Prema podacima Centralne banke BiH, vrijednost direktnih stranih investicija realiziranih u Bosni i Hercegovini tokom 2017. iznosila je ukupno 777,7 miliona konvertibilnih maraka, za 37,9 posto više nego u 2016. godini. Od tog iznosa, veći dio – 420,8 miliona KM, odnosi se na zadržane zarade postojećih investitora, odnosno novac koji su oni reinvestirali u našoj zemlji, što Gordan Milinić, direktor Agencije za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA), tumači kao jasan signal uspješne provedbe Programa postinvesticijske podrške stranim investitorima (Aftercare program). No, taj podatak, osim što ukazuje na zadovoljstvo postojećih stranih investitora rezultatima poslovanja u BiH i na njihovu spremnost da nastave razvijati svoj biznis u našoj zemlji, ima i drugu stranu medalje, u vidu činjenice da nas potencijalni novi ulagači iz inozemstva i dalje zaobilaze u sve širem luku, prvenstveno zbog političke nestabilnosti koja dovodi u pitanje sigurnost uloženog kapitala.
Loš ambijent
“FIPA ima direktni kontakt sa oko 8.000 potencijalnih investitora u svijetu, kojima nudimo više od 500 veoma dobro pripremljenih projekata na 300 investicionih lokacija. Oko 80 posto stranih investitora prisutnih u BiH izjasnilo se da žele reinvestirati svoj kapital ovdje, što je ujedno i podsticaj za dolazak novih ulagača, jer dobar glas se daleko čuje. Međutim, FIPA nije čarobnjak i ne može eliminisati sve tenzije na koje nam se žale strani investitori. Kad nas investitor pita o zapaljivim izjavama koje daju naši političari, mi ih ubjeđujemo da su to samo predizborne izjave i da je njihov novac siguran. Naročito je kritično u pogledu Republike Srpske, kada nas pitaju je li ona pod sankcijama, pa im mi objašnjavamo da je samo predsjednik RS pod sankcijama. Sadašnji predsjednik RS je jedna velika štetočina u pogledu stranih investicija, jer njegove sankcije odbijaju strane investitore – niko ne želi da ulaže negdje gdje su na snazi američke sankcije. Nadamo se smirivanju političkih tenzija poslije izbora – u suprotnom, 2018. će biti veoma loša po stranim investicijama, jer svi potencijalni investitori nas pitaju šta će se događati i hoće li njihov novac biti siguran“, dijagnosticira stanje Milinić, ilustrirajući svoje riječi i podatkom da je u prošloj godini u RS plasirano manje od 15 posto ukupnih stranih investicija u BiH, a u prvom kvartalu ove godine, kojeg direktor FIPA-e ocjenjuje slabim sa prilivom od 200 miliona KM ulaganja iz inozemstva, oko 25 posto.
Uz političku nestabilnost, krupan odvraćajući faktor za strane investitore je i politička pasivnost, odnosno sporost u otklanjanju sistemskih manjkavosti koje narušavaju bh. poslovni ambijent, o čemu vjerno svjedoči činjenica da je, kako precizira Lada Buševac, šefica Ureda Međunarodne finansijske korporacije (IFC) u BiH, kroz Saradničku mrežu za postinvesticionu podršku stranim investitorima u BiH, koje djeluje od 2013. godine, identificirano čak 900 otvorenih pitanja vezanih za investicijske barijere, od kojih je riješeno 20 posto, a oko trećine je u postupku rješavanja.
“Veliki je dijapazon otvorenih pitanja – oni su administrativni, vezani za određene procedure, uspostavljanje poslovanja, dobijanje dozvola i saglasnosti, nova zakonska rješenja o pravima i obavezama investitora…“, ističe Buševac, uz opasku da se, kada je riječ o sporom unapređivanju zakonske regulative, u Federaciji BiH još čeka na donošenja novog Zakona o stečaju, koji se, kako podsjeća, u RS pokazao veoma efikasnim i praktično od likvidacije spasio oko 800 firmi.
Još direktnije, posljedice nerada nadležnih domaćih institucija opisuje Damir Šaljić, ekonomski savjetnik u Ambasadi Velike Britanije u BiH, koja, kao i IFC, od početka aktivno – savjetodavno i finansijski, podržava Saradničku mrežu.
Podsjećajući da samo putem Fonda za dobro upravljanje (GGF) Velika Britanija izdvaja pet miliona funti godišnje za reformu poslovne klime u BiH, Šaljić kao jedan od ključnih projekata koji je praktično zamrznut usljed neefikasnosti bh. zakonodavne vlasti izdvaja uvođenje online sistema registracije firmi na području cijele države.
“Zajedno sa IFC-om smo tri godine radili na projektu uspostave One Stop Shopa, koji omogućava registraciju preduzeća u roku od tri dana, ali ne možemo pokrenuti sistem jer još nije usvojena harmonizirana entitetska legislativa“, objašnjava Šaljić.
Aftercare izvještaj
S ciljem eliminiranja “uskih grla“ navedene vrste, u Izvještaju o postinvesticijskim aktivnostima FIPA-e u 2017. godini, date su i konkretne preporuke za poboljšanje investicijskog i općenito poslovnog okruženja u našoj zemlji. Vlastima na državnom niovu, u prvom redu se preporučuje uvođenje novčanih poticaja za osnivanje i razvoj centara za poslovno-izvozno orijentirane usluge (Shared Service&Business Process Outsorcining Center – SC&BPO), “za koje je primjetan povećan interes investitora“.
“Ovo je posebno značajno sa aspekta privlačenja poznatih svjetskih brendova. U Slovačkoj, u ovim centrima zaposleno je više od 25.000 osoba, a u Češkoj više od 180.000 osoba. U susjednoj Srbiji otvorene su pozicije za više od 1.500 osoba u ovoj oblasti u toku 2017. godine, a očekuje se da će dati poticaji biti kompenzirani u kratkim rokovima kroz poreze i doprinose“, napominje se u toj preporuci, koja ujedno važi i za entitetske vlasti.
