Izvoz gljiva iz Bosne i Hercegovine kontinuirano bilježi pozitivne rezultate. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, u 2017. godini BiH je izvezla gljiva u vrijednosti od 17 miliona KM, dok je uvoz iznosio svega dva miliona KM. U ukupnoj strukturi, najviše su se izvozile suhe gljive ukupno 44 posto, zatim svježe 29 posto, smrznute 24 posto i konzervirane tri posto. Broj tržišta na koje se izvoze gljive iz BiH je u stalnom porastu te je BiH 2013. godine izvozila na 15 tržišta, da bi taj broj u 2017. godini iznosio 22. Glavna tržišta za gljive su zemlje zapadne Evrope-Italija, Švicarska i Slovenija.
Bogatstvo bh. šuma
Zahvaljujući svom položaju, bjelogoričnoj i četinarskoj šumi, velikom broju biljnih vrsta, različitim tipovima zemljišta i klimi, BiH je bogata gljivama. Bosanskohercegovačke šume i proplanci obiluju velikim brojem različitih vrsta gljiva i drugih šumskih plodova. Tako se u bh. šumama može naći vrganj, smrčak, lisičarka, blagva, crna truba, rujnica. Prema procjenama, sakupljanje gljiva u odnosu na potencijal i pretpostavku racionalnog, održivog sakupljanja iskorišteno je svega od 15 do 20 posto. S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti i otkupne cijene postoji mogućnost značajnijeg uljučivanja svih struktura stanovništva u sektor sakupljanja gljiva.
Prošla sezona gljiva u Bosni i Hercegovini bila je bolja je nego mnoge prethodne, a mogućnost za relativno laku zaradu u šume je privukla veliki broj tragača za vrganjima i drugim komercijalnim vrstama. Sezona gljiva uglavnom kreće u proljeće, kada se u šumama može naći smrčak i neke proljetnje vrste gljiva. Također, šume obiluju gljivama i u ljeto kada naiđu vlažni talasi, kad ima više kiše kao što je to ovog ljeta, a posebno u jesen od polovine septembra pa do polovine novembra. Ove godine pored dobrog uroda, gljive imaju i dobar kvalitet. Tako se otkupna cijena vrganja kreće oko pet KM, dok je lisičarka od četiri do šest KM, a na početku sezone lisičarka je imala izuzetno dobru cijenu koja se kretala oko 15 KM po kilogramu. Prema procjenama otkupljivača, iskusni sakupljači mogu dnevno zaraditi između 200 KM do 500 KM.
„Istina, ovogodišnji urod gljiva bio je možda rekordan u zadnjih nekoliko godina. Mi ove godine nismo učestvovali u velikom otkupu gljiva jer smo u izgradnji i nismo imali ni prostora ni mogućnosti da napravimo neki dobar posao sa gljivama ove godine. Imali smo tek neznačajan otkup vrganja od nekih 5.000 KM za naše potrebe jer u našem asortimanu proizvoda imamo tjestenine sa vrganjima i sušeni vrganj u prahu kao začin. Otkup je izvršen na lokaciji općina Vareš, Ilijaš i Breza. Berači gljiva su uglavnom lokalno stanovništvo okolnih sela“, za Business magazine kaže Bećir Cigura, direktor kompanije Bionatura iz Vareša.
Otkupljivači navode da oni koji nemaju posao u godini kao što je ova, kada gljiva ima dovoljno, mogu da zarade pristojan iznos. Kada se uzme u obzir cijena i urod, prosječna plaća može se zaraditi za samo nekoliko dana. S druge strane, na tržištu EU bh. gljive su izuzetno tražene te se za kilogram suhog smrčka plaća oko 200 eura, a za svježi oko 20 eura. Izvoznici također navode da izvoz ograničava količina gljiva koja se ubere te da dosta gljiva propada u šumama zbog nezainteresiranosti ljudi da ih beru.
Pristojna zarada
Osim izvoza samoniklih gljiva, BiH bilježi rast izvoza i gljiva iz uzgoja. Kada se uzmu u obzir količina uvoza i izvoza može se zaključiti da su domaće gljive skoro u potpunosti potisnule uvozne sa bh. tržišta. U domaćoj proizvodnji dominiraju šampinjoni čiji je udio u ukupnom uzgoju nešto manji od 80 posto. Slijedi bukovača sa udjelom od oko 20 posto, dok je na trećem mjestu gljiva šitaki.
Najvećim uzgojem gljiva u BiH trenutno može da se pohvali Tuzlanski kanton, gdje se na godišnjem nivou proizvede od 500 do 600 tona. Na području Tuzlanskog kantona uzgojem gljiva profesionalno se bavi 30 proizvođača, dok onih koji gljive uzgajaju iz hobija ima oko 100. U RS najveća proizvodnja gljiva je u Obudovcu, u opštini Šamac i Podnovlju, na području Doboja. Upravo je na području Tuzlanskog kantona još prije više od deset godina prepoznat značaj ove proizvodnje te je 2007. godine Udruženje za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantonalne privredne komore Tuzla osnovalo Grupaciju proizvođača komposta i gljiva. Cilj osnivanja Grupacije bio je ujedinjenje proizvođača gljiva na području Tuzlanskog kantona i regije te uspostavljanje partnerskih odnosa sa Vladom TK, ali i postavljanje viših standarde u razvoju gljivarstva. Deset godina kasnije Tuzlanski kanton je lider u proizvodnji gljiva, a domaće gljive potisnule su uvozne.
