca završili smo i sve administrativne procedure. Dakle, naredna Vlada FBiH ima pripremljen teren i može slobodno krenuti u radove, bez da razmišlja o tehničkim i administrativnim pitanjima. To što nisam presjekao vrpcu, ne znači da nisam uradio posao nepohodan da ta vrpca bude presječena u narednom periodu!
BM: Početkom ljeta veliku prašinu podigao je Zakon o upravljanju državnom imovinom RH, koji, između ostalog, podrazumijeva i mogućnost davanja u dugoročan zakup nekretnina u izvornom vlasništvu preduzeća iz FBiH – nakon toga, ponovo je zavladala šutnja u vezi sa otetom bh. imovinom u bivšim jugoslovenskim republikama, koja traje skoro četvrt stoljeća. Zbog čega Vlada ne poduzima praktično ništa u vezi s tim problemom i da li je definitivno digla ruke od te imovine? S obzirom na to da je u suprotnom smjeru u cjelosti izvršen povrat imovine obuhvaćene Aneksom G Sporazuma o sukcesiji, da li u pasivnosti federalnih i državnih vlasti prema ovom problemu ima skrivenih ličnih interesa, pa i elemenata krivičnog djela, budući da se radi o šteti mjerljivoj stotinama miliona KM?
NOVALIĆ: Vi se vjerovatno sjećate da sam prije par mjeseci uputio inicijativu u Vijeće ministara BiH i da je ta tačka povučena od strane ministrice Pendeš (Marina Pendeš, ministrica odbrane BiH, op. a.) pod izgovorom da se čeka mišljenje radne grupe koja se bavi tim pitanjem. Kako tada, tako i sada – još uvijek nisam upoznat sa zaključcima i preporukema te radne grupe.
Jedna od stvari na kojoj mi kao Vlada radimo je da smo pripremili izmjene Zakona o privatizaciji, kojima bi se zakonski uredilo pitanje imovine bh. firmi u inostranstvu. Ja slobodno mogu reći da mi nismo, niti smijemo dići ruke od naše imovine – na kraju krajeva, postoje međunarodni sudovi pred kojima možemo dokazati vlasništvo, mada se nadam da do toga neće morati doći.
BM: Kada je riječ o pozitivnoj strani medalje, u prvom planu su uspjesi federalne namjenske industrije – međutim, i tu ima nekoliko kompanija koje su klinički mrtve“, poput Vitezita ili Zraka. Šta su osnovni uzroci propasti tih kompanija, posebno imajući u vidu činjenicu da BiH uvozi ogromne količine eksploziva koji se proizvodi u Vitezitu, a da Zrak, recimo, ni u ratu nije zaustavljao proizvodnju i ima proizvod koji može biti konkurentan na svjetskom tržištu?
NOVALIĆ: U Zraku imamo jedan specifičan problem. Imali smo grupu penzionera i radnika koji su ometali rad preduzeća i sprečavali direktora da uđe u fabriku. Tu smo pokrenuli nekoliko procesa, ponudili ljudima neka privremena rješenja, da se uđe u tu fabriku i smiri situaciju. Pored 10 miliona KM dugovanja koje Zrak ima, samo je 300 hiljada KM obaveza prema dobavljačima, a sve ostalo se odnosi na Poreznu upravu i tužbe radnika. Mi smo pozvali da radnici budu jedinstveni i da imenuju dva predstavnika koji će dolaziti na pregovore ako postoji neki problem, a ne da zaustavljaju direktora i pozivaju medije. Druga varijanta je stečaj, jer firma koja ne može poslovati na tržištu, ne treba da radi!
Što se tiče Vitezita, stavljen je na noge, ali imali smo problema oko grant sredstava koja nisu utrošena planski i sada za to valja krivično odgovarati! Pretis i BNT opravdali su sredstva, što je komisijski zapisano i provjereno, ali firma Vitezit nije. Tamo je smijenjen direktor, protiv kojeg će biti pokrenut krivični postupak, ali nadam se da će nova uprava ispraviti njegovu grešku i nastaviti sa poslom – da obezbijedi dovoljnu količnu ugovora da firma može normalno funkcionirati.
BM: S obzirom na to da ste pri kraju aktuelnog mandata, kakvi su Vaši dalji profesionalni planovi – jeste li bliže nastavku angažmana na nekoj od funkcija u institucijama vlasti ili, pak, povratku u realni sektor (ili možda nekoj trećoj opciji)?
NOVALIĆ: Ja od početka ponavljam da sam ja, prije svega, privrednik, dok je moj politički angažman privremeni. Nisam se kandidovao na ovogodišnjim izborima i nemam nekih posebnih političkih ambicija.
Priznajem da mi nedostaje realni sektor i upravo se njemu planiram posvetiti po završetku mandata. Mada, kao čovjek koji je čitav svoj radni vijek proveo radeći projektno, nisam navikao da ostavim projekat nedovršen. Po našim procjenama, za dovršetak provedbe Reformske agende nedostaju još dvije godine – ja ću biti na raspolaganju da u punom kapacitetu pomognem da se Reformska agenda završi do kraja, jer sam veoma svjestan da će to polučiti mnogo pozitivnih pomaka koje će osjetiti svi građani naše države.
