Carinski rat SAD i EU lomi se i o leđima BiH

Zahuktavajući trgovinski rat između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije zakucao je i na vrata Bosne i Hercegovine, koja se, zajedno sa ostalim ekonomskim liliputancima s vječnim epitetom zemalja u razvoju, ponovo našla u ulozi kolateralne žrtve sukoba globalnih sila sa neizvjesnim epilogom i obimom štete.

Naime, odgovarajući na američko uvođenje carina na čelik i aluminij u visini od 25 i 10 posto, EU je posegnula za kontramjerama u vidu privremenih zaštitnih carinskih stopa od 25 posto na 23 vrste čeličnih proizvoda, koje su stupile na snagu 19. jula.

Privremena mjera

“Carine koje su SAD uvele na proizvode od čelika uzrokuju preusmjeravanje trgovine, što bi moglo nanijeti ozbiljnu štetu proizvođačima čelika u EU i radnicima u toj industriji. Stoga smo prisiljeni uvesti privremene zaštitne mjere kako bismo zaštitili svoju industriju od naglog porasta uvoza.

Međutim, mjerama će se osigurati i neprekinuta otvorenost tržišta EU te održati tradicionalni trgovinski tokovi. Uvjerena sam da se mjerama postiže prava ravnoteža između interesa proizvođača i korisnika čelika u EU, naprimjer automobilske industrije i građevinskog sektora, koji se oslanjaju na uvoz.

Nastavit ćemo pratiti uvoz čelika kako bismo najkasnije početkom sljedeće godine donijeli konačnu odluku”, obrazložila je uvođenje privremenih zaštitnih mjera Cecilia Malmström, povjerenica Evropske komisije za trgovinu.

Ovakav razvoj situacije nije naročita novost kada je riječ o trgovinskim odnosima između SAD i EU – slična drama odvijala se posljednji put prije 15-ak godina, kada je tadašnji američki predsjednik George Bush uveo 30-postotne carine na uvozni čelik. No, za razliku od tadašnje reakcije, kojom su zemlje u razvoju bile izuzete iz evropske odluke o kontracarinama, ovoga puta pošteđene su samo one države čiji plasman čelika u EU je ionako zanemariv te članice Evropske ekonomske zone (EEN) – Norveška, Island i Lihtenštajn, koje su zaobiđene “s obzirom na bliske ekonomske veze sa EU“.

“Prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), zaštitne mjere se u principu moraju primijeniti erga omnes, tj. na svu uvoznu robu, bez obzira na njeno porijeklo.

Za zemlje u razvoju koje su članice Svjetske trgovinske organizacije, postoji mogućnost izuzeća u skladu sa WTO Sporazumom o zaštitnim mjerama i EU zakonodavstvom ukoliko uvoz proizvoda iz ovih zemalja iznosi manje od tri posto uvoza u EU.

Međutim, s obzirom na to da BiH još uvijek nije članica WTO-a, ovo izuzeće se ne odnosi na nju. Kao rezultat toga, mjere nametnute Odredbom 2018/2013 odnose se na BiH u slučaju svih 23 proizvoda od čelika.

Cilj zaštitnih mjera je spriječiti ekonomsku štetu po proizvođače čelika iz EU, a bez prekida međunarodnih trgovinskih tokova. Baš suprotno, cilj mjera je održati tradicionalnu opskrbu i učinkovitu konkurenciju na tržištu Evropske unije, a bez štete po trenutne dobavljače koji dolaze bilo gdje iz svijeta, uključujući i zapadni Balkan. Ove mjere su u potpunosti u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU (član 39).

Mjere su privremene i trajat će najviše 200 dana, a preliminarni su rezultat inicijalne istrage koju je provela Evropska komisija u kojoj je učestvovalo više od 700 zainteresovanih strana, uključujući, između ostalih, i ArcelorMittal Zenica“, objašnjava u izjavi za Business magazine Jamila Milović-Halilović, portparol Delegacije EU u BiH.

Nije poznato kako su se u zeničkom ArcelorMittalu izjasnili u spomenutoj istrazi Evropske komisije koja je prethodila uvođenju zaštitnih carina, ali je činjenica da su u toj kompaniji danas, najblaže rečeno, veoma zabrinuti tim evropskim potezom.

“Potpunom implementacijom zaštitnih mjera Evropske unije, kompanija ArcelorMittal Zenica izgubila bi više od 30 posto prodajnih količina gotovih proizvoda od čelika. ArcelorMittal Zenica trenutno izvozi u nekoliko zemalja EU – Rumuniju, Bugarsku, Mađarsku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku, što su naša glavna tržišta.

