Njemačka je, uz posredništvo Evropske unije, sredinom jula bila domaćin pregovora između Rusije i Ukrajine o budućem tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu nakon što trenutni ugovor iduće godine istekne. Njemački ministar ekonomije Peter Altmaier se u njemačkoj prijestonici sastao s ruskim ministrom energetike Aleksandrom Novakom, ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Pavlom Klimkinom te potpredsjednikom Evropske komisije Marošem Šefčovičem. Ruski gas koji prolazi kroz Ukrajinu do Evropske unije donosi zaradu Kijevu, ali i redovna trvenja s Moskvom. Već postojeće tenzije dodatno je pogoršao plan o izgradnji novog plinovoda Sjeverni tok 2, koji bi ruski plin dovodio do Njemačke ispod Baltičkog mora zaobilazeći Ukrajinu, a kojem se protive Sjedinjene Američke Države i neke evropske zemlje.
Američko nezadovoljstvo
Nazivajući Njemačku „zarobljenikom Rusije“ zbog količine plina koju uvozi, američki predsjednik Donald Trump oštro je kritikovao izgradnju novog plinovoda koji će povezivati Rusiju i Njemačku, ali stvarni razlog njegovih kritika svakako nema nikakve veze sa sigurnosnim pitanjima, već sa činjenicom da američki dobavljači tečnog prirodnog gasa žele dio evropskog tržišta na kojem Rusija već ostvaruje velike zarade, podsjeća Quartz. Ipak, još i prije nego što je Trump odlučio stupiti na pozornicu s oštrim kritikama Sjevernog toka 2, nekoliko zemalja Evropske unije također je istupilo protiv 1.200 kilometara dugačkog plinovoda koji će ruske rezerve gasa iz Sibira dovoditi do njemačke sjeverne obale, isključujući i zemlje poput Poljske. Nekoliko istočnoevropskih zemalja uvrijeđene su činjenicom da su izostavljene iz ovog tranzita i zarade koju on donosi.
Trump je, također, nekoliko puta ponovio kako smatra „nepravednim“ što se od Sjedinjenih Država očekuje da zaštite Njemačku od Rusije dok Berlin istovremeno s Moskvom postiže sporazume o plinovodima vrijedne milijarde eura, koji će zemlju učiniti vrlo ovisnom o ruskom energentu. Peter Altmaier je prije sastanka u Berlinu istaknuo da se pregovori ovog puta ne tiču Sjevernog toka 2, te dodao da očekuje poteškoće u razgovorima dviju zemalja, ali i da je „moguće doći do rješenja koja bi osigurala da opravdani zahtjevi Ukrajine za sigurnošću budu zaštićeni i godinama nakon 2020. kao i da se obezbijedi značajan tranzit plina od Rusije do Evrope preko teritorija Ukrajine“, saopćio je Associated Press. Šefčovič je najavio da će se ekspertne grupe sastajati svakih nekoliko sedmica od septembra nadalje kako bi radile na novom sporazumu.
Postojeće napetosti
Svi uključeni u pregovore svjesni su da će za dogovor Rusije i Ukrajine trebati više vremena, uzevši u obzir napete odnose dviju zemalja, te je Šefčovič već prije sastanka najavio da će se pregovori o novom ugovoru za transport plina nastaviti u septembru. Ono što je važno jeste da su se dvije zemlje u Berlinu složile da su novi uslovi ugovora o transportu gasa prijeko potrebni, otkrio je Šefčovič detalje pregovora u njemačkoj prijestonici. Postojeći ugovor Rusije i Ukrajine o transportu gasa ističe 31. decembra 2019. a njime nisu zadovoljne ni jedna ni druga strana. Ukrajinci su godinama nezadovoljni cijenom gasa koju im ruski Gazprom naplaćuje, a Rusija je u martu jednostrano raskinula ugovor s Ukrajinom zbog presude arbitražnog suda u Stockholmu u sporu ukrajinskog Naftogaza i Gazproma kojom su, prema objašnjenju Gazproma, narušeni ugovorni uslovi snabdijevanja i transporta plina.
