Nedavno je portal Privrednik iz Banje Luke objavio interesantnu kartu bivše Jugoslavije s izgrađenim i započetim autoputevima i brzim cestama u državama na prostoru ove jadne zemlje, nakon njene disolucije na sedam državica koje su se na ovaj ili onaj način izdvojile i postale samostalni pravni subjekti na njenoj teritoriji od 265 hiljada kvadratnih kilometara. Jugoslavija je po veličini bila osrednja evropska država. E sad, procijenite kolike su nove, omeđene graničnim prijelazima, pasošima pa i vizama.

Putna mreža Jugoslavije koja je trajala do kraja 1991. godine, bila je osrednja. Imala je relativno dobre magistralne i regionalne ceste, nerijetko građene radnim akcijama i samodoprinosima. I samo jedan isprekidani autoput koji je nosio ime Bratstvo – jedinstvo, a protezao se duž cijele zemlje od Đevđelije u Makedoniji do Jesenica u Sloveniji u dužini 1.100 kilometara.

No, i on je bio nepotpun. U Sloveniji je bio izgrađen dio od Ljubljane do Jesenica, u Hrvatskoj od Zagreba do Slavonskog Broda i odvojak Zagreb – Karlovac, a u Srbiji dio od Sremske Mitrovice preko Beograda do Niša. Sve ostalo na ovoj strateškoj magistrali sve do 1991. bio je stari put kome smo mi tepali da je autoput, izgrađen poslije Drugog svjetskog rata u zanosu omladinskim radnim akcijama, sa samo jednom kolovoznom i dvije saobraćajne trake bez ravnog ukrštanja, što mu je davalo izgled autoputa, iako je u suštini bio dobar magistralni put.

SLOVENIJA ISPRED SVIH

Nakon disolucije Jugoslavije i završetka ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije započeta je intenzivna gradnja savremenih saobraćajnica, ali po nekim drugim pravcima koji su put Bratstva – jedinstva odveli u drugi plan.

Slovenija je sasvim logično, i kao prva država koja je s ovih prostora  primljena u Evropsku uniju, počela graditi autoputeve u pravcu sjever – jug, prema zemljama ove asocijacije država, čija je gradnja obilato potpomagana iz EU fondova. Tako je brzopotezno (vidi sliku u prilogu) izgrađen autoput od Ljubljane do granice s Italijom kod Trsta, potom od Ljubljane do Šentilja i granice s Austrijom, te autoput, odnosno brza cesta od Maribora do Lendave i granice s Mađaskom.

Ne bez razloga, posljednji koji je završen bio je autoput Ljubljana – Bregana i granica sa Hrvatskom, trasom već bivšeg autoputa Bratstvo – jedinstvo. Tek prije desetak godina uspostavljena je ova moderna saobraćajna veza, a sa Hrvatskom se tek gradi autoput od Ptuja do graničnog prijelaza Macelj i veze s hrvatskim autoputom Macelj – Zagreb. Ne može se isključiti da je ovaj zastoj bio produkt pakosti, neriješenih graničnih sporova između dvije zemlje i razgraničenja u Piranskom zalivu na moru.

Slovenija je praktično svoje autoputeve već izgradila i povezala se s državama Evropske unije, uz evidentno nastojanje da preko njene teritorije ide i robni, pa i turistički promet prema Portorožu i Kopru pa i Hrvatskoj u Istri, te zimskim centrima Kranjskoj Gori, Mariboru, Pokljuki i u sjevernoj  Italiji. Dužina slovenačkih autoputeva i brzih cesta već premašuje hiljadu kilometara, uz konstataciju da su svugdje na prevojima uvedene treće trake i obilaznice oko većih mjesta i gradova.

Ne može se isključiti ni logična nakana Hrvatske, da brzom izgradnjom putne mreže dio robnog i turističkog kolača EU država uzme u svoje ruke. Ova naša susjedna država, koja je 1. jula 2013. postala članica Evropske unije, uložila je ogromna sredstva i silne napore da u nepunih 20 godina izgradi savremenu cestovnu mrežu, koja je praktično završena s više od 80 posto. Dužina svih izgrađenih autoputeva u Hrvatskoj iznosi 1.325,4 kilometra, a planirano je da se u narednih nekoliko godina izgradi još 420,1 kilometar i da posao bude potpuno gotov.