Smanjenje proizvodnje u kompaniji ArcelorMittal Zenica direktno će uticati na poslovanje naših više od 300 poslovnih partnera, uključujući neke od najvažnijih, kao što su Željeznice FBiH i RS, Elektroprivreda BiH, BH Gas…

Ovo je jedan od najgorih oblika globalne kvote, gdje se uvoz u EU iz BiH smatra jednakim kao za bilo koju drugu državu u svijetu. S obzirom na to da smo mi mala proizvodna jedinica, globalna kvota se vrlo brzo može popuniti i to može ozbiljno naštetiti poslovnoj održivosti ArcelorMittal Zenica i ArcelorMittal Prijedor u narednih nekoliko mjeseci.

To bi također imalo dugoročni utjecaj i na radna mjesta u našoj industriji i šire, stoga činimo sve kako bi zaštitili svoje poslovanje, radna mjesta i naš doprinos ekonomiji BiH. Međutim, mi to ne možemo uraditi sami, podrška vlade BiH je ključna u osiguravanju slobodne trgovine sa EU, jer su svi državni organi uvjereni u doprinos izvoznika broj jedan u BiH – ArcelorMittala Zenica, i svjesni utjecaja ograničavanja našeg izvoza .

Menadžment Kompanije se nada da će rješenje biti dogovoreno prije nego što naša zabrinutost postane stvarnost, zahvaljujući dobrim odnosima između EU i BiH. Napori vlada BiH i FBiH trebaju biti usmjereni  na to da se BiH izuzme iz globalne kvote EU.

Zajedno sa vladom BiH radimo na tome da se osigura slobodna trgovina sa EU, koja doprinosi 30 posto izvozu naših proizvoda“, poručuju iz ArcelorMittala Zenica u izjavi za naš magazin.

Mada su evropske zaštitne mjere za sada ograničene isključivo na čelik, one su izazvale i veliki nespokoj među prerađivačima aluminija, koji se pretjerano ne oslanjaju na činenicu da je na evropskom aluminijskom tržištu potražnja još uvijek mnogo veća od ponude, zbog čega je EU stavila na čekanje uvođenje kvota i carina na tu vrstu proizvoda. Da bi preduprijedili negativan epilog, iz Aluminija Mostar pozivaju nadležne bh. institucije da pravovremeno reagiraju u smislu zaštite domaćih proizvođača od propratnih efekata trgovinskog rata između SAD i EU.

“Razumijemo opravdane strahove i jasno čujemo upozorenja naših kolega iz zeničke čeličane, svjesni činjenice kako mjere EU vrlo lako mogu krenuti i u smjeru aluminijske industrije. Dapače, aktuelni trgovinski rat SAD i EU može se rasplamsati i u smjeru carinskih nameta na sirovine koje su nam ključne u proizvodnji, a sve to značilo bi neizdrživ udar na ionako oslabljen Aluminij i na nestabilan gospodarski prostor BiH. Teško bi bilo i predvidjeti što bi sve lošega Bosni i Hercegovini donijela destabilizacija metalne industrije, a ukoliko se preskoči reagirati na vrijeme, bojim se da će stvari ići u tomu smjeru“, upozorava Dražen Pandža, v.d. direktora Aluminija.

Koliko ovakva upozorenja “piju vode“, ne samo kada je riječ o aktuelnom “metalnom ratu“, nego i o zaštiti domaćih proizvođača općenito, dovoljno govori činjenica da je EU mjesecima razmatrala uvođenje kontramjera na američke carine na čelik i aluminij koje su u primjeni još od 23. marta (za EU od 1. juna), a da su bh. vlasti tek ovih dana spoznale da bi zatezanje trgovinskih odnosa na relaciji Vašington – Brisel moglo imati negativne refleksije i na ekonomiju naše zemlje. Kao i obično, ni ta naknadna spoznaja nije donijela ničeg konkretnog, već samo deklarativno izražavanje zabrinutosti razvojem situacije, praćeno zaključkom da bi trebalo nešto poduzeti, ali ne zna se šta. Preciznije rečeno, sve se svelo na “promptno“ reagiranje državnog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mirka Šarovića, koji je samo pet dana prije stupanja na snagu evropskih kvota i carina na čelik održao “hitne konsultacije sa nadležnim sektorima u Ministarstvu i institucijama u povodu odluke EU o uvođenju zaštitnih mjera za tržište čelika i aluminija“.

“Na konsultacijama su razmotrene moguće implikacije ove mjere na tržište BiH i subjekte koji se bave proizvodnjom čelika i proizvoda od čelika, jer bi, prema određenim procjenama, blizu 10.000 radnih mjesta u ovom sektoru moglo biti ugroženo zbog uvođenja kvota od strane EU.

