Lobisti namjerno djeluju iz sjene. Kako bi ostvarili ono što žele, svoje aktivnosti provode u fazama: kontroliraj svoje okruženje, spinuj medije, obezbijedi sljedbenike, osiguraj kredibilitet, sponzoriraj izradu istraživačkog rada na željenu temu, konsultiraj kritičare određene ideje, neutraliziraj opoziciju, nadziri web, uloži u druženje sa političarima, ostvari svoje ciljeve. A ti ciljevi mogu biti: privatni, trgovinski, sektorski, ili opći javni interesi.

Pojam „lobista“ prvi put se u širu upotrebu uveo 1800. godine i to u Engleskoj. Tadašnjim britanskim podnositeljima zahtjeva nije bilo dozvoljeno sjediti u parlamentu, pa su odluke morali čekati u lobiju u kojem su prije i tokom sjednica razgovarali sa svojim parlamentarnim predstavnicima.

Ekonomsko lobiranje

Ne postoji općeprihvaćena definicija lobiranja. U širem smislu, lobiranje je neslužbeno djelovanje u nečiju korist, odnosno pokušaj uticanja na odluke nagovaranjem ili prikrivenim pritiskom. U užem smislu, lobiranje se može odrediti kao aktivnost kojom se pokušava uvjeriti nekoga u vladajućoj strukturi, da podrži zakone ili pravila koja osiguravaju nekoj zajednici, organizaciji ili industriji određenu prednost pred ostalima.

Političku lobističku praksu definira: predstavljanje posebnih interesa, komunikacija s nositeljima javnih funkcija i pokušaji uticanja na formiranje javnih politika. Princip lobiranja je isti i kada je riječ o ekonomskom lobiranju.

„Ekonomsko lobiranje je aktivnost koja, pored ostalog, predstavlja zaštitu i aktivno zalaganje za privredne interese neke kompanije, privredne grane ili čitave industrije. Ovu vrstu lobiranja, za postizanje boljih ekonomskih rezultata, u razvijenim državama  provode privredna društva uključujući i državu koja to čini u ime svoje privrede. Vanjskotrgovinska komora BiH zastupnik je interesa svojih članica u zemlji i inozemstvu. Naš prvenstveni cilj je da budemo podrška privrednim subjektima na njihovom putu usavršavanja i unapređivanja poslovanja na probirljivom međunarodnom tržištu“, objašnjavaju u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

Iste aktivnosti provode i Privredna komora RS i Privredna/gospodarska komora FBiH.

„Naša osnovna uloga je da istinski zastupamo interese privrednika, a lobiranje za dobre zakonske okvire, nove projekte i poslove je naš ključni zadatak i posao. Lobiramo na usvajanju za privredu dobrih zakona, a putem Centra za međunarodnu saradnju, koristeći partnerske institucije i mrežu ekonomske diplomacije naše države, ujedno lobiramo i na iznalaženju novih tržišta i partnera za zajednička ulaganja u BiH. Na domaćem tržištu lobiramo na kupovini domaćih kvalitetnih i zdravih proizvoda zahtijevajući da se u trgovačkim lancima obezbijedi fer utakmica naših i ino proizvođača“, kaže Mirsad Jašarspahić, predsjednik Privredne/gospodarske komore FBiH.

U Privrednoj komori RS, pak, naglašavaju da nisu rijetke situacije da se interesi ukupne poslovne zajednice ne poklapaju, jer postoje različiti stavovi pojedinih grupacija po nekim pitanjima, što im, kao asocijaciji koja zastupa interese svih privrednika, predstavlja dodatni izazov. Upravo zato insistiraju na uključivanju što šire zajednice u rješavanje problema i iznalaženju najboljih rješenja.

Tanka linija

Pojam „lobiranja“ često se dovodi u vezu sa pojmom „korupcije“. Zakonskim reguliranjem lobističkih aktivnosti i obaveznim pružanjem informacija o troškovima utrošenim za lobiranje jača se povjerenje javnosti u politiku i državu te se povećava odgovornost pred građanima. Nedostatak regulacije lobiranja dovodi do manjka transparentnosti, otvara prostor koruptivnom djelovanju i usvajanju odluka javnih politika u korist privatnih interesa, a na štetu cjelokupnog društva.