A pored dugačke historije razmirica između Rusije i Ukrajine u vezi s plinovodima, odnosi Moskve i Kijeva dodatno su pogoršani otkako je Rusija anektirala Krim 2014. godine. Ukrajina se trenutno, također, plaši da će izgubiti milijarde nakon što trenutni sporazum između Naftogaza i Gazproma istekne te ima razloga željeti novi sporazum kojim će se regulirati budući tranzit plina preko njene teritorije. Kako kaže Maroš Šefčovič, cilj sastanka u Berlinu bio je započeti kompleksne pregovore o „neprekinutom, dugoročnom tranzitu ruskog gasa kroz Ukrajinu do Evropske unije u komercijalno održivom smislu“. „Trebamo konstruktivan pristup – sat otkucava i ako pogledamo kalendar, vidimo da je kraj 2019. godine iza ugla“, izjavio je Šefčovič na konferenciji za medije u Berlinu.
Na sastanku u Berlinu, njemački zvaničnici naglasili su kako će zahtijevati od Rusije da izda garancije o nastavku slanja plina kroz Ukrajinu i nakon što Sjeverni tok 2 bude stavljen u funkciju, kao i da obeća da će tranzit kroz Ukrajinu nastaviti biti održiv i komercijalan. To znači da će Rusija trebati zagarantirati minimalnu količnu plina koju će do evropskih zemalja dostaviti kroz Ukrajinu. Njemačka kancelarka Angela Merkel je i sama u aprilu naglasila da novi plinovod treba staviti u funkciju tek nakon što Moskva da garancije da će Ukrajina biti zaštićena. Međutim, uzevši u obzir ogroman kapacitet koji će novi plinovod imati, bilo kakva garancija tog tipa mogla bi se suočiti s ekonomskom realnošću, piše Forbes. Američki list također naglašava da novi plinovod nije u skladu sa strategijom Evropske unije o diverzifikaciji puteva dostave plina.
Važnost ruskog gasa
Važnost ruskog gasa za Njemačku je neupitna. Iako je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova na Twitteru naglasilo da je ruski gas u 2017. činio tek 9,6 posto ukupne energetske potrošnje Njemačke, ova evropska zemlja još je uvijek najveći uvoznik prirodnog gasa u Evropskoj uniji. Njemačka kancelarka Angela Merkel stoga je glasna zagovornica novog plinovoda, koji će udvostručiti količinu gasa koji Rusija može dopremiti do Njemačke. „Mi također želimo da Ukrajina ostane tranzitna zemlja na putu ruskog gasa, ali vjerujemo da Sjeverni tok ne predstavlja opasnost diverzifikaciji i trebalo bi ga sagledati kroz ekonomske aspekte“, izjavila je novinarima u februaru. Kad je riječ o plinovodu Sjeverni tok 2, Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin su u maju ove godine pokazali rijetko viđeno slaganje stavova.
Zvanični Berlin je stava da će novi plinovod poboljšati energetsku sigurnost Evropske unije, što je validan argument ako se sjetimo da evropskim zemljama prijeti hladnoća usred ciče zime svaki put kad Rusija i Ukrajina prolaze kroz nove razmirice. Najbolja ilustracija takve situacije svakako je 2009. godina kada je nekoliko zemlja u centralnoj i istočnoj Evropi ostalo bez plina jer je Rusija zatvorila plin Ukrajini. Njemačka ističe da se ovakvi prekidi u dostavi plina neće dešavati jednom kad plin počne teći Sjevernim tokom 2. Već postojeći Sjeverni tok je početkom ove godine premašio ukrajinsku tranzitnu rutu i postao glavni put dotoka ruskog gasa do Evropske unije, budući da njime prolazi 36 posto od ukupne količine ruskog gasa koji stiže do Evrope, dok kroz Ukrajinu ide 34 posto tog gasa.