Hrvatska je, naprimjer, povezana autoputom od granice sa Srbijom sve do Ploča, a već je u projektu nastavak do Dubrovnika, prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj, evropskim autoputom koji nosi ime Jadransko – jonska magistrala, a proteže se od granice s Italijom preko Rijeke, Splita, Podgorice, Tirane do Soluna, Atine i Istanbula u Turskoj. Kada bude gotova, veći dio robe i turista iz jugozapadne Evrope ići će ovom stranom i prema Bliskom istoku, što je kraća kopnena veza nego preko, Ljubljane, Zagreba i Beograda za cijelih 200 kilometara. Hrvatska je već gotovo izgradila i svoj dio Koridora 5C od Budimpešte do Ploča, a i Mađarska svoji dio, tako da je praktično još ostao dio kroz Bosnu i Hercegovinu da se ovaj uplanjen evropski autoput stavu u funkciju, sve od Baltika u Poljskoj do Jadranskog mora, odnosno do veze s Jadransko  – jonskom magistralom i trajektom do južne i srednje Italije preko luke Ploče.

Ni Srbija sa svojih 950 kilometara ne zaostaje. Poodavno je završen autoput od Beograda do granice s Mađarskom u Horgošu kod Subotice, a intenzivno se gradi još pedesetak kilometara do granice s Makedonijom, koja je već završila svoj dio bivšeg autoputa Bratstvo – jedinstvo od granice sa Srbijom do Đevđelije. Napadnuta je i trasa autoputa od Beograda preko Valjeva i Užica do granice s Crnom Gorom, koja također gradi svoj dio autoputa preko Podgorice do luke Bar i veze s Jadransko – jonskom magistralom.

Nije zanemarivo reći da su Albanija i Kosovo već doveli do pred kraj autoput od Tirane do Prištine koji se također veže za Jadransko – jonsku magistralu, kao najkraću vezu od npr. Pariza do Istabula, Atine i Bliskog istoka, krajolikom s relativno malom količinom snijega i zimskim uvjetima vožnje.

Sve u svemu, u državama na prostoru bivše Jugoslavije izgrađeno je više od deset hiljada kilometara novih i obnovljenih puteva, od čega više od tri hiljade kilometara autoputeva s dvije odvojene saobraćajne i zaustavnom trakom, potom brzih cesta, trećih traka na planinskim prevojima i brojne obilaznice oko gradova i sela, kako oni koji se voze dalje ne bi gubili na vremenu. Slovenija i Hrvatska na taj način svrstale su se u sam vrh u Evropi po vrstama i kvalitetu putne mreže s kojom raspolažu.

ŠTA SE DEŠAVA U BiH

Karakteristika izgrađene putne mreže na prostoru Balkana je takva da ona, uglavnom, korespondira s planovima Evropske unije o glavnim i sporednim evropskim cestovnim vezama, koje su svrstane u deset koridora. Svi putni pravci, iz uvjetno rečeno balkanskih državica, slivaju se u pravcu Minhena, Beča i Budimpešte na sjeveru, Sofije na istoku, Soluna na jugu., te Milana i Ciriha na zapadu, i veza dalje prema državama Evrope, Azije i Afrike, odnosno transkontinentalnim saobraćajnim koridorima u svijetu.

Ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak, njoj je dodijeljen Koridor 5C od Budimpešte do Jadranskog mora, na koji se u međunarodnom prometu vezuju pravci iz južnog dijela Hrvatske, dijela Crne Gore, Albanije, Grčke, Turske pa i južne Italije (trajekt do Ploča), kao kraća veza na putu prema srednjoj i sjevernoj Evropi i obratno u transportu robe i ljudi (turista) iz ovih država prema jugu.

Kako smo istaknuli, Koridor 5C čija je ukupna dužina 690 kilometara od Budimpešte do Bijače na granici BiH i Hrvatske, do sada je gotovo u cjelosti izgrađen u Mađarskoj i  sjevernoj Hrvatskoj u dužini više od 400 kilometara, a u Bosni i Hercegovini izgrađena su tek 93 kilometra sa Sarajevskom obilaznicom, od projektiranih 267 kilometara koliko iznosi bosanskohercegovački dio. Izgrađen je samo autoput od Tarčina do Zenice i dionica od desetak kilometra, od započetog mosta na Savi kod mjesta Svilaj do Odžaka, koja zapravo ne vodi nigdje, jer mosta još uvijek nema. Niti naznaka da bi uskoro mogao biti gotov.