Lobiranje u SAD regulirano je zakonom The Lobbying Disclosure Act iz 1946. godine koji se od tada mijenjao tri puta. Izmjene su se odnosile na obavezu kvartalnog podnošenja izvještaja lobista elektronskim putem, kojima javnost danas može pristupiti putem interneta. Lobistima koji namjerno ne podnesu potpuni izvještaj propisana je kazna zatvora do pet godina posebnim zakonom usvojenim 1996. godine. Lobiranje je u Americi zaštićeno 1. Amandmanom: „Kongres ne može donositi nikakav zakon o ustanovljenju državne religije, kao ni zakon koji zabranjuje slobodno prakticiranje vjere, a ni zakon koji ograničava slobodu govora ili štampe ili pravo naroda na mirne proteste i na upućivanje peticije vladi za ispravljanje nepravdi.“

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), osnovana 1960. godine, definirala je deset načela transparentnosti i integriteta lobističke prakse. Ona okuplja 34 države članice, među kojima je većina zemalja članica EU, uključujući SAD, Australiju i Koreju. Iako je lobiranje globalna praksa, samo trećina članica OECD-a ima usvojene lobističke regulative.

Rasprostranjenost lobiranja u institucijama EU dovela je do kritika vezanih uz transparentnost i odgovornost procesa donošenja odluka. Tek ranih 1990-ih počinju se stvarati minimalni standardi ponašanja kako bi se povećala transparentnost i lobiranje stavilo u pravne okvire. U Aneksu Obavijesti iz 1992. godine, Komisija EU predložila je interesnim skupinama da same izrade kodekse ponašanja u procesu lobiranja. Dvije krovne organizacije interesnih skupina: Society of European Affairs Professionals (SEAP) i Public Affairs Practitioners (PAP), usvajaju Kodeks sa 12 načela za što jasniju i efikasniju komunikaciju sa EU. Nakon neuspješnog sedmogodišnjeg pokušavanja uvođenja regulativnog okvira za lobiranje u Evropskom parlamentu, konačni dogovor postignut je 1996. godine usvajanjem Kodeksa ponašanja kojim se lobisti definiraju kao osobe koje žele češće ulaziti u prostorije Parlamenta radi kontaktiranja njegovih članova. Od lobista se zahtijeva registracija nakon čega im se izdaju posebne propusnice po kojima se razlikuju od ostalih posjetilaca. Jedina sankcija za kršenje odredbi Kodeksa je oduzimanje propusnice za pristup Parlamentu. U nastojanju da se dodatno podigne nivo transparentnosti, Evropski parlament i Evropska komisija, 2011. godine potpisali su Međuinstitucionalni sporazum o uspostavi zajedničkog Registra transparentnosti, novog Jedinstvenog registra EU.  Registar okuplja 60-75 posto ukupnih lobističkih organizacija koje djeluju u Evropskoj uniji. U januaru 2015. godine uvodi se novi poboljšani sistem online registracije lobista. Trenutno 6.240 osoba posjeduje lobističke propusnice za ulazak u Evropski parlament, a 9.860 organizacija registrovano je u dobrovoljnom Registru lobista u koji se godišnje upisuje u prosjeku 1.000 novih.

Od 28 zemalja Evropske unije samo pet imaju poseban zakon o lobiranju: Austrija, Litva, Poljska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Većina zemalja članica Evropske unije čak nema ni registar lobista.

Slovenija je lobiranje definirala Zakonom o integritetu i sprečavanju korupcije. U Makedoniji, Zakon o lobiranju usvojen je 2008. godine, a 2011. godine usvojene su i njegove izmjene koje se odnose na pojednostavljenje procedure registracije lobista. Zakon o lobiranju u Crnoj Gori stupio je na snagu 2012. godine. Hrvatsko društvo lobista, koje trenutno okuplja 64 člana, već nekoliko godina bez uspjeha zahtijeva usvajanje Zakona o lobiranju Republike Hrvatske. Vlada Srbije nedavno je usvojila Prijedlog zakona o lobiranju i trenutno se čeka izjašnjenje srbijanskog parlamenta.