Od uzgoja gljiva može se pristojno živjeti. Tako pojedini proizvođači ističu da se na šampinjonima može vratiti trećina uloženih sredstava po samo jednoj berbi, dok će te za istu količinu bukovača zaraditi znatno više od uloženog – oko 60 posto. Dobra je vijest da ne morate imati poseban prostor gdje ćete ih uzgajati, nego za to možete koristiti podrum ili garažu. Uzgoj je prilično jednostavan: potrebno je nabaviti gotov, necijepljeni supstrat te stvoriti odgovarajuće uvjete, svjetlost, toplinu, vlagu i redovito provjetravati te nakon otprilike dva-tri mjeseca brati. Ključan faktor pri uzgoju je dovoljna količina vlage u supstratu, koji je, nažalost, uglavnom iz uvoza. Kako prijeti opasnost od plijesni na supstratima i kompostima, potrebno je osigurati zaštitne mjere – mrežice koje se postavljaju na otvorima za prozračivanje, a unutar uzgojnog prostora žute ljepljive ploče.
Međutim, kako su za pokretanje i održavanje svakog biznisa potrebna finansijska sredstva, u BiH nije prepoznat značaj ni ovog proizvoda koji je vrlo tražen na EU tržištu. Tako Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, uopće ne daje podsticaje za ovu poljoprivrednu proizvodnju. Podsticaji se uglavnom dodjeljuju u kantonima, u kojima je snažnije zastupljena ta proizvodnja, kao što su Tuzlanski, Unsko-sanski i Bosanskopodrinjski kanton koji su u okviru svojih programa poticaja izdvajali sredstva za proizvodnju gljiva.
„Program poticaja izrađuje se na osnovu Zakona o novčanim podrškama u Federaciji BiH, odnosno Dodatka II u kojem su navedene prioritetne proizvodnje, među kojima se, nažalost, gljive ne nalaze. Proizvodnja gljiva se ne potiče ni u Evropskoj uniji. Također, u Strategiji srednjoročnog razvoja sektora poljoprivrede za period 2015.-2019. godina proizvodnja gljiva se ne ističe kao prioritetna strateška proizvodnja. Iako je Zakonom ostavljena mogućnost da se Programom poticaja propišu mjere podrške i za neke druge proizvodnje, to trenutno nije moguće realizirati zbog hronično niskih izdvajanja sredstava iz Budžeta Federacije BiH za poljoprivredu, koja nisu dovoljna ni za prioritetne proizvodnje“, za Business magazine kažu iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
U RS na osnovu Pravilnika o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja, koji donosi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, korisnici koji se bave proizvodnjom gljiva ostvaruju pravo na slijedeće podsticaje -premija za proizvedene prodate gljive i investicije u modernizaciju postojećih i izgradnju novih prerađivačkih kapaciteta.
„U prethodnoj godini, samo po osnovu premije za proizvedene i prodate gljive, ukupno je isplaćeno 99.658,03 KM, za ukupnu premiranu količinu od 392.354,47 kilograma“, za Business magazine kažu iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.
Dodaju da su Pravilnikom o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za tekuću godinu, planirana podsticajna sredstva za proizvodnju gljiva (premija za proizvedene prodate gljive). Osim toga, proizvođači imaju mogućnost da ostvare i pravo na podsticajna sredstva za investicije u modernizaciju postojećih i izgradnju novih prerađivačkih kapaciteta.
Nedostaje prerada
U BiH nema ozbiljnije kompanije čiji je primarni fokus poslovanja prerada gljiva. U prilog tome govori i činjenica da u ukupnom izvozu konzervirane gljive učestvuju sa svega tri posto. Na našem tržištu skoro 100 posto su prerađevine gljiva u različitim oblicima iz inozemstva. U okviru postojećih proizvodnih objekata uglavnom dominira sušenje gljiva dijelom na prirodan način, dijelom u namjenskim sušarama. Takva gljiva uglavnom se plasira za ugostiteljske objekte: picerije, restorane i druge vrste ugostiteljskih ponuda. Ukupna proizvodnja gljiva te gljiva iz prirodne populacije podvrgava se samo u aspektima nužne dorade, koja se odnosi na sušenje, zamrzavanje, salamurenje i sl. Na nivou BiH nema instaliranih kapaciteta koji bi svoju strategiju zasnivali na preradi gljiva u krajnje proizvode. Ulaganjem u prerađivačke kapacitete gljive bi se mogle na tržište plasirati kao hlađene i pakovane, pasterizovane i marinirane u limenkama, krem supe dvostruke koncentracije, zamrznute gljive itd.
