Nakon što su akcize na gorivo izraubovane kao opravdanje za poskupljenja raznih vrsta robe, a u prvom redu prehrambenih proizvoda, lovci na ekstraprofit krenuli su u potragu za novim alibijima za podizanje cijena. Najdomišljatijim pokazali su se predstavnici domaće mlinsko-pekarske industrije, koji najavljuju dalja poskupljenja svojih proizvoda, od kojih većina spada u kategoriju osnovnih životnih namirnica, uz obrazloženje da su na njih primorani poremećajima na globalnom tržištu.
Labavi argumenti
“Tona pšenice je u Srbiji poskupila za oko 30 eura, odnosno sa 140 na 170 eura. U Mađarskoj, tona kvalitetnije pšenice već košta oko 200, a one lošijeg kvaliteta oko 160 eura.
S obzirom na to, u RS će uskoro poskupiti brašno, nakon čega se može očekivati rast cijena pekarskih proizvoda – tvrdi tako Zoran Kos, predsjednik Udruženja mlinara RS.
Amila Šehić iz Sektora za makroekonomski sistem Vanjskotrgovinske komore BiH procjenjuje da bi do poskupljenja od oko 1,5 konvertibilnih maraka po vreći brašna od 25 kilograma, a proporcionalno s tim i svih pekarskih proizvoda, moglo doći već sredinom mjeseca.
“Ono što umanjuje mogućnost eventualnog poskupljenja pekarskih proizvoda je da su pekari u ovoj godini već korigovali cijene kako bi obezbijedili plaće radnicima u ovoj grani privrede, pa ne bismo trebali očekivati jak odjek kada su u pitanju cijene pekarskih proizvoda.
Međutim, istina je i da je određen broj pekara uspijevao da održi ovu industrijsku granu bez korekcija cijena pa u slučaju rasta cijene brašna moramo računati na poskupljenje pekarskih proizvoda te grupe proizvođača i prerađivača.
Suša i kiše glavni su uzročnik ovih problema, koji su rezultirali povećanjem cijene pšenice u okruženju, tako da su naši mlinari prinuđeni da poskupe svoje proizvode.
Ukoliko nam količina zaliha ne bude išla u prilog, kao i daljnji eventualan rast cijena pšenice u regionu, ovakve promjene svakako će imati trag na tržištu. Možemo očekivati smanjenu potražnju ovih i konditorskih proizvoda, iako su to proizvodi i poluproizvodi koji su neophodni svima i ustvari su osnovni prehrambeni proizvodi koje koristi svako domaćinstvo.
Neminovno je da poskupljenje pšenice rezultira poskupljenjem brašna i pekarskih proizvoda, a država bi mogla intervenirati iz robnih zaliha te tako spriječiti takozvano umjetno poskupljenje“, ističe Šehić u izjavi za naš magazin, čiji recept za intervenciju države može se tretirati i kao lapsus, budući da su entitetske robne rezerve godinama prazne i u praksi ni ne postoje.
Iz nadležnih institucija, pak, na ovaj problem gledaju iz potpuno suprotnog ugla, uz decidnu konstataciju da za novo poskupljenje brašna i pekarskih proizvoda nema nikakvog osnova.
“Cijena pšenice na novosadskoj Produktnoj berzi krajem avgusta iznosila je 19 dinara (oko 0,31 KM) po kilogramu. Dakle, nema značajnije promjene u odnosu na isti period prošle godine (oko 0,32 KM) te su s tim u vezi neopravdane najave eventualnog poskupljenja brašna.
Kada su u pitanju kretanja na regionalnom i globalnom tržištu, ni tu nema značajnijih promjena, jer je cijena pšenice na berzama u Čikagu i Mineapolisu (17 i 18 dinara) neznatno manja od cijene u Novom Sadu (19 dinara), dok je cijena na berzi u Parizu (23 dinara) neznatno veća“, za naš magazin argumentiraju svoj stav iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, uz napomenu da im se još niko nije zvanično obratio obavještenjem o namjeri poskupljenja brašna.
Na sličnom fonu su i u najvećoj bosanskohercegovačkoj mlinsko-pekarskoj kompaniji – sarajevskom Klasu, odakle u izjavi za Business magazine potcrtavaju – “Klas neće poskupljivati svoje proizvode i ta odluka ostaje nepromijenjena!“.
“U nabavci sirovina Klas preferira i nastoji se osloniti što je moguće više na domaće tržište. Međutim, ako to ne dozvoljavaju okolnosti, onda se sirovine nabavljaju
na inozemnim tržištima. S tim u vezi, Klas i dalje ostaje na stanovištu da je potrebno što više jačati domaću primarnu poljoprivrednu proizvodnju i, kao lideri mlinsko-pekarske industrije u BiH, i dalje smo spremni dati svoj puni doprinos tom cilju. To praktično znači da smo sve naše potrebe za kvalitetnim primarnim poljoprivrednim proizvodima spremni zadovoljiti kod domaćih proizvođača“, poručuju iz Klasa.
Cijene na berzama
Istina, posljednjih sedmica cijena pšenice na svjetskim berzama, usljed glasina o mogućem ograničavanju izvoza iz Rusije, blago je krenula uzlaznom putanjom, no stanje na regionalnom i globalnom tržištu daleko je od haotičnog, što se može provjeriti i letimičnim uvidom u dešavanja na svjetskim robnim berzama, čiji su dnevni i periodični izvještaji svima lako dostupni putem interneta. No, također je činjenica da je taj rast u posljednoj augustovskoj sedmici trgovanja zaustavljen, da bi se početkom septembra cjenovni trend okrenuo naniže, kao i to da, što je u kontekstu priče o opravdanosti najavljenih poskupljenja posebno uočljivo, berzanska cijena pšenice u proteklim mjesecima i godinama drastično padala, ali tada bh. mlinari i pekari nisu pratili globalne tržišne trendove, koji u BiH evidentno važe samo u jednom smjeru, i nikada nisu ni u šali spomenuli mogućnost pojeftinjenja svojih proizvoda radi usklađivanja sa svjetskim cjenovnim kretanjima…
Čini se da ovoga puta zec leži u grmu koji nam je nezvanično opisao dobro upućeni sagovornik iz Vlade FBiH, riječima da “prema našim informacijama, pekari se žale na nedostatak radne snage pa to navode kao razlog eventualnog poskupljenja, jer postojeće radnike moraju plaćati više, što im sveukupno poskupljuje poslovanje…“ Preciznije rečeno, pekarima koji izmišljaju tržišne poremećaje da bi ubrali ekstraprofit, teško je, unatoč armiji nezaposlenih, pronaći očajnike spremne da u rudarskim uslovima rade sedam dana sedmično po deset sati za plaću od 300 KM, pa su prinuđeni postojećim uposlenicima dati puni minimalac, što moraju nadoknaditi povećanjem cijena hljeba, peciva i ostalih pekarskih proizvoda, jer više nemaju prostora (ni tako malih kalupa) za namirivanje razlike smanjenjem njihove gramaže…