Zakon i samoregulacija

Što se tiče BiH, duga je lista naših, ali i međunarodnih diplomata koji s vremena na vrijeme podignu prašinu u BiH upravo lobiranjem za ekonomske interese svojih država. No, to svakako nije zločin, s obzirom na to da je riječ o stranim državljanima i da se radi o zapravo legitimnim postupcima jednog, recimo, ambasadora. Ono što je ovdašnji problem, jeste činjenica da među donosiocima odluka – političkih, a posljedično i ekonomskih – u bh. institucijama sjede i ljudi koji rade za interese drugih. Konkretno, brojni proizvodi porijeklom iz Hrvatske i Srbije sasvim su uobičajena pojava u bh. prodavnicama, istovremeno, teško će se na tamošnjim policama naći neki bh. proizvod. Čak i kada vrlo jasno akcentiramo da iza tog neravnopravnog odnosa stoje (ne)patriotski ili (ne)domovinski potezi ovdašnjih zvaničnika, to ipak pokazuje i odsustvo stručnih i verziranih bh. lobista koji bi naše proizvode i usluge doveli do tržišta koja su u ovom trenutku vrlo ograničena za BiH. Nedostatak onih koji bi znali i umjeli lobirati za poslovnu zajednicu BiH možda dijelom leži i u činjenici da država nema jedinstvene ekonomske strategije, čini se ni vizije šta raditi i razvijati za buduće generacije. Nesporno, dio problema leži i u našoj nejedinstvenoj prošlost, sadašnjost i uzročno posljedično, budućnosti. Pa, iako se s vremena na vrijeme aktualizira priča o ekonomskoj diplomatiji, što bi se ovdje možda moglo podvesti pod lobiranje, rezultati su skromni i daleko od potrebnih.

Svaka država, pa tako i naša, morala bi imati registar lobista po uzoru na onaj evropski kao vid samoregulacije. Kako bi jedan registar lobista trebao izgledati? Bio bi to registar svih organizacija i pojedinca angažiranih u procesu kreiranja politika i donošenja odluka, bilježio bi se obim aktivnosti, način finansiranja, koji su kontakti i komunikacija ostvareni, redovno bi se ažurirao, a javnost bi imala pristup svim njegovim podacima: temi oko koje se lobira, osobi koja je predmet lobiranja, intenzitetu i vrstu lobiranja. Na nivou Evrope, izuzeci za koje nije potrebna registracija lobista jesu crkve i religijske zajednice, političke stranke i tijela lokalne i regionalne i uprave i samouprave.

„Period hlađenja“ je veoma važan za obavljanje transparentnih lobističkih aktivnosti. Riječ je o sistemu pravila kojima se u određenom vremenskom razdoblju nakon obavljanja javne službe državnim dužnosnicima i visokim državnim službenicima ne dozvoljava zapošljavanje u privatnom sektoru, u području koje predstavlja mogući sukob interesa s njihovim prijašnjim obavljanjem javne službe. Generalna je preporuka da „period hlađenja“ traje dvije godine.

U Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine „period hlađenja“ ograničen je na šest mjeseci tokom kojeg izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici, za vrijeme obavljanja javne funkcije i šest mjeseci nakon prestanka obavljanja te funkcije, ne mogu biti članovi upravnog odbora, nadzornog odbora, skupštine, uprave ili menadžmenta, niti biti u svojstvu ovlaštene osobe u javnom preduzeću kao ni članovi upravnog ili nadzornog odbora i direktori direkcije ili agencije za privatizaciju. Također ne mogu biti u svojstvu ovlaštene osobe svakog privatnog preduzeća u koje je organ vlasti, čiji je član izabrani zvaničnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik, ulagao kapital u periodu od četiri godine prije preuzimanja dužnosti i za vrijeme obavljanja funkcije izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika. Isto se odnosi i u slučaju bilo kojeg privatnog preduzeća koje sklapa ugovore ili na drugi način posluje sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta na bilo kojem nivou. Ova odredba primjenjuje se samo na privatna preduzeća koja su sklopila ugovor ili posluju sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta, dok je izabrani zvaničnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik vršio funkciju i to samo onda kada je vrijednost ugovora ili posla sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta veća od 5.000 KM godišnje.

Interesi od društvenog značaja

Iz svega napisanog, vidljivo je zašto u BiH nema volje za uspostavljanjem transparentnog sistema lobiranja. Na internetu je moguće naći stranicu Udruženja interesnog lobiranja i promocije lobističke prakse u BiH čije mišljenje smo po ovom pitanju željeli da čujemo. Navedeni brojevi telefona nisu više u funkciji, na mailove niko ne odgovara, a po sadržaju stranice da se zaključiti da je ona poslužila samo u svrhu promocije knjige „Lobiranje u savremenim uslovima“ unazad godinu dana.

Vanjskotrgovinska komora BiH stava je da je neophodno ozakonjenje lobističkih aktivnosti u BiH uzimajući u obzir ovdašnje snažne tendencije ka jako izraženoj netransparentnosti poslovanja, mitu i korupciji. Istog je mišljenja i Jašarspahić:

Zakonom o lobiranju, komorski sistem BiH, koji je uistinu pravi zastupnik interesa privrede, trebao bi dobiti alat kojim bi učinkovito štitio i zastupao interese privrede, a samim time i države BiH.“

I u Privrednoj komori RS iščekuju usvajanje zakonske regulative. No, i bez zakonskog okvira i samoregulacije, privredne komore u BiH zadovoljne su ostvarenim rezultatima.