U međuvremenu, Republika Srpska otvara dionice svojih autoputeva na pravcu Banja Luka  – Gradiška i Banja Luka – Doboj, a da još uvijek nije izgradila ni metar autoputa na Koridoru 5C koji kroz ovaj dio BiH prolazi u dužini od 46 kilometara.

Sa trenutnih 80 kilometara na pravcu Banja Luka – Gradiška i Prnjavor – Doboj, ukoliko se ispuni obećanje predsjednika Milorada Dodika da će se do kraja godine potpuno zasvršiti dionica od petlje Mahovljani do Prnjavora, uz autoput Mahovljani – Čatrnja kod Gradiške, Republika Srpska će imati i autoput od Mahovljana do petlje kod Doboja, i po dužini autoputeva dobrano preteći Federaciju BiH, koja je kada se u ovom dijelu BiH počelo graditi, već imala završen autoput od Semizovca do Visokog, kao prvi u zemlji.

Da situacija bude interesantnija, autoputevi u Republici Srpskoj u koje je do sada uloženo više od milijarde eura u kreditima koji se već otplaćuju, nemaju niti će ikada imati takvu gustinu saobraćaja da bi bili isplativi. Doduše, ni u Federaciji BiH nisu isplativi, izuzev donekle autoput od Semizovca do Zenice. Sredstva od putarine na preostaloj dionici od Vlakova do Tarčina jedva da dostižu puko održavanje i plaće zaposlenih u naplatnim kućicama te silnoj administarciji koja se brine o autoputevima.

Entitetska javna preduzeća imaju veliku administraciju koja se finansira iz novca za puteve i autoputeve. JP Autoceste FBiH npr., u centrali u Mostaru i operativnom centru u Sarajevu gdje je sjedište direkcije, ima više od 400 uposlenih čiji prosjek plaća premašuje hiljadu KM, a od 2014. godine nisu izgradile ni metar autoputa, ali su zaposlili nekoliko desetina novih radnika? Zamislite koliko sve to košta, a efektivnost rada od 1996. godine kada se počelo govoriti o autoputevima u Federaciji BiH ne iznosi ni 100 kilometara savremenog kolovoza.

Mi smo valjda jedina država u svijetu koja ima dva entitetska preduzeća za autoputeve i dva za ostalu putnu mrežu, koja nemaju nikakvih dodirnih tačaka, niti se na nivou države razgovara o bilo kakvoj sinhorniziranoj gradnji i održavanju. Možete na jednoj strani imati pistu za avione, a na drugoj kao vezu kolski put, ako jednom od entiteta ne odgovara ili mu se ćefne da ne gradi. Upravo takvu situaciju imamo na Trebeviću iznad Sarajeva. Desetak kilometara puta pet do šest puta prelazi entitetsku granicu. Nekoliko stotina metara vozite se po asfaltu, pa nekoliko stotina po rupama do rupe.

Voljeli bismo da smo u krivom, ali situacija sa putevima i autoputevima u Bosni i Hercegovini podsjeća nas na situaciju – da komšiji crkne krava! Ista stvar je veza sa Crnom Gorom preko Foče. Nikada da se završi dvadesetak kilometara puta od Foče do Šćepan Polja. Kome to odgovara? Crnoj Gori sigurno ne, ona je svoj dio davno izgradila u nivou dvije dobre saobraćajne trake i treće na prevojima, a sa bh. strane (Republike Srpske) dočekuje vas makadam s tri do pet metara širine.

Jedna od rijetkih organizacija u sektoru putnog saobraćaja koja djeluje na teritoriji cijele države je Bosanskohercegovački auto – moto klub ili skraćeno popularni BIHAMK. Sve druge su odvojene, bez ikakve krovne veze, a u Federaciji BiH čak se dijele na kantone. Primjer, politika kažnjavanja i upozoravanja na prekoračenje brzine. Može se uspostaviti video nadzor gdje ko hoće i kad hoće, čak i na pravcu staviti ograničenje 50 kilometara, da bi se upecali ljubitelji brzine i naplatila kazna. U jednom kantonu imate desetak, a u drugom stotinjak video nadzora (Unsko – sanski kanton).