Ministar Šarović zatražio je da se reaguje što hitnije i u najkraćem periodu sačini detaljna analiza ovih mjera uz prijedlog mogućih reakcija i adekvatnih mjera BiH, kako bi se domaća proizvodnja maksimalno zaštitila. S ciljem pronalaženja najboljih rješenja za privredu, narednih dana ministar Šarović obavit će i konsultacije sa nadležnim institucijama zemalja regiona koje će se također naći na udaru najavljenih mjera EU“, glasi saopćenje Ministarstva kojim je, barem kako sada stvari stoje, s nekoliko fraza označen početak i kraj priče o reakciji bh. institucija usmjerenih na zaštitu domaćih proizvođača od posljedica carinskog nadmetanja Amerikanaca i Evropljana.

1 od 4

Globalna kvota

Unatoč svemu, čini se da nema mjesta za paniku i dramatiziranje u vidu prognoziranja totalne propasti bh. metalne industrije i gašenja hiljada radnih mjesta, jer, sreća je u nesreći (ili obratno), nema realne osnove za očekivanje da će bh. proizvođači značajno premašiti kvote koje im budu dodijeljene eventualnom evropskom uredbom o trajnom uvođenju zaštitnih mjera, a kako ukazuju iz Delegacije EU u BiH, postojeća globalna kvota ostavlja im sasvim dovoljno prostora da izbjegnu carinjenje proizvoda koje plasiraju na tržište Evropske unije .

“Privremene mjere uspostavljaju globalnu kvotu na proizvodnju čelika, na osnovu koje svaki dobavljač može aplicirati prema jednakim uslovima. Kvota odgovara prosječnom godišnjem uvozu čelika u periodu od prethodne tri godine. Carine na uvoz mogu se primijeniti samo nakon postizanja kvote.

S obzirom na to da neke zemlje ne mogu izvoziti iste količine u EU kao što su to radile u prethodnim godinama – naprimjer usljed mjera protiv obaranja cijena i ukidanja subvencija, očekuje se da će globalna kvota biti dovoljna da obuhvati i trenutan izvoz proizvođača, uključujući one iz BiH i ostalih na zapadnom Balkanu. Pored toga, geografska blizina zapadnog Balkana Evropskoj uniji, daje ovoj regiji prednost u smislu korištenja globalne kvote.

Istraga Evropske komisije koja je pokrenuta 26. marta treba u principu biti okončana u roku od devet mjeseci, tj. do kraja godine. Konačne mjere, ukoliko ih uopće bude, ovisit će o rezultatima ove istrage. Ukoliko Komisija odluči nametnuti godišnje carinske kvote, jedna od mogućih opcija bit će i uvođenje kvota po zemljama”, precizira Milović-Halilović u izjavi za naš magazin.

Inače, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2017. iz naše zemje je u EU izvezeno oko 470 hiljada tona čelika i proizvoda od čelika, ukupne vrijednosti od blizu 670 miliona KM, a sličan trend zadržan je i u prvom polugodištu 2018., izvozom nešto manje od 250 hiljada tona, novčanoj protuvrijednosti od oko 400 miliona KM. Aluminija i proizvoda od aluminija u 2017. na EU tržište iz BiH plasirano je više od 128 hiljada tona, vrijednih blizu 590 miliona KM, a u prvih šest mjeseci ove godine oko 70 hiljada tona, u vrijednosti većoj od 332 miliona KM.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, pak, u prethodne tri i po godine iz naše zemlje na svjetsko tržište ukupno je izvezeno oko tri miliona tona čelika i proizvoda od čelika, ukupne vrijednosti veće od 3,6 milijardi KM. U istom periodu, iz BiH je u svijet otišlo i više od 462 hiljade tona aluminija i proizvoda od aluminija, vrijednosti veće od dvije milijarde KM.

Na prvi poged pomalo zbunjujuće djeluje lista zemalja u razvoju čiji određeni proizvodi ne podliježu carinjenju pri uvozu u EU, među kojima, međutim, nema BiH, kao ni susjedne Srbije. No, kako nam pojašnjava Jamila Milović-Halilović, portparol Delegacije EU u BiH, razlog za to je vrlo jednostavan – spomenuta lista uključuje samo zemlje koje su članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

“Za zemlje u razvoju koje su članice Svjetske trgovinske organizacije, postoji mogućnost izuzeća u skladu sa WTO Sporazumom o zaštitnim mjerama i EU zakonodavstvom ukoliko uvoz proizvoda iz ovih zemalja iznosi manje od tri posto uvoza u EU.

Međutim, s obzirom na to da BiH još uvijek nije članica WTO-a, ovo izuzeće se ne odnosi na nju. Kao rezultat toga, mjere nametnute Odredbom 2018/2013 odnose se na BiH u slučaju svih 23 proizvoda od čelika“, otklanja sve nedoumice Milović-Halilović.