„Lobiranje je bitno za dobijanje poslova u zemlji i inozemstvu i otklanjanju carinskih barijera između naše i drugih država. Od uspjeha lobiranja svake zemlje zavisi i njen izvoz, a time i razvoj. Privredna/gospodarska komora FBiH bila je jedan od nosilaca izrade Zakona o trgovini FBiH, kao i izrade njegovog Akcionog plana. Dali smo maksimalan doprinos pozicioniranju domaćih proizvođača na domaćem tržištu“, naglašava Jašarspahić, smatrajući da država ne koristi dovoljno potencijale svoje ekonomske diplomatije i dijaspore. Privredna komora FBiH uspjela je izlobirati kod Vlade FBiH finansijsku podršku za otvaranje ureda Grupacije automobilske industrije pri Privrednoj komori FBiH u Wolfsburgu čija je osnovna uloga, između ostalog, promotivna, posrednička i lobistička aktivnost za članice komore u lancima snabdjevanja automobilske industrije.

Vanjskotrgovinska komora BiH imala je značajnu ulogu u edukaciji nosilaca poslova ekonomske diplomatije. Prije dvije godine osnovala je Školu ekonomske diplomatije u saradnji sa Agencijom za državnu službu BiH i nadležnim ministarstvima u BiH. Škola je održana u Sarajevu i Banjoj Luci, a pohađalo ju je više od 350 polaznika. Polaznici su bili relevantni državni službenici, predstavnici privatnih kompanija i nevladinog sektora. Posljednji primjer uspješnog zastupanja članica VTK BiH je usvajanje Odluke o privremenoj suspenziji i smanjenju carinskih stopa na uvoz određenih roba, koja se odnosi na 40.000 radnika i 200 preduzeća u BiH. U saradnji sa Grupacijom bezalkoholnih pića i voda i Grupacijom piva, VTK BiH ukazivala je i na štetnost povećanja akciza na pivo i bezalkoholna pića tvrdeći da bi ono predstavljalo direktan udar na domaću proizvodnju bezalkoholnih pića i piva, radna mjesta zaposlenih u ovoj i povezanim industrijama te standard najsiromašnije kategorije društva.

„Imajući u vidu aktuelnu situaciju u vezi sa odlaskom kvalifikovane i kvalitetne radne snage, odnosno nedostatka kadrova potrebnih privredi, kao primjer uspješnih aktivnosti, koje su još u toku, su izmjene u srednjem stručnom obrazovanju. Uspjeli smo u saradnji sa privrednim društvima obezbijediti formiranje odjeljenja za tražena zanimanja u pojedinim opštinama. Također, u saradnji i uz podršku međunarodnih programa podrške, kao i kroz pilot- projekte, radimo na uvođenju dualnog obrazovanja u naše škole. Na ovaj način dokazali smo i dokazujemo da je od izuzetne važnosti povezivanje privrede i obrazovnih institucija“, kažu u Privrednoj komori RS.

Magična brojka

EU kalkuliše sa brojkom od 91.251 osobom uključenom u evropske lobističke aktivnosti. Transparency International procjenuje kako je 37.351 osoba uključeno u lobiranje u EU, a njih 26.483 stalno su prisutni u Briselu. Evropska unija je prošle godine potrošila  milijardu eura za finansiranje nevladinog sektora koji zauzvrat lobira za nju. Predsjednik Evropske komisije Jean- Claude Juncker prije dvije godine predložio je obavezni, a ne dobrovoljni sistem registracije lobista na zahtjev Evropskog parlamenta. Prijedlog još uvijek nije usvojen, a advokatske firme najavile su bojkot registra iz evidentno za njih opravdanih finansijskih razloga.

Ukupna prošlogodišnja američka potrošnja za lobiranje iznosila je 3,37 milijardi dolara. Prosječna godišnja plaća američkog lobiste iznosila je 110.000 dolara, samo njih 10 posto zaradilo je manje od 69.000 američkih dolara.

Iako lista lobista u našoj državi ne postoji i ne zna se tačno ko, za šta i u čijem interesu lobira niti koliko se novca u ovom procesu obrće, sudeći po izjavama naših sagovornika, ekonomsko lobiranje za sada je rijedak, svijetao primjer pozitivnog, javnog lobiranja za dobrobit cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva.

 

 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here