PRESJEĆI GORDIJEV ČVOR

Po podacima BIHAMK-a ukupna putna mreža u Bosni i Hercegovini, ne računajući ulice, iznosi 22.962 kilometra, od čega su 173 autoputevi, 3.875 kilometara magistralni putevi, 4.714 kilometara regionalni i 14.200 kilometara lokalne ceste. Po njima se kreće oko milion vozila s bh. registarskim tablicama, a procjenjuje se da u prosjeku dnevno u zemlju uđe još oko pet posto vozila sa stranim tablicama, u sezoni odmora i više od 15 posto. Dužina puteva je približna u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, 12.550 naspram 10.212 kilometara te 244 kilometra u Brčko Distriktu. Evidentno je da su putevi u Federaciji BiH opterećeniji, jer ima oko milion stanovnika više.

Bosna i Hercegovina je tranzitna zemlja na putu turista i drugih namjernika iz baltičkih zemalja i zemalja srednje, istočne pa i zapadne Evrope prema južnom dijelu Jadranskog mora, a s trajektnom vezom i prema južnoj i srednjoj Italiji. Kada se izgradi Jadransko – jonska magistrala Koridor 5C (ako se završi) bit će pogodan jednom dijelu Evrope za veze s Albanijom, Kosovom, Makedonijom, Grčkom i Turskom, kao alternativni pravac autoputu Ljubljana – Zagreb – Beograd i autoputu Budimpešta – Beograd i dalje Niš – Sofija i Niš – Skoplje. Međutim, svi su izgledi da to nekome ne odgovara ili su u pitanju geopolitičke promjene zbog kojih je došlo do disolucije Jugoslavije i ratnih dešavanja na tlu bivše zemlje, u kojim je nadeblji kraj upravo izvukla Bosna i Hercegovina.

Naime, evidentno je da, pored našeg domaćeg javašluka, postoje i sve prisutnije političke opstrukcije, da se Koridor 5C nikada u potpunosti ne izgradi ili da se s njegovom izgradnjom što je moguće više oteže, dok se ne postignu neki politički ciljevi iza kulisa u vezi trajne budućnosti naše zemlje. Više je nego očigledno da se, bez obzira na sve stručne parametre u vezi gustine saobraćaja, intenzivno gradi autoput koji povezuje Banju Luku s Beogradom, pa i sa Zagrebom preko mosta na Savi sa dvije kolovozne trake kod Gradiške, a da se sa spojem na Koridoru 5C kod Svilaja oteže.

Voljeli bismo da smo u krivu i da nas izvođači radova demantiraju. Posljednje najave iz Hrvatske govore da bi most kod Svilaja ukupne dužine 640 metara i širine 29 metara, sa po tri traka u svakom smjeru, te kompletan autoput na Koridoru 5C kroz ovu zemlju na potezu Beli Manastir – Osijek – Svilaj, trebao biti završen do 28 maja 2019. godine. Time bi se u funkciju stavilo i izgrađenih desetak kilometara autoputa sa bh. strana do Odžaka i ovaj kraj povezao autoputom sa Hrvatskom i Mađarskom, sve do Budimpešte.

Ali ne i sa matičnom državom! Ostaje 46 kilometara Koridora 5C kroz Republiku Srpsku da bi se Odžak i cijeli ovaj kraj autoputom povezao s Federacijom BiH, čiji je sastavni dio. Kada će se graditi blago je reći da ne znamo, jer je Republici Srpskoj preća vodoravna veza sa već najavljenim nastavkom gradnje autoputa preko Brčkog i Bijeljine do Beograda i veze s autoputevima u Srbiji.

Začudo, ni Federacija BiH nije bogzna koliko aktivna u gradnji. Po tempu kojim se do sada gradilo, spojila bi već izgrađeni dio Koridora 5C od Tarčina do Zenice s Odžakom na sjeveru i pet kilomenata izgrađenih do Bijače na jugu, negdje oko 2040. godine. Pa sretno, ko doživi! Tako vam je to kada politika i političari grade ceste i kada imaju veće skrivene simpatije prema drugim državama, nego prema vlastitoj zemlji.*

 

PREKOEnes Plečić
IZVORBusiness Magazin
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here