Druga preporuka državnoj vladi odnosi se na Zakon o akcizama, odnosno njegov član 36. kojim je propisano da se “putarina ne plaća na dizel gorivo koje se koristi za potrebe rudnika, termoelektrana i željeznica“.
Vijeću ministara i Upravi za indirektno oporezivanje s tim u vezi sugerira se da od obaveze plaćanja putarine oslobode i sve oni koji za vršenje svoje privredne djelatnosti koriste riječni saobraćaj.
Vladi FBiH preporučuje se korigiranje Zakona o stvarnim pravima koji “predstavlja ograničavajući faktor za privlačenje stranih investicija, odnosno dodjele zemljišta pod povoljnijim uslovima“, kao i Zakona o građevinskom zemljištu FBiH koji je “ograničavajući faktor za urbani razvoj općina i gradova, jer zabranjuje davanje bilo kakvih olakšica za gradnju objekata koji su namijenjeni za poslovne svrhe s ciljem novog zapošljavanja i ekonomskog razvoja“.
Među preporukama je i usvajanje Zakona o javno-privatnom partnerstvu, dosljedna primjena Zakona o koncesijama FBiH u smislu poštivanja propisanih rokova, redefiniranje prekratkih rokova propisanih Zakonom o finansijskom poslovanju te brisanje člana 18. Zakona o porezu na dobit u kojem “postoji jasna diskriminacija investitora u ulozi vlasnika povezanih lica na tržištu kapitala“. Federalnim vlastima ukazuje se i na potrebu omogućavanja prijave lica na upravljačke pozicije bez zasnivanja radnog odnosa putem promjene Uredbe o uslovima koje je preduzeće odnosno drugo pravno lice dužno da ispunjava u pogledu broja zaposlenih radnika radi obavljanja registrovane djelatnosti, uspostavljanje efikasnog sistema naplate potraživanja sudskim putem, stavljanje van snage iz socijalizma naslijeđenog Pravilnika o posebnom režimu kontrole djelatnosti koje ugrožavaju ili mogu ugroziti sredinu te redefiniranje termina “zaposleni“ i drugih pojmova u Uredbi o uređenju gradilišta, obaveznoj dokumentaciji na gradilištu i sudionicima u građenju.
Kada je riječ o Republici Srpskoj, većina preporuka odnosi se na radno-pravnu regulativu i problem pronalaska radne snage. Zbog “nepostojanja jasno definiranih postupaka u postojećem Zakonu o javno-privatnom partnerstvu“, Vladi RS preporučuje se priprema nove verzije tog zakonskog rješenja, dok se za Zakon o PIO sugeriraju izmjene i dopune koje će, između ostalog, uskladiti njegove odredbe sa tržištem rada i omogućiti ostvarivanje prava po osnovu beneficiranog staža. U slučaju Zakona o doprinosima, preporučuje se prebacivanje finansiranja porodiljskog odsustva sa poslodavca na državu. Vladi RS sugerira se i integracija općinskih inspekcija sa republičkom, kako bi se “izbjegle česte kontrole privrednika od strane različitih nivoa inspekcija“, te “taksativno propisivanje tačnog slijeda radnji za inspekcijski postupak“, kao i donošenje novog entitetskog Zakona o slobodnim zonama, koji bi bio usaglašen sa državnim.
Uz navedene, u Izvještaju se upozorava i na brojne neispoštovane preporuke iz ranijih godina, kojih je, kako se precizira, bilo ukupno 192, od čega su nadležne institucije u cjelosti realizirale 24, a djelimično 25, pokrenule proceduru za 63, a potpuno izignorirale 79 (jedna preporuka se zagubila u izvještajnoj statistici).
Unatoč svemu, više od polovine stranih investitora obuhvaćenih Programom postinvesticione podrške smatra zadovoljavajućim poslovni ambijent BiH i zadovoljno je podrškom dobivenom od njenih institucija, a većina ih pozitivno ocjenjuje i stručnost i pouzdanost bh. radne snage (28,6 posto vrlodobrom, 37,1 posto dobrom ocjenom), kao i domaćih dobavljača, kooperanata i saradnika (23,3 posto ocjena vrlodobar, 66,7 posto ocjena zadovoljava).
Strani investitori mnogo manje su oduševljeni dostupnošću finansijskih usluga, koju samo njih 3,7 posto ocjenjuje vrlodobrom, a 44,7 posto zadovoljavajućom, dok ih 37 posto smatra da je ona loša. Situacija je bolja kada je riječ o dostupnosti i kvalitetu transportnih usluga, koje lošim ocjenjuje 14,3 posto stranih investitora, dok ih 25 posto doživljava vrlodobrim, a 46,4 posto zadovoljavajućim.
Imajući u vidu sve pobrojano, od 50 kompanija obuhvaćenim Izvještajem, koje su zbirno investirale 427,7 miliona eura i zapošljavaju 5.457 radnika, od čega 4.114 novozaposlenih, 36 njih planira reinvestiranje ukupno 613,2 miliona eura, a 39 otvaranje 1.967 novih radnih mjesta u naredne tri godine. S druge strane, ako se izuzme dugo iščekivani početak izgradnje termoelektrane Kamengrad, po predugovoru vrijedne oko 1,5 milijardi KM, nema “opipljivih“ naznaka dolaska novih investitora iz inozemstva, posebno kada je riječ o greenfield projektima, kojih je, kako priznaje i sam Milinić, manjkalo čak i u prošloj, za BiH statistički rekordnoj investicijskoj godini…
